KO JE I ŠTA MUTIO IZA PARAVANA: Zakonitost i istinitost izbora u BiH pod velikim upitnikom

Ako je sve bilo čisto, zašto je toliko toga ostalo neobjašnjeno? To je pitanje koje Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine više ne može zaobići saopćenjima o zakonitosti postupaka i tehničkim objašnjenjima. Kada se uvođenje izborne tehnologije vrijedne desetine miliona maraka spoji s nejasnoćama u ugovornoj dokumentaciji, revizijom čija se nezavisnost mora dokazati i razlikama u izbornim rezultatima koje traže detaljnu provjeru, javnost ima pravo tražiti odgovore. Ne sutra, ne nakon što se prašina slegne, nego sada.

Dokumentacija o nabavci izborne tehnologije otvara niz pitanja. Na tender su pristigle četiri ponude, Provis je ponudio 104,1 milion KM, Artco Group 79,79 miliona, Smartmaticov konzorcij 82,8 miliona prije popusta, odnosno 74,53 miliona nakon popusta, dok je ponuda grupe predvođene Planet Softom iznosila 57,7 miliona KM. Razlika između najniže ponude i ugovorene cijene nije sitnica. CIK mora objasniti kako su vrednovane ponude, koje su konkretne razlike u opremi, uslugama i uslovima realizacije presudile te kako je utvrđeno da izabrano rješenje pruža najbolji odnos cijene i kvaliteta.

Još iz ove rubrike

Politika 26. Oktobra 2026.

NEVJEROVATNO: Trump predlaže Orbana za novog šefa UN-a, očekuje podršku Kine i Rusije

Politika 26. Oktobra 2026.

ZAUSTAVITE NIKŠIĆA: Upravni odbor UIO BiH ostat će bez jedinog Bošnjaka!?

Još ozbiljnije pitanje pojavljuje se u službenim objavama o ugovoru sa Smartmaticovim konzorcijem. U martovskoj odluci iznos od 74.527.455,84 KM naveden je bez PDV-a, dok je u majskoj objavi o potpisivanju ugovora isti iznos predstavljen kao iznos s PDV-om. To nije kozmetička razlika. Riječ je o poreskom tretmanu ugovora vrijednog desetine miliona maraka. Koji je iznos pravno ugovoren, šta piše u potpisanom ugovoru i zašto javnosti nisu jasno objašnjene razlike u službenim objavama?

A onda dolazimo do revizije koja je trebala biti garancija da nova tehnologija radi pouzdano i da građani mogu vjerovati rezultatima.

CIK je 18. septembra 2026. potpisao ugovor s američkom kompanijom PRO V&V vrijedan 565.000 KM bez PDV-a, odnosno 661.050 KM s PDV-om, za nezavisnu verifikaciju, validaciju i reviziju izborne tehnologije. Problem koji zahtijeva odgovor nije samo kada je ugovor potpisan, nego i kakvu je stvarnu kontrolu bilo moguće obaviti u preostalom vremenu do izbora 4. oktobra. CIK je 25. septembra još izvještavao da su testiranje i konfiguracija uređaja, provjere i druge pripremne aktivnosti u toku. Koliko je dana bilo ostavljeno za provjeru cijelog sistema, koliko je testova stvarno provedeno i jesu li nalazi mogli dovesti do ispravki prije izbornog dana?

Dokumentacija otvara i pitanje nezavisnosti revizora. Američka Election Assistance Commission navodi PRO V&V kao laboratoriju koja je testirala Smartmaticov sistem VSR1 2.1, certificiran u SAD-u u novembru 2025. godine. Ta prethodna profesionalna veza je relevantna i zahtijeva transparentno objašnjenje. Ko je procijenio mogući sukob interesa? Je li raniji odnos objavljen i razmotren prije dodjele ugovora? Ko je provjerio da li je angažman zaista nezavisan od proizvođača čiju opremu treba kontrolisati i zašto se pristalo na zaštitu tajnosti, odnosno povjerljivost ugovora.

Ako se javnosti ne mogu pokazati izvorni kod, sigurnosne postavke ili drugi osjetljivi tehnički podaci, to ne znači da se moraju sakriti i zaključci revizije. Građani moraju znati šta je provjereno, šta nije, koje su nepravilnosti pronađene, jesu li date preporuke i jesu li one provedene. Gdje je konačni izvještaj? Kada je završen? Ko je prihvatio njegove nalaze? Ako je revizija bila garancija integriteta izbora, zašto javnost nema dovoljno informacija da procijeni koliko je ta garancija stvarna?

Na to se nadovezuje i kontrolno brojanje na 246 biračkih mjesta, koje je CIK naredio nakon što su se u informacionom sistemu pojavili slučajevi u kojima je broj listića premašivao broj birača koji su glasali za više od dva posto. Odluka o 246 biračkih mjesta, nadopunjena je sa još 89.

Otvorena je obaveza da se objasni šta se dogodilo, na kojim biračkim mjestima, kakve su razlike utvrđene kontrolnim brojanjem i jesu li one promijenile rezultate ili raspodjelu mandata. Bez tih odgovora, pozivanje na zakonitost nije odgovor nego izbjegavanje suštine.

Isti istraživački pristup potreban je i kod rezultata pojedinih stranaka. Prema podacima koje treba uporediti s konačnim tabelama CIK-a, za Parlamentarnu skupštinu BiH Stranka za Bosnu i Hercegovinu imala je 630 glasova iz kategorija pošte, mobilnih timova, DKP-a i glasanja u odsustvu, a SDP 430, razlika od 200 glasova. U izbornoj jedinici 407, koja obuhvata Novi Grad, Ilidžu, Hadžiće, Trnovo i Goražde zbir za SBiH iznosio je 499, a za SDP 223, odnosno razlika od 276 glasova.

U jedinici 411, koja obuhvata Novo Sarajevo, Centar, Stari Grad, Vogošću i Ilijaš, SBiH je imala 222, a SDP 228 glasa iz tih kategorija. Zajedno, u te dvije jedinice, to je 721 glas za SBiH i 451 za SDP i razlika od 270.

Za Skupštinu Kantona Sarajevo navedeni zbir iznosi 564 glasa za SBiH i 509 za SDP, odnosno razliku od 55 glasova.

Postavlja se pitanje da li je baš moguće da birači Stranke za BiH glasaju skoro identično za dva nivoa vlasti, a onda se opredijele za nešto drugo na nivou Kantona Sarajevo. Definitivno bi u Stranci za BiH morali razmisliti o rezultatima i eventualnoj žalbi, jer rezultati moraju biti upoređeni s biračkim spiskovima, zapisnicima, rezultatima po biračkim mjestima i konačnim tabelama. CIK treba objasniti i dinamiku objave rezultata, zašto se odnos snaga mijenjao tokom prebrojavanja, koji su glasovi naknadno unosili promjene i postoji li dokumentovan trag svake promjene.

Ako je SBiH, prema navodima stranke, izborne noći imala približno 50 glasova prednosti i osam mandata, a za osmi mandat joj je u konačnom obračunu nedostajalo 54 glasa, onda to nije detalj koji se može otpisati. To je provjerljivo pitanje koji su se rezultati promijenili, na kojim biračkim mjestima i kroz koje kategorije glasanja?

CIK mora razumjeti da se povjerenje u izborni proces ne može zahtijevati dekretom. Ako su postupci provedeni pravilno, dokumenti i provjerljivi podaci trebali bi omogućiti da se sumnje otklone.

Ako CIK utvrdi da na 335 biračkih mjesta ima više listića nego glasača, zašto bismo im vjerovali da taj broj nije dva ili tri puta veći i da je kontrolno brojanje provedeno samo djelomično, kako bi se ispostavilo da je nešto urađeno, a mnogo veći problem zataškan.

Izborni zakon BiH ne poznaje ovu praksu, a rad mimo zakona je kažnjiv i neprihvatljiv. Ko je odredio 2 posto kao granicu nepravilnosti, koliko bi recimo na nivou Predsjedništva BiH 2 posto glasova puta XXX biračkih mjesta mijenjalo ishod, a naročito to pitanje možemo postaviti tamo gdje 50 glasova mijenja mandat.

Izbori se ne brane uvjeravanjem građana da ne sumnjaju. Brane se dokazima koji sumnju mogu izdržati.