Ponedjeljak, 26. Oktobra 2026
Ponedjeljak, 26. Oktobra 2026
MARFI POSLIJE MARFIJA: Hoće li i nova bh. vlast, poput Trojke, dozvoliti da im Ginkel bira “podobne” Bošnjake
VRIJEME JE ZA OTPOR: Ambasada SAD-a se već odavno pretvorila u izborni štab i kadrovsku komisiju koja odlučuje ko može, a ko ne može participirati u vlasti, barem kada su Bošnjaci u pitanju. Ginkel se otvoreno ponaša kao da je Bosna i Hercegovina protektorat petog reda, teritorij bez ikakve državnosti, u kojem jedan strani činovnik srednjeg ranga sebi daje za pravo da vrši "politički inženjering" te tako krši sve diplomatske konvencije
Mustafa Drnišlić
No, čim su se završili ovogodišnji izbori mogli smo posvjedočiti ponavljanju groteskne neokolonijalne predstave. Jer Murpy je možda otišao, no, ostao je John Ginkel, trenutni otpravnik poslova Ambasade SAD-a koji je odmah, bez trunke diplomatskog zazora ili elementarne pristojnosti, stavio mamuze i nastavio tačno tamo gdje je njegov prethodnik stao.
Još iz ove rubrike
Čim se iskristalisalo ko su pobjednici, a ko gubitnici Općih izbora, Ginkel je započeo pravu malu “postizbornu turneju” (kako su takav kolonijalni nastup suosjećano minimalizirali pojedini mediji) po Bosni i Hercegovini, paradirajući kroz urede domaćih političara poput nekog šerifa. Od Denisa Bećirovića, preko Nermina Nikšića, Željke Cvijanović i Bakira Izetbegovića, pa sve do Semira Efendića, otpravnik poslova jedne strane sile obilazi kancelarije, čestita izborne rezultate te priča i radi još štošta što široj javnosti nije niti će biti poznato. Ali, pošto je u pitanju epigon Michaela Murpya nije paranoično ustvrditi da vjerovatno pokušava upravljati procesima formiranja nove vlasti.
Ginkel se otvoreno ponaša kao da je Bosna i Hercegovina protektorat petog reda, teritorij bez ikakve državnosti, u kojem jedan strani činovnik srednjeg ranga sebi daje za pravo da vrši “politički inženjering” te tako krši sve diplomatske konvencije. Podsjetimo se dobro metoda koje je usavršio Michael Murphy, a koje Ginkel sada očito revnosno prati i kopira. Murphy je otvoreno učestvovao u kreiranju političkih projekata, a zatim i koalicija, raspoređivao sredstva za kojekakve “Media planove” gdje se pod parolom “borbe protiv malignih ruskih utjecaja” ustvari preuzimao medijski prostor te dovodilo na vlast upravo ruske trabante, vršio pritisak na pravosuđe tako što je neke kadrove nagrađivao, a neke kudio te radio sve u vlastitoj moći da probije i trasira put za instaliranje tzv. Trojke na vlast. Takva praksa rušenja demokratskog poretka i suvereniteta jedne države pod krinkom “borbe za reforme” i “euroatlantskog puta” postala je sada standard.
Ambasada SAD-a se već odavno pretvorila u izborni štab i kadrovsku komisiju koja odlučuje ko može, a ko ne može participirati u vlasti, barem kada su Bošnjaci u pitanju. Kao i obično, najveća opasnost, ne leži u tom bahatom ponašanju stranih diplomata, jer oni se ponašaju tačno onoliko osorno koliko im se dozvoli, već u činjenici da se takvo neokolonijalno ponašanje u potpunosti normalizovalo u bosanskohercegovačkom društvu i politici. Danas je postalo sasvim normalno, štaviše poželjno, da se politički uspjeh ne traži kod glasača na izborima, već u naklonosti strane diplomatske mreže i u okviru cijelog tog “ambasadorskog poretka”. Štaviše, stranke se utrkuju ko će prije dobiti blagoslov ambasada, ponizno polažući račune strancima, dok istovremeno narodu prodaju šuplje priče o suverenitetu i patriotizmu.
Ukoliko se ovakva praksa nastavi bez ikakvog domaćeg otpora, Bosna i Hercegovina će se u međunarodnoj diplomatiji etablirati kao “prostor”, a ne država, te će status protektorata, kojim upravljaju prolazni službenici strane sile, postati njeno trajno obilježje. Stoga je krajnje vrijeme da ovdašnja politika, naročito bošnjačka, postavi sebi pitanje granice vlastitog dostojanstva, hoće li se konačno, tri decenije nakon rata, odbaciti ta ponižavajuća praksa političkog vazalskog statusa ili će se i dalje mirno posmatrati kako nam stranci kroje vlast?
Izvor: stav.ba
