Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
ZAŠTO SARAJLIJE DANIMA IDU SA KANISTERIMA PO VODU KAO TOKOM AGRESIJE: Drugi gradovi i pored suše imaju vode, samo kod nas problem
Ako je problem samo suša i manjak padavina, kako je moguće da se upravo Sarajevo iz godine u godinu suočava s kvarovima, redukcijama i pritiskom u cijevima, dok brojni gradovi u neposrednom okruženju nemaju problem takvih razmjera? Gubici vode iznosili su nevjerovatnih 71 posto. Zašto je sistem toliko ranjiv nakon što smo 30 godina ulagali desetine milione u obnovu vodovodnih cijevi, a rezultati su nikakvi?
To je pitanje na koje građani Sarajeva imaju pravo tražiti ozbiljan odgovor.
Visoke temperature i sušni period nesumnjivo jesu dodatno opteretili vodne resurse. Kantonalno ministarstvo je početkom septembra upozorilo na smanjene dotoke u izvorišta i neuobičajeno suh septembar. Ali isto ministarstvo istovremeno navodi da dugoročnu stabilnost ugrožava dotrajala infrastruktura i da značajan dio sarajevske mreže uzrokuje velike gubitke vode.
Još iz ove rubrike
Dakle, suša može biti okidač, ali teško može biti kompletno objašnjenje problema.
Sarajevo ima problem koji se ne rješava desetljećima
Direktor KJKP „Vodovod i kanalizacija“ Adnan Šerak izjavio je u julu ove godine da je oko 300 kilometara vodovodne mreže u veoma lošem stanju i da ih treba hitno zamijeniti, dok je ukupno oko 800 kilometara mreže potrebno obnoviti. Kao jedan od razloga naveo je posljedice neadekvatnog održavanja tokom prethodnih godina i decenija. Znači, od 1.500 km koliko Sarajevo ima vodovodnih cijevi, samo 400 km je kvalitetno. A mreža se obnavlja decenijama, pa ispada da su pare bačene u vjetar.
Još alarmantniji su podaci o gubicima.
Prema podacima koje je razmatrala Skupština Kantona Sarajevo, gubici vode iznosili su 71 posto u prvoj polovini 2025. godine, dok su godinu ranije bili 74 posto. Od približno 45,6 miliona kubnih metara vode u sistemu, fakturisano je svega oko 13,2 miliona.
Drugim riječima, problem Sarajeva nije samo pitanje koliko vode imamo.
Pitanje je i koliko vode uspijemo sačuvati dok prođe kroz vodovodnu mrežu.
Kako onda nastaju redukcije?
Kada se pokvari glavna cijev, dio grada ostane bez vode. Kada je pritisak nedovoljan, posebno probleme imaju naselja na višim kotama. Kada istovremeno postoji veliki broj kvarova na staroj mreži, ViK mora stalno birati gdje će intervenirati.
To više nije normalno održavanje sistema.
To postaje borba protiv posljedica višedecenijskog problema.
I upravo zato građanima nije dovoljno reći: „Nema dovoljno vode jer je suša.“
Treba odgovoriti i na pitanje:
Zašto je sistem toliko ranjiv nakon što smo 30 godina ulagali milione u obnovu vodovodnih cijevi, a rezultati su nikakvi?
