KAKO SMO SA FAĆOM UVELI VERBALNI DELIKT NA INTERNETU: Doći će na red svako ko se ne sviđa vlasti

Amir Pašić zvani Faćo po drugi je put u godinu dana uhapšen zbog člana 181b Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

Još iz ove rubrike

Društvo 11. Oktobra 2026.

POLARNI VRTLOG: Nakon vrelog ljeta stiže li Evropi ledena zima i kakvu ulogu ima El Niño

Društvo 11. Oktobra 2026.

PRIJATELJI: Dan palestinske kulture u Sarajevu: Tradicija, muzika i gastronomija u znaku prijateljstva i solidarnosti

Psihičko nasilje

(1) Ko zlostavlja drugog ili prema njemu postupa na način kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo i time naruši njegov psihički integritet, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako je djelo iz stava (1) ovog člana učinjeno prema djetetu ili prema osobi posebno ranjivoj zbog teže tjelesne ili duševne smetnje ili iz mržnje ili putem informaciono – komunikacijske tehnologije, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Teško je stati u odbranu Pašića, presuđivanog kriminalca, opskurne ali upečatljive ličnosti sarajevskog podzemlja. I upravo zato se na njemu vježba primjena jedne opasne, suštinske novine u našem zakonskom okviru za slobodu govora.

Ovo djelo je uneseno u krivični sistem u augustu 2025, u paketu s nizom drugih, važnih i neophodnih novina u oblasti femicida, nasilja nad ženama i u porodici, ugrožavanja i seksualnog iskorištavanja djece.

Aktuelna vlast je očigledno u niz poželjnih intervencija i upakovala i novu policijsku batinu. Član 181b je novi član 133 – pod tim brojem se u krivičnom zakonu bivše države vodio tzv. verbalni delikt.

Odredbu je prvobitno 2022, prije dolaska Trojke na vlast, predložio HDZ-ov ministar pravde Mato Jozić. Ali tada se teži dio odredbe odnosio samo na djecu i nije uključivao tzv. informaciono-komunikacijske tehnologije. U decembru 2024. opet HDZ-ov ministar pravde Vedran Škobić šalje novi, prošireni prijedlog: djelo uključuje i ranjive osobe te pokriva i digitalni prostor.

U Zastupničkom domu Parlamenta Federacije za izmjene glasa čak 78 zastupnika, niko nije ni protiv ni suzdržan.

Intervencija koja je na početku zamišljena u svrhu zaštite djece, na kraju se koristi kao instrument kontrole javnog prostora i zaštite zvaničnika i političara koji sami, uz naklonjene tužioce, odlučuju šta je psihičko nasilje i kada su uznemireni pa zbog toga mogu tražiti zaštitu pravosuđa.

Nakon decenija borbe za slobodu govora u bivšem režimu, gdje su po zatvorima ležali i konzervativni klerici i liberali, i nacionalistički radikali i buntovna omladina; nakon poslijeratnih reformi i dekriminalizacije klevete i uvrede, nakon privikavanja sudija na praksu Evropskog suda za ljudska prava… trojkaška vlast, sastavljena od socijaldemokrata, jugoliberala iz Naše stranke i bošnjačkih konzervativaca iz NiP-a, uz podršku koalicionog partnera iz HDZ-a, pronašla je zajednički jezik u kontroli javnog prostora.

„Mediji imaju pravo da lažu“, kazao je, prema svjedočenju jednog novinara jednog sarajevskog sedmičnika, Alija Izetbegović kada mu je krajem 1990-ih na jednom susretu s omladinom stranačka aktivistica skrenula pažnju da ga lijeva štampa opanjkava i vrijeđa. Izgovorio je to isti čovjek koji je po članu 133 u Jugoslaviji, pet godina, do amnestije, ležao u zatvoru.

Laganje je decenijama bilo legitimno i relativno uspješno sredstvo tzv. građanske opozicije protiv tzv. režima. Sam Alija Izetbegović je i živ i mrtav bio česta, sasvim pogodna meta. Njegovi politički nasljednici i njegova stranka također.

Decenije uzurpiranog javnog servisa, Federalne televizije, sa čijih frekvencija su sijevale optužnice za kriminal, korupciju i izdaju; decenije ciljanog i kontroliranog istraživanja korupcije uz pomoć zapadnih donacija… sve je to služilo da se izgradi jedna dubinska atmosfera u kojoj su većinski narod i njegovi prvaci tobože nesposobni za pravičnu i uspješnu javnu upravu.

Onda na vlast, prvo u prijestolnici, pa i u Federaciji i državi, dolaze građanske, lijeve opcije, progresivci, Bošnjački reformski blok – kako ih je krstio Christian Schmidt, njihov zaštitnik iz Ureda visokog predstavnika.

Čak i njihovi pobornici i glasači počinju uviđati da su izrazito netolerantni, da ne trpe ne samo medijsko čačkanje po sumnjivim poslovima nego su tašti, ranjivi, i kada ih se kritikuje s moralnih ili vrijednosnih pozicija.

Koristeći nepažnju i stalni strah istraumirane opozicije predvođene SDA, u zakon će, kako smo naveli, ugurati proširene intervencije i krivično djelo koje može iz temelja promijeniti naš javni prostor.

Ko određuje šta je psihičko nasilje? Šta je uopće psihičko nasilje? Citirani sporni član Krivičnog zakona ne donosi nikakve definicije. Ostavljeno je tužiocima i sudijama – i jedni i drugi na glasu kao neovisni, hrabri i pošteni – da određuju šta je nasilje i šta je posljedica, vodeći se općim odredbama KZ-a o nasilju. Tako je dovoljno da se doministrica Duška Jurišić i ministar policije Ramo Isak osjećaju nelagodno pa da Pašić, samo za njih dvoje, dobije godinu dana zatvora.

Pravosudno-policijska operacija pažljivo je uz slučajeve novinarki koje su prijavile Pašića za psihičko nasilje gurala i slučajeve koji uključuju političare, pa je javnost, poput zbunjene opozicije u Federalnom parlamentu, bila ucijenjena. (I sam sam takav.)

Pojam psihičkog nasilja nastao je kao koncept kojim se opisuje zloupotreba bliskosti, najčešće porodične, i kao takav je dobio svoje zakonske naznake u Istanbulskoj konvenciji. Ali u njoj se navodi ozbiljno narušavanje integriteta prinudom ili prijetnjama. Član 181b je sve to obrnuo i naprosto uveo kontrolu digitalnog javnog prostora.

Sadašnja vlast u Federaciji iskoristila je takve okvire da štiti sebe, primijenivši institut namijenjen zaštiti ranjivih unutar kuće i porodice kako bi štitila moćne i već zaštićene unutar javnog prostora.

Od zakonske novine koja je trebala štititi djecu, žene i druge ranjive osobe – došli smo do toga da su jedini upečatljivi slučajevi oni koji uključuju javne zvaničnike ili njihove porodice: Duška Jurišić, Ramo Isak, Elmedin Konaković, Benjamina Karić. Slučaj novinarki, iz ove perspektive, djeluje samo kao mamac za javnost.

Amir Pašić Faćo je prvi osuđeni. Drugi put je prijavljen zbog vrijeđanja novosarajevske načelnice Benjamine Karić. Usred predizborne kampanje. Hoćemo li sljedeću predizbornu kampanju dočekati u atmosferi straha od komentara, lajkova, lajvova?

Ko će biti drugi osuđeni? Vjerovatno već pritvarani jutjuber Amir Hadžić, koji je osumnjičen da je na internetu vrijeđao tužioca.

Ko će biti treći? Najvjerovatnije neposlušan novinar, uporan aktivista, opozicioni zastupnik na društvenim mrežama.

Amira Pašića Faću, kao osobu koja putem društvenih mreža na najodvratniji mogući način psuje i vrijeđa javne ličnosti, branit će advokati, vjerovatno bezuspješno.

Jer u konačnici, ovakva zakonska odredba i ovakva njezina primjena nisu ništa drugo nego alat vlasti koja se štiti od nepoželjnih i žestokih kritika. I sudske prakse i zdrav razum i demokratska tradicija uče nas da ljudi koji imaju moć moraju trpiti kritike, pa i uvrede koje dolaze od onih koje predstavljaju i čije novce troše.

ODGOVOR