Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
ZAR SI VEĆ ZABORAVIO BOŠNJAČE: Haram mu bilo ko zaboravi HVO genocid u Ahmićima !!!
Prošla je 3a godina od stravičnih zločina u Ahmićima: 116 mještana ubili su bojovnici HVO samo zato što su bili Bošnjaci, od 200 bošnjačkih kuća, spaljeno je njih 180, u nekima od njih žive Bošnjake spaljivali. Najmlađa žrtva bila tromjesečna beba. Hrvatske žene i djeca su evakuisani dan prije borbi: Nakon što su ih postrojili, Abdulahovom babi je naređeno da istupi. Ubijen je jednim metkom u sljepoočnicu pred očima vlastitog sina, a zatim su pucali i Abdulaha. Čudom mu metak prošao kroz obraze. Danas, poslije kobnog 16. aprila, Abdulah sa svojom suprugom živi u kući gdje su mu ubijeni svi najmiliji. “Bilo nas je osmero, a ja sam jedini ostao”. U Ahmićima su ubijene 32 majke i jedanaest djece, mlađih od 18 godina
Haram mu bilo ko zaboravi genocid u Ahmicima !!!
16.04.1993
O brate muslimanu ! “Zar si zaboravio Ahmice i Srebrenicu? Zar si zaboravio 116 ubijenih muslimana u Ahmicima 12.000 u Srebrenici , zar si zaboravio silovane majke muslimanke, zar si zaboravio ubijenu djecu, zar si zaboravio zločin nad muslimanima, zar si zaboravio šta su uradili četnici i ustase šta su uradili ćafiri, šta je uradio IFOR, sa četnicima i ustasama, taj isti IFOR kome ti sada služiš i hapsiš muslimane zbog toga? Zar se ne bojiš kletve ucviljene djece? Zar se ne bojiš jetima i njihove kletve i majki čije su sinove pred njima klali i majki koje su silovali pred njihovim sinovima? Zar si došao ti, iz Srebrenice i Ahmica, naoružan do zuba, da hapsiš muslimane, a tvoje iz Srebrenice istjeruju napolje iz stanova u koje se sada vraćaju oni koji su napravili pokolj? Ti nisi musliman, nego izdajica, kukavica, mulj koji nosi bujica”
BOJIS LI SE ALLAHA ???
U ranim jutarnjim satima, tog 16. aprila 1993. godine, jedinice za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane Džokeri i Maturice, izvršile su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad. Spomenik sa ispisanim imenima 116 mještana Ahmića podsjetnik je na stravičan zločin koji se dogodio nad nedužnim civilima.Ahmici : “Kada je stariji vojnik izašao iz kuće, rekao je mlađem da ‘postupi po naređenju’. Na to je on odgovorio da ne želi ili ne može. Zatim je naredbu ponovio još tri puta, ali je mlađi vojnik uporno odbijao. Rekao je tada da će on izvršiti naređenje. Kada su mene i oca izveli iza kuće vidio sama brata kako mrtav leži i shvatio da je ubijen netom prije”
Nakon što su ih postrojili, Abdulahovom babi je naređeno da istupi. Ubijen je jednim metkom u sljepoočnicu pred očima vlastitog sina, a zatim su pucali i Abdulaha.
“Rekli su nam da iskoračimo i u babu su pucali sa metar razdaljine i ubili ga. Spasio sam se tako što sam, nakon što su mi stavili cijev na sljepoočnicu i pucali, trznuo i digao glavu tako da mi je metak prošao kroz obraze. Okrenuli su se i otišli, a ja sam pobjegao do ceste, gdje sam mislio da ću zaustaviti kamione i izvući se. No, nisam uspio i sakrio sam se u kanal s vodom gdje sam proveo cijeli dan. Navečer, oko 22 sata, izašao sam iz kanala u potpunosti mokar”, prisjeća se Abdulah.
Tek narednog jutra saznao je šta se desilo s majkom i sestrama. Rečeno mu je da su noć provele u nekoj hrvatskoj kući, nakon čega su sprovedene u Gornje Ahmiće, gdje su ubijene i spaljene u podrumu kuće.
“Tri sestre, djevojke…”, s tugom govori Abdulah kojemu je još jedan brat, koji nije bio u kući 16. aprila 1993. godine, poginuo u borbama u Vitezu.
Tijela brata i oca je pronašao nedaleko od mjesta gdje su ubijeni. Zakopani su ispod jabuke. Tu informaciju na samrti mu je kazao komšija, Hrvat.
Danas, poslije kobnog 16. aprila, Abdulah sa svojom suprugom živi u kući gdje su mu ubijeni svi najmiliji.
“Bilo nas je osmero, a ja sam jedini ostao.
Prošla je 31 godina od stravičnih zločina u Ahmićima: 116 mještana ubijeno je samo zato što su bili Bošnjaci
U Ahmićima pored Viteza prije 31 godinu počinjen je jedan od najokrutnijih ratnih zločina na prostorima nekadašnje Jugoslavije.
U ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993., napad na bošnjačke civile u Ahmićima izvele su lokalne jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu navodi da je u Ahmićima ubijeno 116 ljudi, 24 je ranjeno, uništeno je 169 kuća, te dvije džamije.
Najmlađa žrtva bila tromjesečna beba.
MKSJ je presudio da su ti zločini bili zločin protiv čovječnosti, a jedan od izvršitelja ove akcije Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora.
Zločin su otkrile mirovne snage UN-a sastavljene od britanske vojske, i pukovnik Bob Stewart.
U petak, 16. aprila, u 5.30 sati ujutro, HVO je istovremeno napao naselja Vitez, Stari Vitez, Ahmići, Nadioci, Šantici, Pirići, Novaci, Putiš i Donja Večeriska.
Hrvatski stanovnici tih sela pravovremeno su upozoreni na napad, a neki su čak u njemu i učestvovali.
Hrvatske žene i djeca su evakuisani dan prije borbi. Tog jutra, HVO vozila blokirala su glavne ceste a napad je započeo sa tri strane kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu gdje su ih vojnici čekali i pucali na njih.
Video stravičnih zločina HVO u Ahmićima nad Bošnjacima
Male grupe od oko pet do deset vojnika išle su od kuće do kuće, palili ih te ubijali ili tjerali mještane.
Na kraju, Ahmići su teško razoreni. Ubijeno je 116 osoba, od čega su 32 bile žene a 11 djeca mlađa od 18 godina.
Dvije lokalne džamije su uništene eksplozivima.
Prema podacima Centra za ljudska prava u Zenici, od 200 bošnjačkih kuća, spaljeno je njih 180.
Počinitelji su bili pripadnici sljedećih jedinica: Anti-teroristička bojna Vojne policije HVO-a “Jokeri”, Viteška brigada HVO-a, PPN Vitezovi te brigada “Nikola Šubić Zrinski”, piše Historija.ba.
Za ovaj zločin osuđeni su: Dario Kordić (25 godina), Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić na zatvorsku kaznu od 6 do 10 godina zbog učešća u napadu, no pravomoćnom presudom su 2001. oslobođeni krivice.
Drago Josipović dobio je 12 a Vladimir Šantić 18 godina zatvora. Dragan Papić oslobođen je krivice.
AHMIĆI-AKCIJA “48 SATI PEPELA I DIMA”
Prije 31 godinu, tačnije 16. april 1993. godine, u rano jutro, odmah nakon ezana za sabah namaz, snage HVO-a izvele su napad na selo Ahmići kod Viteza. General Tihomir Blaškić, zapovjednik HVO-a u Operativnoj zoni Srednja Bosna, izdao je 16.aprila 1993.godine, sat i po poslije ponoći, Naredbu zapovjedniku Vojne policije 4.bojne Pašku Ljubičiću, da do 5 sati i 30 minuta blokira cestu na magistralnom putu Sarajevo-Travnik, između sela Nadioci i Ahmići.
Bez ikakvog povoda, pod šifrom „48 sati pepela i dima“, napadnuto je goloruko bošnjačko stanovništvo Ahmića. General Blaškić, istog dana u 10 sati i 35 minuta, dok uveliko masakr u Ahmićima traje, izdaje novu Naredbu o Poduzimanju daljih borbenih djelovanja, u kojoj naređuje: „Potpuno zauzeti sela Donju Vičersku, Ahmiće, Sivrino selo i Vrhovine“. Bojovnici HVO-a su ušli u selo i krećući se u grupama od pet ili više ljudi, od kuće do kuće, ubijali sve redom.
U izvještaju Tadeuša Mazovjeckog, specijalnog izaslanika Ujedinjenih nacija, selo Ahmići opisano je kao mjesto koje “zaudara smrću”. Vojnici britanskog Unprofora pod komandom Boba Stjuarta, sa suzama u očima nakon masakra iznosili su tijela žrtava. Zločin je izvršila vojna policija HVO-a, mješovitog sastava Viteza i Busovače, pod komandom Paška Ljubičića, a udarna snaga bili su “Đokeri”, koji su bili su pod direktnom komandom Vlade Ćosića.
U Ahmićima su ubijene 32 majke i jedanaest djece, mlađih od 18 godina. Sjećanja na 116 žrtava, među njima i bebu od tri mjeseca, ožive svakog 16. aprila u Ahmićima, toliko da iz svake bošnjačke kuće se čuju jecaji, jer svaka ima svoju priču o barem jednom ubijenom ukućaninu.
