Bosni i Hercegovni se prijeti sa svih strana. Nema dana da se ne oglase sa najavama njenog uništenja. Dodaju li se tome analize najvažnijih međunarodnih vojnih i sigurnosnih agencija i organizacija, jasno je da je situacija vrlo ozbiljna. Čemu služe državne, pravosudne ali prije svega i sigurnosne agencije i institucije, i napose Oružane snage? Da li su one pozvane ili nisu da djeluju u ovakvim situacijama i stave se u službu odbrane suvereniteta i integriteta države, mira i sigurnosti njenih građana i naroda? Izgleda čudno da se niko ne suprotstavlja tome mada su ako ništa onda po Ustavu i zakonu na to dužni. Svi oni skupa koštaju građane i privredu milijarde. Nije valjda da je to tek onako.
Često se mogu čuti mišljenja da su sve ove najave uništenja države Bosne i Hercegovine samo dio plana da se državna imovina dadne entitetima, a da neprijatelji države ovladaju Ustavnim sudom. Sve i da jeste, to jedno drugo ne isključuje već je samo korak do konačnog uništenja države. Država bez imovine nije država, a Ustavni sud kojim upravljaju oni koji rade protiv te iste države samo je otklanjanje posljednje prepreke za očuvanje njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Nama se otvoreno i svakodnevno nagovještava nova agresija i novi genocid. Nisu dovoljni mediji, organiziraju se mitinzi kako bi nam se to poručilo. Valjda osokoljeni situacijom u svijetu i Evropi. Naši susjedi su do zuba naoružani. Mnoge evropske zemlje prelaze na ratni režim industrijske proizvodnje. Samo se kod nas o tome ne govori.
1992. smo se svi uvjerili da za rat nije potrebno dvoje. Budemo li svjesni toga i budemo li pokazali snagu, agresori će ovaj put dobro razmisliti o svemu, i nadajmo se odustati od ratnih planova.