Dr. Mustafa Cerić
NA DAN ARMIJE – DAN GAZIJA
Dragi moji,
Na današnji dan, 15. aprila 1992. godine, u najtežim trenucima za našu domovinu, iz pepela neizvjesnosti i prkosa rođena je Armija Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima kao znakom časti, dostojanstva i nepokolebljive vjere u slobodu.
Taj datum nije samo historijska činjenica. To je zavjet utkane hrabrosti, to je dan kada je narod odlučio da bude dostojan svoje zemlje.
Trideset četiri godine nisu dug period u životu jedne nacije i države, ali su dovoljne da se istina učvrsti, a sjećanje produbi. Sjećanje na 15. april nije samo prisjećanje na bosanske šehide, čija je žrtva najsnažnija i najuzvišenija emocija našeg kolektivnog pamćenja, nego i na bosanske gazije, one koji su hodili putem borbe, spremni da svakog trena polože ono najvrijednije.
Drugi dan Ramazanskog bajrama s pravom nosi ime Dana šehida, jer to i priliči onima koji su dali život. Ali ovaj dan — 15. april — zaslužuje da bude i Dan gazija. Jer u Bosni je oduvijek bilo, i zauvijek će biti: ili si gazija ili si šehid. Nema treće opcije. To nije samo misao, to je sudbina jednog naroda.
Kada spomenemo šehida, dužni smo spomenuti i gaziju. A kada govorimo o gaziji, u njegovoj sjeni stoji spremnost na šehadet. Jer nema šehida bez gazije. Onaj koji je gazija već je donio odluku da, ako zatreba, bude i šehid. To je neraskidiva veza časti i žrtve, života i smrti za domovinu.
Zato, ako smo već posvetili dan šehidima, vrijeme je da dostojno odamo priznanje i gazijama – živim svjedocima hrabrosti, čuvarima sjećanja i nosiocima slobode. Petnaesti april je njihov dan, dan koji nas podsjeća na slavne stranice naše borbe i na veličinu Armije Republike Bosne i Hercegovine.
S ponosom i dubokim poštovanjem čestitamo ovaj veličanstveni dan – Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine. Njenim bivšim, sadašnjim i budućim generalima, oficirima i vojnicima upućujemo iskrene želje za dug, dostojanstven i uspješan život, uz dovu i nadu da će uvijek biti čuvari naše slobode, naše zemlje i naše države.
Neka je vječan spomen – rahmet na šehide, i neka je trajna čast – izzet gazijama.