U TIHOVIĆIMA KLANJANA DŽENAZA ZA 11 REEKSHUMIRANIH BOŠNJAKA: Zločini ne smiju biti sakriveni i neistraženi

U Tihovićima obilježena godišnjica stradanja i klanjana kolektivna dženaza za 11 žrtava. Muftija Grabus: Pozivamo odgovorne osobe i predstavnike državnih institucija da istraže zločine i da ustraju u traganju za pravdom, jer je to osnovna razlika između civilizacije i barbarizma

Danas je u Tihovićima obilježena godišnjica stradanja mještana ovog naselja i klanjana kolektivna dženaza za 11 reekshumiranih žrtava ovog stravičnog zločina.

Program obilježavanja počeo je obilaskom Spomen-obilježja Grab i Centralnog spomen-obilježja Tihovići, na koja su delegacije i građani položili cvijeće, nakon čega je na platou ispred Društvenog doma u Tihovićima održan i komemorativni skup.

Prisutnima su se u ime organizatora obratili Ema Čekić, predsjednica Udruženja „Porodice nestalih Općine Vogošća“, i Migdad Hasanović, načelnik Općine Vogošća. Pored njih obratili su se i Saliha Đuderija, članica Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH, te prof.dr. Alija Kožljak, šef kabineta člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića.

Posebno emotivno bilo je obraćanje Almedine Kahriman, djevojčice iz Tihovića, koja je pročitala svoj rad posvećen hrabrosti, bolu i ponosu svojih predaka, u ime generacije koja pamti i ne zaboravlja.

Vjerski dio programa počeo je u džamiji Tihovići, gdje su poklonjene hatma-dove i obavljen džuma namaz, a nastavljen je na platou ispred Doma Tihovići. Delegacijama i brojnim građanima Vogošće i drugih dijelova Kantona i BiH obratili su se glavni imam Medžlisa islamske zajednice Sarajevo dr. Abdulgafar Velić i muftija sarajevski dr. Nedžad Grabus koji je i predvodio dženazu reekshumiranim žrtvama masakra.

Na Šehidskom mezarju Tihovići konačan smiraj pronašlo je 11 nedužno ubijenih mještana Tihovića:

Hadžić (Mehmed) Esad, rođen 1968. godine;
Hadžić (Osman) Kasim, rođen 1947. godine;
Halać (Ahmed) Bešir, rođen 1963. godine;
Halać (Sulejman) Fehim, rođen 1961. godine;
Halać (Osman) Mujo, rođen 1937. godine;
Halać (Mujo) Sefer, rođen 1962. godine;
Halać (Suljo) Sulejman, rođen 1938. godine;
Hero (Mehmed) Sejad, rođen 1961. godine;
Kahriman (Mujo) Ibrahim, rođen 1939. godine;
Kahriman (Hamdo) Sead, rođen 1961. godine;
Kožljak (Rasim) Abdulah, rođen 1940. godine.

Obilježavanju dana stradanja mještana Tihovića i klanjanju dženaze prisustvovalo je više stotina građana. Na području općine Vogošća, odlukom Općinskog načelnika, 4. juli 2025. godine proglašen je Danom žalosti.

MUFTIJA SARAJEVSKI U TIHOVIĆIMA: Zločini ne smiju biti sakriveni i neistraženi

Muftija sarajevski prof. dr. Nedžad Grabus danas je održao hutbu u Tihovićima kod Vogošće, gdje je nakon džume u Šehidskom mezarju Tihovići obavljena kolektivna dženaza i ukop 11 žrtava iz ovog mjesta.

Hutbu muftije Grabusa prenosimo u cijelosti:

“Hvala i zahvala Allahu, dž.š., salavat i mir na Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe, sve vjernike i vjernice koji su ga slijedili i slijede u svjedočenju istina vjere. Molimo Allaha, dž.š., da spusti Svoju milost na sve šehide Tihovića, na sve nevine žrtve, a živima podari sabur, strpljene i istikamet, ustrajnost u činjenju dobra. Molimo Allaha, dž.š., da živima podari uputu, a svima koji su preselili na ahiret Svoj rahmet i magfiret!

Poštovana braćo, drage džematlije džemata Tihovići i Vogošće,

danas s vama dijelimo suosjećanje i tugu, koji nas vraćaju u dane agresije na Bosnu i Hercegovinu i zločine koji su počinjeni nad nevinim ljudima. Postoje mnoga svjedočanstva počinjenih zločina nad Bošnjacima u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine. Presude međunarodnih i domaćih sudova govore o razmjerama zločina i genocida kojeg su počinile oružane formacije Republike Srpske od 1992. do 1995. godine.

Pitanje zločina nije samo pravno i političko pitanje, to je i pitanje razumijevanja ljudske zle namjere koja se razvija na osnovu krivo usvojenih pogleda na svijet, na što mogu utjecati različiti faktori.

Za muslimansko učenje o svijetu i čovjeku važno je da pratimo sadržaj Časnog Kur'ana i Sunnet, Muhammeda, a.s., kako bismo ostali ljudi i da se ne pristane na “divljaštvo” koje čini besmislenim sve što jeste ljudska civilizacija.

U suri el-Mumin Allah, dž.š., je ljudskom rodu dao uputu i jasno objasnio razliku između profanih, tlačiteljskih i zločinačkih nastojanja zasnovanih na prolaznim težnjama, i trajnih vrijednosti kroz ispunjavanje Božije volje koja vodi ka poštivanju pravde i uspostavljanju reda na Zemlji. To je konstantna borba. U suri el- Bekare čovjek je opisan kao biće koje će na Zemlji činiti nered i zločine. Zato se na više mjesta u Kur'anu govori o važnosti vjere, ahlaka i poštivanju Božijih propisa, uputa i čuvanju granica koje čovjeka štite od gubljenja ljudskog lica.

Svaki čovjek koji istinsku vjeru i opću vrijednost potčini lažnim i sebičnim interesima bliži je tagutu, idolatriji koja vodi u propast i činjenje zločina. U Kur'anu se kaže: “Ljudi moji, šta je ovo, ja vas pozivam na spas, a vi mene u Vatru pozivate?! Pozivate me da zaniječem Allaha i pridružim Mu nešto što znam da ne postoji, a ja vas pozivam Onome Koji je moćan i Koji mnogo prašta.” (El-Mu'min, 41-42).

Vjernik, mumin je pozvan svjedočiti vjeru kroz šehadet, i praktično živjeti vjeru kao musliman. Za život svakog vjernika je važno da sve svoje teške dileme, iskušenja i nedoumice povjeri svome Gospodaru i da se preda i pouzda u Njega, baš kao što se kaže u Kur'anu: “Ja svoj slučaj prepuštam Allahu. Uistinu, Allah vidi svoje robove” (El-Mu'Min, 44).

Puno je situacija u ljudskom životu u kojem se čovjek može obratiti samo Allahu, dž.š. U suri Jusuf u dijalogu između Jakuba, a.s., i njegove djece o Jusufu, a.s., kaže se: “Ti, kunemo se Allahom, toliko spominješ Jusufa da ćeš se ozbiljno razboljeti ili, čak, podleći! On na to odgovori: Ja se za svoju bol i svoju tugu samo Allahu jadam, i zahvaljujući Allahu, znam nešto što vi ne znate.”

Ajeti iz sure El-Mumin i sure Jusuf bili su i ostali snažan oslonac svim ljudima koji su prolazili ili prolaze kroz bol, tugu i iskušenje za ubijenim djetetom, ocem, izgubljenom majkom, sestrom i dragom osobom. Koliko su puta samo majke uputile dovu Allahu, dž.š., da im olakša bol i tugu za ubijenom djecom? Molimo Allaha, dž.š., da spusti svoj rahmet i smirenost u srca svih ljudi koji imaju tugu i bol u svojim srcima.

Život je sveta vrijednost, život je dar od Allaha, dž.š., zato je ljudski život zaštićen i Božijim i ljudskim zakonima. Ljudsko tijelo je također zaštićeno. Zato je zabranjeno ubiti čovjeka na bigajri hakk, nevinog čovjeka. Ljudski život je svetost, ali i zaštita tijela i dostojanstveno obavljanje dženaze je svetost koja je važna svakom čovjeku.

To su osnovne razlike između barbarskog i civiliziranog načina života. Kada civilizirani ljudi pristanu na kompromis i barbarizam postane prihvatljiv, onda se događaju zločini koje čini čovjek, koji se spusti na nivo divlje zvijeri.

Kur'an kaže da to vjernici ne čine, to je razlika između istinskog vjernika i zlog barbarina. Temeljna vrijednost na kojoj se gradi stabilna ličnost i snažna zajednica jeste vjera u Allaha, dž.š., koji nam daje snagu u svim životnim iskušenjima.

Druga vrijednost koja je nužna za miran život ljudi i međusobnu harmoniju jeste pravda. Dunjalučka, ljudska pravda nije i ne može biti apsolutna, Božija pravda je apsolutna. U našoj praksi prije obavljanja džuma-namaza uvijek učimo ajet u kojem Allah, dž.š., kaže: “Allah naređuje pravednost, dobročinstvo i darivanje bližnjima, a zabranjuje razvrat, nevaljalštine i nasilje – savjetuje vas kako biste se prisjećali.” (El-Nahl, 90).

Ibn Abbas je govorio da je suština adla, pravednosti svjedočenje šehadeta, la ilahe illallah, da je samo Allah Bog. To uključuje i ljudsku odgovornost za sve što čini na ovom svijetu i odgovornost na Budućem svijetu.

U danu u kojem ćemo klanjati dženazu-namaz šehidima Tihovića, pozivamo odgovorne osobe i predstavnike državnih institucija da istraže zločine i da ustraju u traganju za pravdom, jer je to osnovna razlika između civilizacije i barbarizma. Zločini ne smiju biti sakriveni i neistraženi.

Poštovana braćo,

svijet u kojem živimo je pun različitih izazova, političke i pravne nesigurnosti. Bošnjaci su svojom zrelošću pokazali i posvjedočili da je jedini ispravan put borbe i uspostavljanja pravednijeg društva borba kroz institucije sistema i povjerenje u institucije, i kada su možda spore i nedovoljno ažurne, u primjeni zakona. Uvijek je potrebno imati na umu zavjet kojeg dajemo Allahu, dž.š., kroz svjedočenje vjere i čuvati zajedništvo kroz organiziranu instituciju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Naše zajedničke poslove i brige ne mogu nositi samo pojedinci, to je pitanje kolektivne odgovornosti. To je sunnet Muhammeda, a.s. Neka nam kur'anski primjer odgovornosti izvršavanja povjerenih emaneta bude Jusuf, a.s.,: “Inni hafizun alim – Doista sam čuvaran i imam znanje”. (Jusuf, 55).

Naša snaga je u vjeri u Allaha, dž.š., svjedočenju poslanstva Muhammeda, a.s., i slijeđenju njegovog Sunneta. Zajednica vjernika je snažna kada Allah, dž.š., poveže vjernička srca u ljubavi prema Njemu., i Muhammedu, a.s.

Allahu poveži naša srca u ljubavi, poboljšaj odnos među nama, uputi nas putevima islama, spasi nas od tmina zablude i izvedi nas na put istine. Amin!” (Vijesti.ba)

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *