U TIHOVIĆIMA KLANJANA DŽENAZA ZA 11 REEKSHUMIRANIH BOŠNJAKA: Zločini ne smiju biti sakriveni i neistraženi

Hutbu muftije Grabusa prenosimo u cijelosti:

“Hvala i zahvala Allahu, dž.š., salavat i mir na Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe, sve vjernike i vjernice koji su ga slijedili i slijede u svjedočenju istina vjere. Molimo Allaha, dž.š., da spusti Svoju milost na sve šehide Tihovića, na sve nevine žrtve, a živima podari sabur, strpljene i istikamet, ustrajnost u činjenju dobra. Molimo Allaha, dž.š., da živima podari uputu, a svima koji su preselili na ahiret Svoj rahmet i magfiret!

Poštovana braćo, drage džematlije džemata Tihovići i Vogošće,

danas s vama dijelimo suosjećanje i tugu, koji nas vraćaju u dane agresije na Bosnu i Hercegovinu i zločine koji su počinjeni nad nevinim ljudima. Postoje mnoga svjedočanstva počinjenih zločina nad Bošnjacima u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine. Presude međunarodnih i domaćih sudova govore o razmjerama zločina i genocida kojeg su počinile oružane formacije Republike Srpske od 1992. do 1995. godine.

Pitanje zločina nije samo pravno i političko pitanje, to je i pitanje razumijevanja ljudske zle namjere koja se razvija na osnovu krivo usvojenih pogleda na svijet, na što mogu utjecati različiti faktori.

Za muslimansko učenje o svijetu i čovjeku važno je da pratimo sadržaj Časnog Kur'ana i Sunnet, Muhammeda, a.s., kako bismo ostali ljudi i da se ne pristane na “divljaštvo” koje čini besmislenim sve što jeste ljudska civilizacija.

U suri el-Mumin Allah, dž.š., je ljudskom rodu dao uputu i jasno objasnio razliku između profanih, tlačiteljskih i zločinačkih nastojanja zasnovanih na prolaznim težnjama, i trajnih vrijednosti kroz ispunjavanje Božije volje koja vodi ka poštivanju pravde i uspostavljanju reda na Zemlji. To je konstantna borba. U suri el- Bekare čovjek je opisan kao biće koje će na Zemlji činiti nered i zločine. Zato se na više mjesta u Kur'anu govori o važnosti vjere, ahlaka i poštivanju Božijih propisa, uputa i čuvanju granica koje čovjeka štite od gubljenja ljudskog lica.

Svaki čovjek koji istinsku vjeru i opću vrijednost potčini lažnim i sebičnim interesima bliži je tagutu, idolatriji koja vodi u propast i činjenje zločina. U Kur'anu se kaže: “Ljudi moji, šta je ovo, ja vas pozivam na spas, a vi mene u Vatru pozivate?! Pozivate me da zaniječem Allaha i pridružim Mu nešto što znam da ne postoji, a ja vas pozivam Onome Koji je moćan i Koji mnogo prašta.” (El-Mu'min, 41-42).

Vjernik, mumin je pozvan svjedočiti vjeru kroz šehadet, i praktično živjeti vjeru kao musliman. Za život svakog vjernika je važno da sve svoje teške dileme, iskušenja i nedoumice povjeri svome Gospodaru i da se preda i pouzda u Njega, baš kao što se kaže u Kur'anu: “Ja svoj slučaj prepuštam Allahu. Uistinu, Allah vidi svoje robove” (El-Mu'Min, 44).

Puno je situacija u ljudskom životu u kojem se čovjek može obratiti samo Allahu, dž.š. U suri Jusuf u dijalogu između Jakuba, a.s., i njegove djece o Jusufu, a.s., kaže se: “Ti, kunemo se Allahom, toliko spominješ Jusufa da ćeš se ozbiljno razboljeti ili, čak, podleći! On na to odgovori: Ja se za svoju bol i svoju tugu samo Allahu jadam, i zahvaljujući Allahu, znam nešto što vi ne znate.”

Ajeti iz sure El-Mumin i sure Jusuf bili su i ostali snažan oslonac svim ljudima koji su prolazili ili prolaze kroz bol, tugu i iskušenje za ubijenim djetetom, ocem, izgubljenom majkom, sestrom i dragom osobom. Koliko su puta samo majke uputile dovu Allahu, dž.š., da im olakša bol i tugu za ubijenom djecom? Molimo Allaha, dž.š., da spusti svoj rahmet i smirenost u srca svih ljudi koji imaju tugu i bol u svojim srcima.

Život je sveta vrijednost, život je dar od Allaha, dž.š., zato je ljudski život zaštićen i Božijim i ljudskim zakonima. Ljudsko tijelo je također zaštićeno. Zato je zabranjeno ubiti čovjeka na bigajri hakk, nevinog čovjeka. Ljudski život je svetost, ali i zaštita tijela i dostojanstveno obavljanje dženaze je svetost koja je važna svakom čovjeku.

To su osnovne razlike između barbarskog i civiliziranog načina života. Kada civilizirani ljudi pristanu na kompromis i barbarizam postane prihvatljiv, onda se događaju zločini koje čini čovjek, koji se spusti na nivo divlje zvijeri.

Kur'an kaže da to vjernici ne čine, to je razlika između istinskog vjernika i zlog barbarina. Temeljna vrijednost na kojoj se gradi stabilna ličnost i snažna zajednica jeste vjera u Allaha, dž.š., koji nam daje snagu u svim životnim iskušenjima.

Druga vrijednost koja je nužna za miran život ljudi i međusobnu harmoniju jeste pravda. Dunjalučka, ljudska pravda nije i ne može biti apsolutna, Božija pravda je apsolutna. U našoj praksi prije obavljanja džuma-namaza uvijek učimo ajet u kojem Allah, dž.š., kaže: “Allah naređuje pravednost, dobročinstvo i darivanje bližnjima, a zabranjuje razvrat, nevaljalštine i nasilje – savjetuje vas kako biste se prisjećali.” (El-Nahl, 90).

Ibn Abbas je govorio da je suština adla, pravednosti svjedočenje šehadeta, la ilahe illallah, da je samo Allah Bog. To uključuje i ljudsku odgovornost za sve što čini na ovom svijetu i odgovornost na Budućem svijetu.

U danu u kojem ćemo klanjati dženazu-namaz šehidima Tihovića, pozivamo odgovorne osobe i predstavnike državnih institucija da istraže zločine i da ustraju u traganju za pravdom, jer je to osnovna razlika između civilizacije i barbarizma. Zločini ne smiju biti sakriveni i neistraženi.

Poštovana braćo,

svijet u kojem živimo je pun različitih izazova, političke i pravne nesigurnosti. Bošnjaci su svojom zrelošću pokazali i posvjedočili da je jedini ispravan put borbe i uspostavljanja pravednijeg društva borba kroz institucije sistema i povjerenje u institucije, i kada su možda spore i nedovoljno ažurne, u primjeni zakona. Uvijek je potrebno imati na umu zavjet kojeg dajemo Allahu, dž.š., kroz svjedočenje vjere i čuvati zajedništvo kroz organiziranu instituciju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Naše zajedničke poslove i brige ne mogu nositi samo pojedinci, to je pitanje kolektivne odgovornosti. To je sunnet Muhammeda, a.s. Neka nam kur'anski primjer odgovornosti izvršavanja povjerenih emaneta bude Jusuf, a.s.,: “Inni hafizun alim – Doista sam čuvaran i imam znanje”. (Jusuf, 55).

Naša snaga je u vjeri u Allaha, dž.š., svjedočenju poslanstva Muhammeda, a.s., i slijeđenju njegovog Sunneta. Zajednica vjernika je snažna kada Allah, dž.š., poveže vjernička srca u ljubavi prema Njemu., i Muhammedu, a.s.

Allahu poveži naša srca u ljubavi, poboljšaj odnos među nama, uputi nas putevima islama, spasi nas od tmina zablude i izvedi nas na put istine. Amin!” (Vijesti.ba)