Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
TREBA LI NAM BLOKADA GRANICA: Pucanj u vlastitu nogu i kako Balkanci opet ne vide širu sliku?
BH vlasti mogu moliti, pisati note i piti kafe, kave ili kahve u Briselu, ali EU birokratija je mašina koja ne mijenja pravila zbog protesta u "trećim zemljama". Blokadom granice vi pritišćete naše vlade da urade nešto što fizički i pravno ne mogu uraditi. Evropskoj uniji hronično nedostaje vozača kamiona i ovo su smislili da nam otmu gotove vozače
Gledam najave o blokadi granica od strane prevoznika iz BiH, Srbije, Makedonije i Crne Gore i ne mogu se oteti dojmu da je ovo jedan od najbesmislenijih poteza u novijoj historiji naše regije. Razumijem očaj vozača, razumijem da im je egzistencija ugrožena, ali adresa na koju šalju poruku je potpuno pogrešna, a metoda kojom se bore ide direktno na ruku onima protiv kojih se navodno bore.
Evo zašto je ova blokada čisti autogol i zašto EU trlja ruke dok mi blokiramo sami sebe:
1. KUCANJE NA POGREŠNA VRATA: NAŠE VLASTI SU TU NEMOĆNE
Tražiti od vlasti u Sarajevu, Beogradu, Podgorici ili Skoplju da “riješe problem” pravila 90/180 dana u Schengenu je kao da tražite od mjesne zajednice da promijeni klimatske promjene.
To nije zakon koji je donio neki ministar u Bosni. To je temeljni zakon Evropske unije. Naši političari, ma kakvi god bili (a znamo kakvi su), tu su apsolutno nemoćni. Oni mogu moliti, pisati note i piti kafe, kave ili kahve u Briselu, ali EU birokratija je mašina koja ne mijenja pravila zbog protesta u “trećim zemljama”. Blokadom granice vi pritišćete naše vlade da urade nešto što fizički i pravno ne mogu uraditi.
2. EU PLAN: UVOZ GOTOVOG PROIZVODA (VOZAČA)
Hajdemo biti brutalno iskreni, ovo pravilo nije greška sistema, ovo je dizajn sistema. Evropskoj uniji hronično nedostaje vozača kamiona. Njemačkoj fali 80.000, Francuskoj fali, Italiji fali, Sloveniji fali, svima fali.
Šta se dešava kada se uvede rigorozna kontrola boravka za vozače s Balkana?
Balkanska firma propada jer njen vozač ne može voziti.
Taj isti vozač, da bi prehranio porodicu, nema izbora nego otići u Sloveniju, Njemačku ili Hrvatsku, izvaditi papire i zaposliti se u EU firmi.
REZULTAT: EU dobija formiranog, iskusnog vozača bez da je uložila euro u njegovo školovanje. Balkanske firme se gase ili se same sele u EU (plaćajući porez tamo).
Dakle, gospodo prevoznici i vozači, EU vas ovim pravilima ne tjera kući – ona vas tjera da postanete njihovi radnici, a ne vanjski saradnici. Blokadom granica samo ubrzavate propast domaćih firmi.
LEKCIJA IZ RUSIJE: ILUZIJA O “PRITISKU”
Najsmješniji argument je onaj: “Vidjet će oni kad im mi blokiramo robu!”
Ljudi moji, budimo realni. Evropska unija je uvela sankcije Rusiji – energetskoj velesili o kojoj je ovisila njemačka industrija.
Sami su sebi, svjesno, nanijeli štetu koja se mjeri u hiljadama i hiljadama milijardi eura. Cijene energije su skočile, fabrike se zatvaraju, inflacija divlja, standard pada – ali oni NE POPUŠTAJU. To je politička odluka iza koje stoje, bez obzira na cijenu.
Ako je EU spremna žrtvovati vlastitu industriju i standard svojih građana da bi “kaznila” jednu Rusiju kojoj ne može apsolutno ništa, mislite li zaista da će se potresti jer će neki kamion s paprikama ili autodijelovima sa balkana kasniti dva dana? Za njih je to statistička greška. Za nas je to kolaps.
KO STRADA? MI, OBIČNI LJUDI.
Koga će boljeti ova blokada?
Ursulu von der Leyen? Ne.
Olafa Scholza? Ne.
Boljet će nas.
Boljet će naše male privrednike čija roba trune na granici.
Boljet će naše građane koji će plaćati skuplje proizvode zbog zastoja u lancu snabdijevanja.
Ova blokada je kao da, ljuti na komšiju što je zaključao svoja vrata, mi zapalimo vlastitu kuću da bi njemu dim išao u oči. EU ovim potezima provodi tihu “aneksiju” naše radne snage. Umjesto blokada koje štete samo nama, transportna udruženja bi trebala shvatiti surovu istinu: ili će se prilagoditi tržištu, ili će postati ispostave EU kompanija. Trećeg puta, nažalost, nema, a blokada graničnog prijelaza u Gradišci ili na Rači neće natjerati Brisel da promijeni svoj Ustav.
Pisao sam vam i o blokadama u Bosni prije par mjeseci, obraćao se vozačima, desilo se tačno onako lako sam napisao, 5 uslova je bilo u korist poslodavca i jedan u korist vozača i poslodavca( 90/189), pet usvojeno šesti nije, pogodite koji.
Pamet u glavu i sretno svim vozačima.
Još iz ove rubrike
Pucanj u vlastitu nogu
Poštovani, Vaše teze izrečene u tom članku su šturo obrađene, da na kraju postaju „plitke“ i daju neki drugi kontekst.
Ako možemo slikovito gledati naše društvo i državu kako jedan ljudski organizam, možemo komotno glavu i ruke predstaviti kao vlast (politika) i entitete, a torzo i stomak kao ostali dio društva i ekonomije BiH.
Noge u ovom slučaju predstavljaju cjelokupni sektor transporta na kojem stoji ekonomija i ostali dio društva i države.
Ovo naše tijelo je izranjavano: ratom, postratnim traumama, kriminalom i korupcijom da izgleda više nikakvi antibiotici ne djeluju, a također čini se da je i glava opterećena PTSP-om.
U ovom momentu obje noge toga tijela su trombozne i gangrene. U desnu nogu koja predstavlja željeznicu, avio, brodski saobraćaj upumpavaju se krv i plazmu kako bi se spasili i koliko toliko postali samoodrživi. No to se čini većinom na štetu lijeve noge koja predstavlja drumski transport i to na način da se iz lijeve noge uzima krv i ubacuje u desnu. Također dosta te krvi iz lijeve noge završi u jetri, plućima, a pogotovu u rukama i glavi toga tijela. Također, kada god se neko drugo tijelo očeše od ovo naše, uzme i ono po par kapi te neophodne krvi.
Ta lijeva noga gospodo, ima uznapredovanu gangrenu, jer su joj vene i arterije začepljene, a i drugi organi joj uzimaju to malo krvi što joj nedostaje.
U ovom momentu EU nas udara čekićem po prstima te lijeve noge i siječe ih. Kažu da smo bolesni, ( a jesmo) i kažu da se naši prsti mogu samo kod njih izliječiti.
Mi smatramo da bez prstiju više ne možemo ni postojati, a gangrena će nas svakako ubiti.
Shodno tome, ili će tijelo i glava pomoći i lijevoj nozi, pa makar moleći, kumeći , pijući kafice pozajmilo, ukralo, platilo (EU) plazmu i lijekove da bi koliko toliko i ta lijeva noga prezdravila i ostala čitava.
Druga solucija je je odsjeći nogu, zamijeniti je protezom, a tijelo će nekako preživjeti.
Sektor drumskog transporta (međunarodni, domaći i dostavni) u BiH ima cca 20.000 zaposlenih i zaslužuje koliko toliko pažnje i razumijevanja od ostatka našeg društva, te ova tema zaslužuje malo veće apsolviranje ove problematike, nego je to tako kratko predstavljeno.
Pozdrav