Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
TRADICIONALNI SOMUN JE TANAK, LAGANO NAPUHAN, NIKAKO DEBEO: Gdje su nestali sarajevski ramazanski somuni
U Sarajevu pekare masovno umjesto ramazanskih somuna prodaju lepinje. Na prste se mogu nabrojati pekare sa našim tradicionalno pravljenim tankim somunima, bez viška tijesta. Tanak, lagan, blago hrskav po kori, mekan iznutra i mirisan čim izađe iz peći. Tokom Ramazana redovi ispred tih pekara postajali bi dio gradske atmosfere.
Nekada je u Sarajevo ramazan imao miris koji se teško može zaboraviti. Pred iftar bi se kroz mahalu širio miris svježe pečenog somuna, a ljudi su stajali u redovima ispred starih pekara čekajući da izađu tanke, lagane i hrskave pogače posute ćurekotom. To nije bio samo hljeb – to je bio dio ramazanske tradicije uz koju su generacije odrasle.
Pravi sarajevski ramazanski somun uvijek je bio tanak. Lagano napuhan, ali nikada debeo. Imao je mekano tijesto, tanku koru i specifičan miris iz peći na drva. Takav somun je bio savršen uz iftar: mogao se lomiti rukama, upijati sok od jela i ostajao je lagan za stomak nakon posta.
Još iz ove rubrike
U starim čaršijskim pekarama ta tradicija se čuvala decenijama. Jedno od najpoznatijih mjesta bila je pekara Poričanin, gdje su generacije Sarajlija dolazile po somun pred akšam. Tu su još bile mahalske pekare poput pekara Imaret i Nafaka, kao i pekare na Alifakovcu i u Kovačima gdje su ljudi znali čekati dugo samo zbog dobrog somuna. U tim radnjama se nije gledalo kako napraviti više komada, nego kako napraviti dobar somun.
Priznato mjesto među starim sarajevskim pekarama ima i porodična pekara Krunića na Bjelavama. Već treća generacija u toj porodici čuva način pripreme somuna kakav mnogi pamte iz djetinjstva. Upravo zbog toga mnogi Sarajlije tvrde da se tamo još može osjetiti pravi miris i ukus starog ramazanskog somuna.
Pekara Bjelave Krunića postoji 80 godina, a za ramazan se napravi stotine somuna dnevnoDanas se, nažalost, sve češće viđa nešto drugo. U mnogim pekarama somuni su postali debeli, teški i napuhani. Više liče na lepinja nego na pravi sarajevski ramazanski somun. Takav hljeb je možda veći i zasitniji, ali nema onu teksturu i ukus koji su nekada bili standard.
Razlog za ovu promjenu je jednostavan: brza proizvodnja i tržište. Deblji somun je lakše napraviti, sporije se suši i djeluje “veći”, pa ga je lakše prodati. Mnoge nove pekare više ne rade na način na koji su radili stari majstori. Neki recepti su pojednostavljeni, tijesto se drugačije priprema, a važnija je količina nego kvalitet.
Drugi problem je nestanak starih pekarskih majstora. Znanje o pravom somunu se prenosilo s koljena na koljeno. Kako su se stare pekare zatvarale ili modernizovale, tako je nestajao i način pravljenja tankog ramazanskog somuna kakav Sarajevo pamti.
Zbog toga mnogi danas kažu da somun više nije isti kao prije. Oni koji su odrasli uz stare ramazane znaju razliku – tanki, mirisni somun iz peći i ovaj današnji, deblji koji je postao nova norma.
Ipak, dok god postoje pekare i ljudi koji pamte kako somun treba izgledati, postoji šansa da se ta tradicija vrati. Jer ramazan u Sarajevu bez pravog, tankog somuna nikada neće imati isti ukus.
