TAJNI SPISKOVI SARAJEVSKIH SNAJPERISTA: Krvavi tragovi srpskih krvnika koji su nišanili sarajevsku djecu, imena, lokacije i priznanja koja su decenijama skrivana

Nakon više od 30 godina, bosanskohercegovački portal Slobodna Bosna objavio je dokumenata koje je Služba državne sigurnosti (SDB) Republike Bosne i Hercegovine označila kao “STROGO POVJERLJIVO” – tajnog popisa osoba evidentiranih 1994. godine pod kategorijom aktivnosti: “SNAJPERI”.

Na temelju ekskluzivnih dokumenata Službe državne sigurnosti (SDB) Bosne i Hercegovine, donosimo završni dio feljtona koji razotkriva identitet, organizacijsku strukturu i operativna saznanja o snajperistima koji su tokom opsade Sarajeva djelovali sa Grbavice i drugih okupiranih teritorija, ali i u jedinicama HVO-a i drugim formacijama.

Još iz ove rubrike

Društvo 9. Septembra 2026.

ZLOČIN U GRABOVICI: Prije 33 godine pripadnici Armije RBiH ubili su 33 hrvatska civila

Društvo 9. Septembra 2026.

ULOŽENI SILNI NOVCI, A TRAMVAJI I DALJE KASNE: Šteta spiskao stotinjak miliona, a inspekcija utvrdila da se ne poštuje red vožnja kod čak 6 linija

Ovi dokumenti, koji sadrže lične podatke, matične brojeve, adrese stanovanja i operativne bilješke zasnovane na svjedočenjima i priznanjima, predstavljaju autentično svjedočanstvo o organiziranom teroru nad građanima Sarajeva.

Ko su SNAJPERISTI s operativnog popisa Službe državne sigurnosti BiH?

Jedno od ključnih čvorišta snajperskog terora bila je cijela Grbavica, gdje operativni podaci bilježe koncentraciju obiteljskih i paravojnih klanova. Iz dokumentacije se izdvajaju imena Borivoja i Svetozara Kovačevića, obojica s adresom u ulici M. Đuraškovića 3, koja su evidentirana kao snajperisti paravojnih formacija SDS-a na Grbavici. Na istom području djelovao je i Marinko Krneta , koji je prebjegao iz Buća Potoka na Grbavicu kako bi se pridružio ovim jedinicama. Izuzetno važnu ulogu u hijerarhiji imao je Nikola Krivokapić s adrese Lenjinova 46, potpukovnik i komandant snajperske grupe PVF SDS-a u Sarajevu, koji je ujedno bio i učesnik zloglasnih “martovskih barikada” na mostu u ulici Bratstva i jedinstva.

Za sustavsku obuku kadra, poput one koju je na Crvenim stijenama prošao Željko Maljukan, bio je zadužen i Konstantin Krneta, za koji se dokumenti izričito navodi da je prošla kompletnu obuku u rukovanju snajperom.Dokumentacija precizno evidentira profil poput Radomira Lalovića iz Kalinovika, kurirske veze oficira bivše JNA, za koji se navodi da je hranio “srpske teritorijalce” i već sredinom svibnja 1992. godine djelovao kao snajperista na Otoci prije bijega na Ilidžu. Na Grbavici su, prema istim izvorima, kao snajperisti locirani Dragan Lizdek, Predrag Lojanica, te Zoran Lizdek – sudionik ozloglašenih “martovskih barikada” i pripadnik specijalne policije, čije je djelovanje potkrijepljeno brojnim izjavama svjedoka. Među evidentiranim snajperistima sa ovog područja nalaze se i Branislav Lemez , koji se tereti i za pljačke stanova protjeranih Sarajlija, kao i Damir Međedović sa Lenjinove adrese.

Aerodrom, Ilidža i Vogošća: Organizirana mreža i paravojne formacije

Operativna saznanja SDB-a ukazuju na to da snažno djelovanje oko ključnih komunikacijskih tačaka, poput naselja Aerodrom i općine Ilidža, nije bilo plod izoliranih incidenata, već sustavno koordinirano sa strane lokalnih križnih štabova SDS-a i udruženih vojnih formacija. U dokumentima se izričito navode imena operativaca koji su rukovodili ovim akcijama:

MIŠIĆ ZORAN (otac Stojan) , JMBG 1304950172676 Sarajevo, Adresa: Š. Dorića 12 Rukovodio napadom i pretresima stanova u naselju Aerodrom. (Izjava Dagler Esada od 23.6.92.; izjava Ćatić Bakir 12.11.92.; izjava Ćatić Emila 22.11.92.)

Osim izravnog vođenja napada na civilne objekte i infrastrukturne tačke, obavještajni aparat pomno je pratio proces obuke kadrova namijenjenih za djelovanje u urbanim uvjetima. Pod kodnim oznakama i operativnim informacijama (poput OP. INF. 732 od 6.7.92. ), evidentirani su pojedinci koji su prošli specijalističku obuku za rukovanje dalekometnim i snajperskim naoružanjem:

MOČEVIĆ , JMBG 0000000000436 Navodno prošao obuku u rukovanju snajperom. (OP. INF. 732 od 6.7.92.)

Paralelno s ovim formacijama, u rubnim općinama poput Vogošće i Ilidže, formirane su paravojne formacije SDS-a. Na bazi izjava svjedoka i operativnog rada na terenu, SDB identificira osobe zadužene za držanje linija i sijanje terora u tim sektorima. Među njima su registrirani Željko Stanić sa sjedištem u Vogošći, a Danilo Savčić čija se grupa povezuje uz zloglasni punkt u ugostiteljskom objektu “Korona”:

SAVČIĆ DANILO (otac Vule) , JMBG 0807951171508 Zavidovići, Adresa: Mlade Bosne 44 On je snajperista na Ilidži, brat Budimir u sastavu PVF u štabu u PP “Korona”. (Operativni radnik 50125)

STANIĆ ŽELJKO (otac Milan) , JMBG 1103960174353 Sarajevo, Adresa: S. Blagovčanina 13 Snajperista PVF SDS-a. (RO Vogošća)

Grbavica, Jevrejsko groblje i Vrace: Epicentri snajperskog terora

Grbavica i Vraca, kao okupirani dijelovi grada koji su se nalazili u neposrednoj blizini centra Sarajeva, predstavljali su najopasniju zonu tijekom opsade. Iz zgrada na Grbavici is pozicija na Jevrejskom groblju vršeni su svakodnevni napadi na prolaznike na Marijin dvoru i duž glavne gradske prometnice.

Operativni dokumenti SDB-a precizno lociraju snajperiste raspoređene po zonama djelovanja, označavajući njihove tačne pozicije (npr. sektori Grbavica A243, D94, D136) i prilažući izjave svjedoka koji su prebjegli ili su bili zarobljeni:

PEJIĆ SLAVIŠA (otac Živko) , JMBG 1412959171505 Sarajevo, Adresa: Blažujski drum 44 Posjedovao snajpersku pušku. (Izjava Brezar Ratomir 18.1.93.)

PEJČIĆ ZORAN (otac Svetislav) , JMBG 2211966172655 Sarajevo, Adresa: Lenjinova 59 “Snajperista” sa Grbavice. (Izjava Mavrić Mustafa od 10.2.93.) Sektor GRBAVICA A243.

PETROVIĆ DENIS (otac Vladimir) , JMBG 0911970172104 Sarajevo, Adresa: P. Toljatija 16 Sektor GRBAVICA A153.

Posebno su upečatljivi podaci koji govore o lokaciji na Jevrejskom groblju, mjestu s kojeg je, zbog konfiguracije specifičnosti terena, kontroliran značajan dio slobodnog teritorija grada. Tamo je identificiran Rastislav Popović:

POPOVIĆ RASTISLAV (otac Dušan) , JMBG 0305938172671 Ohrid-Ohrid, Adresa: B. Šurbata 55/1 Snajperista na Jevrejskom groblju. (Izjava Redžo Senad 16.9.92.)

Slične podatke nalazimo i za sektor Vraca, gdje se u dokumentima bilježi ime Petra Radojevića iz Siska (Hrvatska), što dodatno potvrđuje prisustvo dobrovoljaca i osoba izvan same Bosne i Hercegovine u strukturama koje su vršile opsadu grada:

RADOJEVIĆ PETAR (otac Stevo) , JMBG 3005948172650 Crkveni Bok-Sisak, Adresa: Obala 27. srpnja 41Navodno snajperista na Vracama. (RO N. Sarajevo) Sektor GRBAVICA D94.

Od Grbavice i Vraca, preko Vojničkog Polja, pa sve do Ilidže, ove ubice činile su stub terora nad Sarajlijama

 Slučaj “Holiday Inn” i infiltracija u redove obrane

Jedan od najintrigantnijih segmenata iz operativne građe SDB-a odnosi se na hapšenja izvršena na samom početku agresije, u aprilu i maju 1992. godine, unutar slobodnih dijelova grada. Poznat je slučaj djelovanja snajperista iz hotela “Holiday Inn” tijekom travanjskih demonstracija.

U dokumentima se eksplicitno navodi ime Nebojše Ristića, koji je lociran kao snajperist vezan za Grbavicu, ali s napomenom o lišavanju slobode unutar spomenutog hotela od strane Vojne policije:

RISTIĆ NEBOJŠA (otac Čedomir) , JMBG 0901971172658 Sarajevo, Adresa: Bratstva-Jedinstva 4 Sektor GRBAVICA D136. Bio uhapšen u Holiday Inn-u od strane Vojne policije.

RISTIĆ ZORAN (otac Čedomir) , JMBG 2009965172666 Tuzla, Adresa: Bratstva-Jedinstva 4 Sektor GRBAVICA D136.

Još opasniji oblik djelovanja predstavljala je infiltracija u jedinice Teritorijalne obrane (TO) BiH ili u strukturi lokalnih mjesnih zajednica, gdje su pojedinci glumili branitelje, dok su zapravo pod kodnim imenima vršili subverzivne aktivnosti i prikupljali podatke za neprijateljsku stranu. SDB izdvaja slučaj s Bistrike:

POPOVIĆ GORAN , JMBG 0000000000039 Bistrik Navodno vrbovan od strane OB JNA i ubačen u jedinicu TO BiH MZ Bistrik kao agresorski snajperista pod šifrom “PG-13”. (Izvor: Izjava Kadić Šemsudina)

 Unutarnja dinamika, likvidacije na terenu i svjedočanstva

Izuzetno je potresno i detaljno svjedočanstvo zavedeno pod imenom Miladina Planojevića iz Borika (Rogatica). Kroz analizu njegove zabilješke otkriva se stravičan modus operandi privlačenja lokalnog stanovništva u zamke koje su rezultirale masovnim likvidacijama:

PLANOJEVIĆ MILADIN (otac Miloš) , JMBG 2306944173233 Borike, Adresa: M. Tita bb Snajperista, nalazio se u Rogatici (Izjava Alispahić Zehra 3.11.92.). Učesnik napada na selo Gračanica; na prevaru okupio 30 lica muslimanske nacionalnosti u jednu kuću i izdao naređenje da tenk dejstvuje po istoj, uslijed čega dolazi do pogibije svih lica, osim Devedžije Senada koji se trenutno nalazi u Žepi (Izjava Heljić Hasan 16.4.94.; izjava Heljić Ibrahim 22.5.94.).

Ova zabilješka vjerno oslikava prepletenost snajperskih djelovanja s taktikama etničkog čišćenja na širem području Bosne i Hercegovine, pokazujući da su isti kadrovi često rotirani s unutarnjih ratišta prema Sarajevu i obratno.

S druge strane, dokumenti bilježe i pogibije samih snajperista na borbenim linijama, kao što je slučaj Borisa Mutića, pripadnika HVO-a Vareš, koji je prema operativnim podacima dužio snajper i poginuo na lokalitetu Lijesnica:

MUTIĆ BORIS (otac Anto) , JMBG 0903963173970 Vareš, Adresa: Pajtov Han bb Pripadnik HVO Vareš koji je dužio snajper. Poginuo na Lijesnici (Dopuna izjave Jelić Samson 15.12.93.; izjava Ivandić Ljubko 29.1.94.).

Grbavica i Vraca: Snajperska gnijezda na neboderima i logori bez žice

Struktura agresorskih snaga na Grbavici oslanjala se na dobro uvezan sustav logističke kontrole i neposrednog terora. Preostalo nesrpsko stanovništvo bilo je izloženo stalnim psiho-fizičkim torturama, a ključnu ulogu u tome igrali su komandiri takozvanih „radnih voda“.

Jedan od najčešće pominjanih u operativnim izvještajima s Grbavice je Miodrag Stupar (sin Slavke, rođen 29.06.1972., JMBG: 2906972172681), s prijeratnom adresom u Gundulićevoj ulici br. 28. Obavljao funkciju komandira radnog voda. Prema izjavama svjedoka (poput Mladena Tomića, Borisa Kosorića, Amre Skršo i Ibrahima Bakića), Stupar se direktno tereti za sistemsko maltretiranje “radnika voda” muslimanske nacionalnosti koji su tjerani na fizički rad na prvim borbenim linijama pod stalnom životnom opasnošću. Njegovo djelovanje službeno je vezano za vatrene i logističke točke Grbavice pod šiframa D94, 26, 25, A22, 218 i druge.Paralelno sa logističkim pritiskom, sa dominantnih objekata na Grbavici i Vraca vršene su svakodnevne egzekucije civila.

Među najozloglašenijim snajperistima na ovom potezu dokumentovan je Milan Tešić (sin Riste, rođen 11.07.1954., JMBG: 1107954172670), prijavljen u ulici Đ. Salaja 12. Prema zvaničnoj izjavi svjedoka Hasana Gobeljića od 12.10.1992. godine, Tešić je djelovao kao snajperista sa “Šopinga” na Grbavici. Dokumenti ga direktno terete za ubistvo više lica, uključujući i saučesništvo u ubistvu Tahira Jahića. 

Na lokalitetu Vraca i Grbavice djelovala je i organizirana grupa najperista porijeklom iz Foče, među kojima se ističu braća Tomić i njihovi saradnici:

• Radenko Tomić (sin Đorđa, rođen 04.02.1969., JMBG: 0402969172667), prijeratno boravište u Foči (M. Đuraškovića 3), lociran kao snajperista paravojnih formacija SDS-a na Vracama (lokalitet B 94 i 77).

• Ranko Tomić (sin Đorđa, rođen 09.09.1962., JMBG: 0909962172669), brat Radenka, sa istom funkcijom snajperište na širem lokalitetu Vraca i Grbavice.

Vogošća, Hotonj i Butila: Kontrola putnih komunikacija i uvođenje snajperskih zasjeda

Sjeverni ulazi u grad bili su blokirani i pod stalnim pogledom obučenih snajperista koji su sa fabričkih krovova i privatnih kuća pucali na sve što se kretalo. U Vogošći i Hotonju operativci sigurnosti locirali su nekoliko stalnih snajperista:

• Boro Terzić (sin Nove, rođen 13.06.1959., JMBG: 1306959174355), nastanjen u Blagovcu 11 (raskrsnica Perca). Prije rata bio je zaposlen kao radnik u Tvornici automobila Sarajevo (TAS). Prema zvaničnoj izjavi Ekrema Hasanspahića od 3.7.1993. godine, Terzić je prepoznat i dokumentovan kao aktivan snajperista paravojnih formacija SDS-a u Vogošći.

• Boro Tadić (sin Arsena, rođen 27.10.1955., JMBG: 2710955174369), iz mjesta Vladojevići, nastanjen u Donjem Hotonju na broju 38. Od početka agresije uključen u paravojne formacije, zaveden je u operativnim dokumentima kao snajperista koji je djelovao na linijama razdvajanja u Hotonju.

• Vinko Vekić (JMBG: 0000000000703), lociran u Butilama. Prema izjavi Nenada Dolama od 15.4.1992. godine, Vekić je bio snajperista stacioniran u kasarni bivše JNA u Butilama i identificiran je kao pripadnik zloglasne formacije pod zapovjedništvom “Kapetana Dragana”.

Zloupotreba sportskih udruženja: Slučaj bokserskog kluba „Željezničar“

Jedan od najdrastičnijih primjera kako su prijeratne sportske i društvene strukture stavljene u funkciju rata jeste slučaj braće Veljo na Grbavici.

Dragan Veljo (sin Vukana, rođen 06.10.1950., JMBG: 0610950172684), sa predratnom adresom u Lenjinovoj ulici br. 18, bio je poznat u gradu kao bokserski trener u Bokserskom klubu “Željezničar”. Međutim, prema izjavama svjedoka Safete Cibre (od 15.8.1992.) i Senada Redže (od 30.9.1992.), Dragan Veljo se pretvorio u snajperistu koji je djelovao iz nebodera u ulici Bratstva i jedinstva. Njegov brat Boran Veljo istovremeno je vršio nasilnu mobilizaciju građana i rukovodio maltretiranjima civila. U istim dokumentima se za snajpersko djelovanje na Grbavici veže i njihov otac Vukan Veljo (sin Vojina, rođen 07.07.1928., JMBG: 0707928172682), porijeklom iz Kalinovika, čime je zaokružena ova porodična paravojna struktura (sektori Grbavica D26, A82, A117).

Dosije Ilidža i Bare: Zvanični spiskovi zaduženja snajperskog naoružanja

Dokumenti SDB BiH iz siječnja 1993. godine donose izravne dokaze o planskom i organiziranom naoružanju snajperima na području Ilidže i Bara. Ključni izvor informacija za ovu grupu bio je zapisnik i izjava Ratomira Brezara od 18.1.1993. godine, na temelju kojega su identificirana lica koja su neposredno dužila i posjedovala snajperske puške:

1. Boro Tošić (sin Dušana, rođen 26.02.1933., JMBG: 2602933171511), nastanjen u ulici J. Fincija 41. Osim posjedovanja snajpera, svjedok Safet Čefo (u izjavi od 30.4.1993.) tereti ga da je bio pripadnik vojne policije paravojnih formacija SDS-a na Ilidži.

2. Cvijan Tošić (sin Milivoja, rođen 10.04.1940., JMBG: 1004940171546), nastanjen na adresi Bare, Partizanski put 20. Evidentiran kao direktni posjednik snajperske puške.

3. Milan Tošić (sin Save, rođen 17.06.1927., JMBG: 1706927171507), nastanjen na adresi Bare, Mala Aleja br. 10. Pored evidencije o zaduženju snajpera, potvrđuje njegovo djelovanje i izjava Bogdana Vanovca od 2.10.1992. godine.

4. Slaviša Trifković (JMBG: 0000000000593), sa Ilidže, također zvanično evidentiran na spisku lica koja posjeduju snajpersko naoružanje.

5. Veljko Trifković (sin Vase, rođen 22.06.1939., JMBG: 2206939171538), porijeklom iz Petrovića, nastanjen u ulici J. Pančića 33, zaveden kao posjednik snajperske puške iz iste ilegalne distribucije.

Unutrašnji gradski sektori i hapšenja

Operativni dokumenti svjedoče i pokušajima ubacivanja snajperista u same uže dijelove grada pod kontrolom vlasti RBiH, kao i brzim akcijama hapšenja:

• Mario Vasojević (sin Novaka, rođen 24.06.1962., JMBG: 2406962170017), porijeklom iz Tuzle, sa adrese na Skenderiji 24. Operativni podaci ga označavaju kao snajperistu koji je već početkom aprila 1992. godine borbeno djelovao na ključnoj raskrsnici Marindvor, pokušavajući paralizirati centar grada. Njegovo djelovanje se veže za sektore Grbavica D7 i Centar A17.

• Manojlo Tunguz (sin Vase, rođen 25.05.1934., JMBG: 2505934170034), porijeklom iz Gacka, nastanjen u ulici H. Brkića br. 6. U dokumentima je izričito zaveden kao uhićeni snajperist koji je proveden u pritvorskom objektu pod šifrom C-242 u općini Centar.

Da se matrica upotrebe snajperskog naoružanja protiv civila i branilaca primjenjivala u cijeloj zoni sukoba, pokazuje i dokumentovani slučaj iz Vareša, gdje se pominju devijacije unutar tamošnjih formacija:

• Vjekoslav Varešković (sin Rafaela, rođen 21.04.1931., JMBG: 2104931173976), iz Vareša (adresa Boračka P+B/00). Prema službenim dopunama izjava svjedoka Samsona Jelića (od 15.12. i 23.12.1993. godine), dokazano je da je Varešković kao pripadnik HVO-a Vareš zadužio snajper i aktivno djelovao u zoni odgovornosti ove jedinice tijekom unutarnjih sukoba.

Skrivanje naoružanja u gradu: Slučaj Ljubomira Đorđevića

Dokumenti otkrivaju i slučajeve pojedinaca koji su u samom gradu, pod kontrolom vlasti BiH, tajno skrivali naoružanje i čekali instrukcije.

• ĐORĐEVIĆ LJUBOMIR (sin Sretena, JMBG: 2001934172667), iz Sarajeva, ulica Zaima Šarca 45. SDB ga navodi kao “navodno snajperistu povodom spiska u ‘Slobodnoj Bosni'”. Prilikom pretresa njegovog stana, pronađene su 3 puške i 1 pištolj koje je predao u maju, ali je “zadržao jednu pušku uz odobrenje sa Višnjika”. Ovu pušku je kasnije rastavio na više dijelova i rasporedio po stanju. Tijekom pretresa pronađen je i telefon i ime Ljube Bosiljčića, što je dokumentirano 3.7.1992. godine.

Glavna upotreba snajperista

Operativni podaci SDB-a precizno lociraju pojedince koji su zasijali smrt sa Grbavice, naselja koje je tijekom rata bilo jedno od glavnih uporišta snajperskih dejstava prema centru grada.

• ZOBENICA RADOSLAV (sin Branka, JMBG: 0605957172651), sa prebivalištem u Zemunu, ulica Blažujski drum 54. Prema izjavama svjedoka (Kajić Nedmija, Hadžić Hasija, Džubur Enes, Paloš Jasmin, Bečić Dženita), Zobenica je bio aktivan snajperista na Grbavici (lokacija Grbavica A30, D119). Operativna bilješka navodi da je 18. kolovoza 1995. godine počela, što potvrđuju i naknadne izjave svjedoka (Ninković Miranda, Šukalo Hasija, Udovičić Nada).

• ŠARENAC IGOR (sin Momira, JMBG: 0103969171507), nastanjen u Sarajevu, ulica Josipa Pančića 12. Dokumenti SDB-a navode da je zajedno sa Šutović Dragoljubom (zvanim “Dragan”), kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), djelovao kao snajperista sa područja Grbavice. Njegovo djelovanje dokumentovano je izjavama svjedoka (Hodžić Jasmina, Arslanagić Magdalena, Ajandović Fatima).

• ŠARENAC NEVENA (kći Momčila, JMBG: 2704964177656), nastanjena u Sarajevu, ulica Zagrebačka 79. Evidentirana je kao snajperista pri Paravojnim formacijama SDS-a (PVF SDS) na Grbavici (lokacija Grbavica D143/1).

• ŠUTOVIĆ DRAGOLJUB (sin Radomira, JMBG: 2008952172652), rođen u Zenici, ulica Marksa i Engelsa 17. Kao pripadnik Vojske Republike Srpske, zajedno sa Igorom Šarencem, djelovao je kao snajperista sa područja Grbavice, ciljajući civile. Njegov identitet i dejstva potvrđuju isti svjedoci (Hodžić, Arslanagić, Ajandović).

• ŠUTOVIĆ RADOMIR (sin Akima, JMBG: 0902924172650), nastanjen u naselju Crkvice, ulica R. Jankovića 24/2. U dokumentima se vodi kao snajperista na Grbavici, a njegove aktivnosti datiraju još od novembra 1992. godine, prema izjavama svjedoka (Ajandović Fatima, Arslanagić Magdalena).

• ĐERIĆ SLOBODAN (sin Milovana, JMBG: 0203966153154), iz mjesta Slato, ulica R. Džinde 149. Evidentiran kao snajperista PVF SDS-a na Grbavici (RO N. Sarajevo, lokacija Grbavica-CA-D94).

• ĐUROVIĆ MILOMIR (sin Momira, JMBG: 2306960173421), nastanjen u mjestu Džindići bb. U evidenciji SDB-a eksplicitno označen kao “snajperista na Grbavici” (KP br. 17/05-1-KU 3535/93).

Komandni kadar i unutrašnje likvidacije u vojnoj policiji

Jedan od zanimljivijih dokumenata odnosi se na pripadnike paravojnih formacija unutar strukture vojne policije SDS-a, gdje se spominju i unutarnji sukobi i navodna samoubistva.

• ŠIPČIĆ VLADIMIR (sin Sime, JMBG: 0208969172666), nastanjen u Sarajevu, Trg P. Kosorića 2/11. Vodnik po činu u vojnoj policiji PVF SDS-a. Prema dokumentima SDB-a, Šipčić je kao snajperista djelovao u pravcu Trga Pere Kosorića, što potvrđuje svjedočenja (Dudo Ćamil od 25.10.1992., lokacija Grbavica D93, A157). Dokument sadrži i operativni podatak da se Šipčić, kao pripadnik vojne policije, navodno ubio, što je potvrdio svjedok Milavić Enver (4.7.1994.).

Teror izvan Grbavice: Vogošća, Novi Grad, Visoko i Ilijaš

Operativna dokumentacija SDB-a ne obuhvaća samo Grbavicu, već i širi prsten oko Sarajeva, gdje su djelovale povezane strukture.

• • VUKAJLOVIĆ ZDRAVKO (sin Đorđa, JMBG: 0504950171519), nastanjen u mjestu Izgori, Olimijska 29. Evidentiran kao snajperista u RO Novi Grad.

  • VUKOJE DRAGAN (sin Milana, JMBG: 2801959173532), nastanjen u Visokom, ulica Dž. Čikme 12. U dokumentima SDB-a stoji napomena: “Sumnja da je snajperista PVF SDS-a RO Centar A 9”.

  • ĆOROVIĆ ZORAN (sin Veljka, JMBG: 0209955174158), iz Sarajeva, ulica Trifka Dokića 9. Evidentiran kao pripadnik PVF SDS-a u Vogošći (RO Vogošća A-348).

  • ĐORĐEVIĆ ZORAN (sin Živojina, JMBG: 1204960171789), iz Vareša, ulica V. Vukovića 40, vezan za operativnu zonu Ilijaš (RO Ilijaš).

  • ŠUĆUR DESANKA (kći Riste, JMBG: 0406935178513), Donje Biosko 34. U dokumentu se navodi: “Postoje indicije da je snajperista”, uz pozivanje na prilog krivične prijave.

Slučaj Kiseljak i jedinica “Maturice”

Dokumenti SDB-a tretiraju i područje Kiseljaka, gdje su operativci prikupljali podatke o snajperistima HVO-a koji su sarađivali sa srpskim paravojnim formacijama ili vršili zločine nad lokalnim bošnjačkim stanovništvom.

• • • ŠKORO ŽAN-KLOD (sin Slavka, JMBG: 1206971172003), nastanjen u Kiseljaku, ulica JNA 17. Evidentiran kao pripadnik HVO Kiseljak i snajperista. Prema izjavama svjedoka (Muslimović Izet, 24.12.1993.), Škoro se “isticao u tuči zarobljenih Muslimana u vojarni u Kiseljaku” (potvrđeno izjavama Hurem Ešrefa i Hurem Hamda iz maja 1994.). Isti dokument ga označava kao pripadnika zloglasne jedinice “Maturice”, na temelju svjedočenja Hadžurda Envera od 30.6.1994. godine.

    • ZLOVIĆ TVRTKO (sin Mata, JMBG: 0808951173979), iz Vareša, ulica Pogar bb. Evidentiran kao “snajperista HVO-a u Varešu”, na operativnim temeljima saznanja i izjave Milanović Dragana od 16.11.1993. godine.

    • Objavljivanjem ovih dokumenata, sklapa se mozaik o tome kako je funkcionirao sustav terora nad Sarajevom. Snajperisti nisu bili “usamljeni strijelci”, već dio dobro organiziranog aparata – od paravojnih formacija SDS-a, preko vojnih struktura RS-a, pa sve do radikalnih krila HVO-a u središnjoj Bosni. Imena, adrese i matice zabilježeni u arhivama Službe državne sigurnosti BiH ostaju trajno svjedočanstvo i nezaobilazna građa za pravosudne organe koji nikada ne bi smjeli obustaviti potragu za pravdom.

    • 

    •