Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
SUDBINE: Hajra Salihović ukopat će 11. jula nekoliko Nevresovih kostiju: Srpski zlikovci joj ubili tri sina
Kako izdržim, znam ja, sad mi je gore nego kad sam tek iz Srebrenice došla, ali šta ću, ne može se nazor ni umrijeti
Od trojice sinova bez kojih je ostala u paklu srebreničkog genocida, Hajra Salihović iz Biljače kod Bratunca, nakon 29 godina, pronašla je svega nekoliko kostiju 25-godišnjeg Nevresa.
Nema snage
Narušenog je zdravlja, srce majke s bezbroj ožiljaka već je moralo biti operirano, pa nije sigurna hoće li imati snage doći na dženazu u Potočare, da pored tabuta sinu prouči Fatihu.
Još iz ove rubrike
– Kako izdržim, ja znam. Sad mi je gore nego kad sam tek iz Srebrenice došla. Isto k'o da je sada nest'o. Ali šta ću, ne može se nazor ni umrijeti – kaže Hajra.
Tokom rata izgubila je četiri člana najuže porodice, supruga i trojicu sinova.
Pad enklave
Iz Biljače su protjerani već 1992., nekoliko mjeseci bili su u susjednom selu, a onda su stigli u Srebrenicu, gdje su ostali sve do pada enklave i genocida.
– Bilo nas je sedmero na početku rata. Ja i muž te petero djece. Muž mi je poginuo na liniji 13. novembra 1992. i ukopan je u Bratuncu. Nevres mi je bio 1970. godište, Samir 1973. i Sead 1974. Nijednog do sada nisam našla. Samo sad Nevresa, nekoliko kostiju. Hvala Bogu da mi je Samed barem doš'o, šta bih da nije. Godinu je bio u bolnici, bio je teško ranjen, a i danas ima geler u glavi, nisu mu ga smjeli izvaditi – priča nam Hajra Salihović.
Nešto me vuče zavičaju
U 77. godini života, uprkos bolnim sjećanjima, nešto je vuče zavičaju, pa se najljepše osjeća u Biljači. Inače je kod sina Sameda u Živinicama, gdje je bliže ljekarima, pa ima nekoga ko će je paziti. U Biljači je s jetrvom Begunom, kojoj su zlikovci ubili muža, sina, trojicu braće, te više od 30 članova porodice.
