Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
ŠTA ĆE BITI NAKON ODLUKE O FINANSIRANJU SEDAM INSTITUCIJA KULTURE: Kako je Dodik mačku o rep objesio Schmidta
OMERAGIĆ: Naivni Bošnjaci Schmidta već okivaju u zvijezde. Kobajagi, stavio se u funkciju zaštitnika državnih kulturnih institucija, pobrao simpatije medija i javnosti, a zapravo se samo riješio pritiska koji je na njega vršen i lopticu vratio onima koji su i do sada blokirali rješenja. Dobro mu je došla ova prilika da amortizira bar dio širokog nezadovoljstva koje je stekao perfidnim antibosanskim djelovanjem, posebno u slučaju “Kovačević”
SEAD OMERAGIĆ
Dobili smo novu svečanu priču visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je ispred nesretnih radnika Nacionalne i univerzitetske biblioteke u četvrtak 21. novembra objavio odluku kojom bi trebao biti riješen problem funkcioniranja Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine (NUB BiH) i drugih šest “ustanova kulture od značaja za Bosnu i Hercegovinu” (Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Biblioteka za slijepa i slabovidna lica Bosne i Hercegovine, Kinoteka Bosne i Hercegovine i Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine).
Još iz ove rubrike
“Shodno tome, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Naloga, nadležni organi Bosne i Hercegovine, a naročito Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, dužni su podnijeti prijedloge zakona Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, kojim će se, između ostalog, urediti upravljanje i finansiranje ustanova kulture od značaja za Bosnu i Hercegovinu”, objavili su iz OHR-a.
Dodikovi ministri neće glasati za tu odluku. To je Dodik već najavio. Ponovio je onu svoju sentencu proisteklu iz potpune ignorancije Dejtonskog sporazuma, djelovanje po principu švedskog stola: “Neka tu svoju odluku Schmidt objesi mačku o rep.”
Šta će se nadalje događati?
Budući da je riječ o zakonu, Vijeće ministara može usvojiti zakon i bez glasova Dodikovih ministara i proslijediti ga Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.
Ministarstvo civilnih poslova nadležno je za institucije kulture i ono bi moralo izraditi prijedlog zakona. Ministrica civilnih poslova je Dubravka Bošnjak (prijedlog HDZ-a, ona kaže da nije članica stranke). Ali i Dodikov ministar finansija Srđan Amidžić (SNSD) trebao bi dati saglasnost. Pošto je riječ i o finansijama, prijedlog Zakona mora dobiti i pozitivno mišljenje Ministarstva finansija. Ministar finansija daje mišljenje o finansijskim aspektima zakona, ali se zakon može uputiti u proceduru i ako mišljenje nije pozitivno.
Dakle, ukratko: Ministarstvo civilnih poslova je nadležno i treba izraditi prijedlog zakona o institucijama kulture Bosne i Hercegovine, pribaviti mišljenja drugih povezanih / nadležnih ministarstava i Ureda za zakonodavstvo, zatim ga predložiti Vijeću ministara koje prijedlog može usvojiti većinom glasova prisutnih ministara, a zatim ga proslijediti u Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine.
Ako zakon dođe iz Vijeća ministara u Predstavnički dom, imat će prostu većinu, ali nisam siguran da će dobiti i potrebnu entitetsku većinu. Zavisit će od stava srpske opozicije. U Domu naroda SNSD može blokirati zakon opstrukcijom / uskraćivanje kvoruma za rad, a ako SNSD dobije uz sebe još jednog delegata Srbina, onda može blokirati usvajanje zakona. Nepoznanica je i previše.
U međuvremenu, u odluci Christiana Schmidta objavljenoj na stranici OHR-a, ne govori se ništa o finansiraju dok se problem sistemski ne riješi. A to će potrajati.
Naivni Bošnjaci Schmidta već okivaju u zvijezde. Kobajagi, stavio se u funkciju zaštitnika državnih kulturnih institucija, pobrao simpatije medija i javnosti, a zapravo se samo riješio pritiska koji je na njega vršen i lopticu vratio onima koji su i do sada blokirali rješenja. Dobro mu je došla ova prilika da amortizira bar dio širokog nezadovoljstva koje je stekao perfidnim antibosanskim angažiranjem, posebno u slučaju “Kovačević”.
Sedam institucija kulture i dalje će jesti kruh sa sedam kora, ako se ne jave politički donatori.
Dodikovo još jedno vješanje Daytona mačku o rep ustvari je i očigledno raskrinkavanje dvolične Schmidtove najave svjedočenja pred Sudom za ljudska prava u korist dodatne i vjerovatno konačne etničke podjele Bosne i Hercegovine. Šta očekivati od čovjeka koji je parama OHR-a platio moćnu britansku advokatsku kancelariju da zastupa podjelu države, kojoj bi trebao osiguravati prosperitet. Takvo licemjerje nije viđeno odavno, ne samo u ovoj državi. Logično je pitanje: Zašto Schmidt nije prebacio institucijama kulture Bosne i Hercegovine onaj višak para od projekta OHR-a kojim je platio najskuplju advokatsku kancelariju u Engleskoj da potkopa ili neutralizira presudu Kovačević, a koja vodi usklađivanju zakonodavstva Bosne i Hercegovine s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama i evropskim standardima demokratije? Osim simbolike tako bismo vidjeli njegova djela umjesto praznih riječi.
To donosi sumnje: Schmidtovo odustajanje da lično svjedoči ne potvrđuje i prestanak njegovog angažmana na istom poslu razaranja Bosne i Hercegovine. Da li je britanska advokatska kancelarija dobila novac za svoj posao? Schmidt, dakle, razara državu Bosnu i Hercegovinu u koju je došao lobističkim akcijama naših susjeda u Evropskoj uniji. Takve, poput njega, evropska birokratija nam ne prestaje desetljećima slati.
Visoki predstavnik HDZ-a, kako ga imenuje običan narod, svojim uplitanjem u rješavanje problema Nacionalne i univerzitetske biblioteke i drugih institucija kulture traži alibi za svoje brojne akcije protiv budućnosti ove države.
Što se tiče onih radnika koji su s optimizmom stajali iza Schmidta, trebaju znati da će biti čudo ako neko iz srpske opozicije, u konačnici, pristane dati glas za ovu Schmidtvou odluku. Uostalom, osim traženja jeftinog alibija, zašto bi čovjek koji je etnički podijelio ovu državu sada pomogao njenoj zajedničkoj kulturnoj politici? Nakon slučaja “Kovačević”, sve djeluje kao još jedno njegovo ruganje državi i bosanskim patriotima.
Na prethodno navedenom primjeru procedura za provedbu Schmidtove odluke o NUB-u i drugim institucijama kulture može se jasno vidjeti kako funkcionira ova država sa svemoćnim nacionalnim pravima u njenim institucijama. Dodik i Čović mogu jednostavnim potezima, bez ikakvih problema, zaustaviti donošenje bilo kakve odluke. Ali će se redovno i jedan i drugi žaliti na ugroženost.
Ono što je Schmidt uradio sa slučajem “Kovačević” nažalost je samo korak dalje u pokušaju podjele ove zemlje.
Sada ga, nakon svega što je ranije činio, uključujući i jednodnevnu suspenziju Ustava Federacije BiH kojom je Bošnjacima nakratko oduzeo konstitutivnost i ravnopravnost, Bošnjaci slave zbog njegove najnovije odluke pročitane jučer ispred zgrade Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Oni trezveniji znaju da je bio uvjerljiviji rugajući se patrotima ove zemlje kada je dijelio ćevape na Čaršiji. STAV
