SLIJEDI LI NOVA PODJELA BOŠNJAKA: Ako se kandiduju i Efendić i Izetbegović pobijediće Bećirović

Dodajte izdvojeno.ba u omiljene izvore na Googleu

Iako se u javnosti vodi rasprava o ličnim ambicijama i političkim profilima kandidata, suštinsko pitanje izbora za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH jeste – ko u datim okolnostima objektivno može pobijediti i kakve će biti posljedice eventualnog poraza patriotskog bloka. U tom kontekstu, gotovo da nema dileme da bi Bakir Izetbegović, kao kandidat SDA, u direktnom izbornom okršaju imao najveće šanse za pobjedu. Međutim, problem ne leži u njegovoj snazi, već u fragmentaciji bošnjačkog biračkog tijela.

Kandidatura Semira Efendića, lidera SBiH, nesumnjivo će Izetbegoviću oduzeti značajan broj glasova. Ne radi se o marginalnom efektu, već o desetinama hiljada birača koji dijele slične patriotske i državotvorne stavove, ali su nezadovoljni dugogodišnjim političkim elitama. Takva podjela glasova ne bi nužno značila Izetbegovićev poraz zbog slabosti, već bi direktno pomogla Denisu Bećiroviću, kandidatu SDP-a i političkom proizvodu Trojke.

Još iz ove rubrike

IZDVOJENO 5. Septembra 2026.

EVO ZAŠTO JOJ ZATVOR NE GINE: Benjamina Karić (Londrc) je svjesna da je napravila milionsku štetu na Vidikovcu pa se sad vadi na POSKOK

IZDVOJENO 4. Septembra 2026.

KORUPCIJA KOJU OTKRIVAJU NOVINARI, A TUŽILAŠTVO BIH ŠUTI: Kako su firme povezivane sa Dodikom zaobišle sankcije i nastavile dobijati desetine miliona iz budžeta

Sličan obrazac već je viđen na lokalnim izborima u Novom Sarajevu, gdje je zbog međusobne borbe bošnjačkih političkih kadrova pobijedila Benjamina Karić. Iako su politički konteksti različiti, mehanizam je identičan: unutrašnje bošnjačke podjele rezultiraju pobjedom kandidata koji profitira na rascjepu, a ne na stvarnoj većinskoj podršci.

U slučaju Predsjedništva BiH, takav ishod imao bi daleko ozbiljnije posljedice. Denis Bećirović, iako često koristi patriotsku retoriku, u praksi je dio političkog bloka koji je u protekle tri godine vlasti pokazao ozbiljnu nemoć i spremnost na izdajničke ustupke S-H koaliciji. Trojka je u tom periodu dozvolila dodatno slabljenje državnih institucija, normalizaciju secesionističkih narativa i političku pasivnost prema otvorenim udarima na ustavni poredak. Njihova politika „smirivanja tenzija“ u praksi se svela na povlačenje i žrtvovanje bošnjačkih pozicija i odsustvo jasne strategije zaštite državnih interesa.

Za značajan dio bošnjačke javnosti, Bećirovićev eventualni mandat značio bi nastavak istog političkog kursa – kursa kompromisa bez rezultata, simboličkog patriotizma bez konkretne snage i institucionalne borbe bez stvarnog efekta. Predsjedništvo BiH u takvim okolnostima ne bi bilo faktor otpora, već još jedna karika u lancu političke stagnacije.

S druge strane, kandidatura Semira Efendića otvara i važno pitanje generacijske smjene. Sve je više onih koji smatraju da je došlo vrijeme da mlađi političari preuzmu rukovodeću palicu u borbi za spas bošnjačke i bosanskohercegovačke domovine. Međutim, generacijska promjena, ako nije praćena političkom mudrošću i dogovorom, može se pretvoriti u autogol s historijskim posljedicama.

Efendić je time, svjesno ili ne, stavio Bakira Izetbegovića pred tešku odluku: insistirati na kandidaturi i riskirati rasipanje glasova, ili otvoriti prostor za širi patriotski dogovor SDA, SBiH i DF-a. Bez tog dogovora, realna je opasnost da patriotski blok ponovo izgubi izbore – ne zato što nema podršku naroda, već zato što nije imao jedinstvo.

Ulog nije lični politički rejting, već sudbina Bosne i Hercegovine u vremenu rastućih unutrašnjih i vanjskih izazova. Historija je više puta pokazala da bošnjačke podjele uvijek najskuplje koštaju upravo Bošnjake.