Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
ROĐENDAN ROĐENIH KOJE SU DUŠMANI PROTJERALI SA STADIONA: Velež je klub koji je iznad rezultata, iznad sporta
Kada je 1996. godine održana prva poslijeratna Skupština FK Velež na kojoj je za predsjednika kluba izabran Sead Balalić, on je tada rekao: „Mostar je ostao bez svojih simbola, dušmani nam porušiše Stari most, ali nisu uspjeli ubiti Velež. Velež će i dalje predstavljati grad na Neretvi u zemlji, ali i u svijetu."
Na inicijativu grupe građana, mahom radnika i đaka Učiteljske škole, u Mostaru je 26. juna 1922. godine osnovan fudbalski klub Velež, i to sa predznakom RŠK (radnički šport klub). Ime je, nakon nekoliko prijedloga (Radnici, Napredak, Sloga, Jedinstvo,…) dobio po obližnjoj planini.
Prvi predsjednik Veleža bio je Anđelko Vlaho, a nakon što su tadašnje vlasti, nakon dva mjeseca provjeravanja „podobnosti“ članova uprave, odobrile rad kluba, krenulo se sa odigravanjem prvih utakmica, a rivali su bile mahalske ekipe. Nakon sticanja iskustva, ukrstila su se koplja i sa mjesnim rivalima (JSK- Jugoslovenski sportski klub; HŠK Zrinjski i SK Vardar), i većinom su te utakmice završavale visokim porazima.
Još iz ove rubrike
U dvadesetim i tridesetim godinama prošlog vijeka kalio se tim, koji je igrao po regionalnim ligama, i većinom sa protivnicima iz regije. S iskustvom su došle i prve pobjede, a Velež je bio rado viđen gost, pogotovo kada su radnički klubovi u pitanju.
Upravo zbog toga, tadašnjoj vlasti je smetao rad kluba, pa su igrači i simpatizeri bili pod stalnom torturom policije, a vrhunac je stigao 1940. godine, kada je zabranjen rad kluba.
Naime, 1. septembra 1940. u Mostaru su prijateljsku utakmicu odigrali Velež i podgorička Crna Gora, a poslije utakmice, fudbaleri oba tima, zajedno sa svim prisutnim na utakmici, krenuli su ulicama Mostara demonstrirajući protiv tadašnjeg režima. Tada je policija na demonstracije odgovorila oružjem, pala je i prva krv, a dva dana kasnije službeno je zabranjen rad FK Velež.
I pored toga, u ilegali je djelovao FK Velež, a 22. decembra 1940. odigrana je i posljednja utakmica pred rat, i to protiv također zabranjenog Splita, u ovom gradu na jadranskoj obali.
Nakon toga uslijedio je Drugi svjetski rat, a gotovo svi članovi i simpatizeri crvenog kluba od prvog dana su se uključili u borbu protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača, a kraj rata nije dočekalo njih 77.
Ipak, to nije pokolebalo ‘rođene’, koji odmah po završetku rata, obnavljaju rad kluba i kreću sa takmičenjem. Naravno, krenulo se iz Republičke lige, a već 1952. po prvi put Velež je član Prve savezne lige Jugoslavije, a nakon što se u sezoni 1955/56 osiguralo po drugi put mjesto u eliti, do raspadanja Jugoslavije Velež je bio član društva najboljih.
“Jasno da je najupečatljiviji period ‘Veleža’ onaj između ranih 1970-ih i kasnih 1980-ih. U tom periodu ‘Velež’ je izrastao u dobro organiziran, uspješan klub koji je imao kontinuitet rada. Ja stalno ističem i tu generaciju iz 1950-ih, koja je prva osigurala plasman u Prvu ligu, kao klub iz daleko najmanje sredine u odnosu na sve ostale. S druge strane, ‘Velež’ je teško stradao u dva rata. U Drugom svjetskom ratu je ostao doslovno bez svega, zabranjen mu je rad, a 77 njegovih igrača i članova kluba je poginulo ili ubijeno. U Agresiji na BiH ‘Velež’ je opet ostao bez svega, izbačen na ulicu, namijenjeno mu je gašenje, ali se digao iz pepela i radio u jako teškim uvjetima. Opet, i pored svih nedaća, mislim da ‘Veležovi’ navijači trebaju biti ponosni i na te periode svoje historije. Činjenicama poput one da je jedan od osnivača kluba Savo Medan bio sudionik ZAVNOBiH-a ili da je ‘Velež’ jedan od pokretača NSBiH i sudionik onog ratnog prvenstva u malom nogometu”, rekao je u izjavi za Stav Saša Ibrulj 2022. godine povodom promocije njegove knjige “Velež: priča o 100 godina mostarskih Rođenih”.
Kada je 1996. godine održana prva poslijeratna Skupština FK Velež na kojoj je za predsjednika kluba izabran Sead Balalić, on je tada rekao: „Mostar je ostao bez svojih simbola, dušmani nam porušiše Stari most, ali nisu uspjeli ubiti Velež. Velež će i dalje predstavljati grad na Neretvi u zemlji, ali i u svijetu.”
Saša Ibrulj smatra da ljudi vole Velež zbog činjenice da je vjeran svom identitetu i filozofiji, bez obzira na loše i dobre dane kroz koje prolazi. Velež je klub koji je iznad rezultata, iznad sporta, i to ljudi poštuju.
