RAMO BIBER I KENAN DEMIROVIĆ: Sjećanje na prve žrtve srpskih zločinaca u Sarajevu

Dodajte izdvojeno.ba u omiljene izvore na Googleu

Nihad Halilbegović

Na današnji dan, prije 34. godine ubijena su dvojica građana Sarajeva. U popodnevnim satima 2. Marta 1992. godine, pripadnici specijalne vojne jedinice JNA iz kasarne u Rajlovcu, Srpski (Srbijanski) teritorijalci i pripadnici SDS-a ubili su dvojicu Sarajlija, civila, Bibera (Omera) Ramu kod prvog stuba Sarajevske žičare i Demirović (Adema) Kenana u blizini groblja Orlić, Vogošća. Oni su prve žrtve, šehidi u Sarajevu, U pripremi agresije i genocida nad građanima Sarajeva.

Još iz ove rubrike

Društvo 9. Septembra 2026.

ZLOČIN U GRABOVICI: Prije 33 godine pripadnici Armije RBiH ubili su 33 hrvatska civila

Društvo 9. Septembra 2026.

ULOŽENI SILNI NOVCI, A TRAMVAJI I DALJE KASNE: Šteta spiskao stotinjak miliona, a inspekcija utvrdila da se ne poštuje red vožnja kod čak 6 linija

Biber (Omera) Ramo, rođen 30.6.1950. godine u selu Grivip, općina Rudo, nastanjen u Švrakinom Selu, općina Novi Grad Sara jevo. Ubijen je 2. marta 1992. godine kao radnik Komunalnog preduzeća GRAS, na radnom mjestu, dok je obezbjeđivao Trebe vičku žičaru i pazio na protivpožarnu zaštitu. Tog dana, rahmetli Ramo se nalazio u gornjoj stanici Trebevičke žičare u društvu sa stroja rom žičare Abdulahom Rizvanovićem. Oko 14,00 sati primjetili su veću grupu nepozna tih naoružanih ljudi kako opkoljavaju stanicu. Tri njihova pripadnika su pokušala ući u stanicu tražeći da je odmah oni napuste i njima predaju. Vojnici su bili obučeni u maskirne uniforme sa bijelim kombinezonima. Predstavili su se kao pripadnici specijalne vojne jedinice iz Rajlovca.

Bili su naoružani automatskim oružjem. Uvidjevši da su ih opkolili srp ski ekstremisti i da im prijeti opasnost po život, istrčali su iz stanice i kroz šiblje i šumu, trasom žičare, trčali prema gradu. Za njima su srpski vojnici rafalno pucali. U jednom momentu Ramo je pao. O tome sa suzama u očima kazuje Ramin kolega Rizvanović: „Bilo je oko 2 sata popodne, baš smo pili kafu, pratili vijesti, ostali smo iz noćne smjene zbog barikada. U tom času naoružani čovjek drsko mi je prstom dao znak kroz staklo da izađem. U tom trenu vidio sam još dvojicu. Ramo je rekao da ih ima još mnogo. Istog trenutka smo istrčali i instiktivno počeli trčati. Začula se gromoglasna rafalna paljba, dovikivanja, psov ke. Trčali smo, kotrljali se. Ramo je posrnuo, pa se ustao, u jednom času skrenuo je korak lijevo. Dalje ne znam kako sam, valjda u sekundama, uspio da sjurim dolje do Mjesne zajednice Mahmutovac.

Ramo je bio ranjen u leđa. Pokušao je ustati i bježati. Srpski voj nici su došli do njega i kukavički mu pucali i sljepočnicu. Pronađen je mrtav u blizini sedmog stuba Trebevičke žičare. Sljedećeg dana uviđaj su obavili radnici CSB Sarajevo, u saradnji sa radnicima CSB Stari Grad, te sudijom Osnovnog suda u Sarajevu. Oko mjesta ubistva pro nađene su brojne čahure raznog kalibra (7,9 mm, 7,62 mm, 9 mm, 7,65 mm). Sve daljnje aktivnosti oko utvrđivanja ubistva Rame Bibera pre uzeo je MUP BiH. Na mjestu zločina, prilikom uviđaja, 3. marta 1992. godine, Ismet Dahić, komandir Stanice milicije Stari Grad, sredstvima informiranja dao je sljedeću izjavu: „Jučer, oko 14,30 sati, u Stanicu milicije Stari Grad, došao je Rizvanović Abdulah koji je izjavio da je istog dana oko 14.00 sati, na drugoj kapiji Trebevičke žičare, gdje je obavljao dužnost dispečera, odnosno strojara za prijem korpi, zajedno sa Biber Ramom, radnikom na fizičkom obezbjeđenju objekta, došla tri nepoznata lica, u uniformi, bijeloj maskirnoj uniformi, koji su se predstavljali kao pri padnici JNA iz Rajlovca i strogim glasom naredili da se otključa pro storija. Sa obzirom na situaciju koja se događala u gradu, a po izjavi Rizvanovića o sumnji da se radi o licima koja imaju namjeru da izvrše zauzimanje objekta, što je i saopštio Biberu, pa su se dogovorili da na puste prostoriju i pobjegnu u pravcu grada. Krečući se trasom, koju su po izjavi dobro poznavali, uputili su se u pravcu grada i negdje oko 300 metara u tom pravcu, na sedmom stubu Trebevičke žičare čuli su psovke i povike iza sebe i rafalnu paljbu. U jednom momentu, po izjavi Rizvanovića, Biber se sapleo i pao u snijeg da bi ga potom Rizvanović preskočio i nastavio trčati prema gradu, dalje nije znao šta se događa sa Biberom.

Danas, 03.03., oko 09,00 sati, u dogovoru sa rukovodiocem Tre bevičke žičare i upravnikom objekta Vidikovac, izašli smo na lice mje sta i konstatovali da je izvršeno nasilno ulaženje u prostorije Trebevičke žičare, da je u prostoriji izvršeno paljenje iz vatrenog oružja, da su na licu mjesta čahure ispaljene iz pištolja cal 9 mm, iz pištolja cal 7,65 mm i AP cal 7,62 mm, da je o tome prethodno naša komisija, Stanica javne bezbjednosti, izvršila uviđaj i utvrdila tragove nasilnog ulaska u prosto rije. Krečući se tragom Rizvanovića i Bibera, na daljini od oko 250-300 m, od Trebevičke žičare na sedmom stubu kako ga nazivaju strojari, tu je pronađena bunda koju je odbacio Biber 10-tak metara, a 50 m od lica mjesta pronađen je džemper koji je bio natopljen krvlju, za kojeg je utvrđeno da pripada Biberu, da bi se negdje oko 300 m pronašlo tijelo poginulog Bibera, gdje je vidljivo da je pogođen sa dva, odnosno tri metka u predjelu pleksusa, da su meci ostavili duboke tragove, a na de snoj strani, na sljepočnici, je vidljiva ulazna rana metkom nepoznatog kalibra. Na lice mjesta izašli su dežurni sudija, ekipa za vršenje uviđaja Centra službe bezbjednosti.

Policajci, koji su bili na uviđaju, su mi kazivali da su u neposred noj blizini Raminog ubistva bili vojnici JNA i srpski teritorijalci. Čuli su njihove razgovore, koji su bili i na ekavici, što potvrđuje da su među ubicama bili vojnici iz Srbije.

Demirović (Adema) Kenan, rođen 5.11.1974. godine u Vogošći. Ubijen je u 17. godini u prvi sumrak, stotinjak metara dale ko od svoje kuće na Kobiljoj Glavi, u blizini greblja Orlić. Drugog marta, oko 18.00 sati, rahme tli Kenan i njegov rođak Atif izašli su iznad kuće do greblja da bi obišli mezar Kenano vog djeda. Livada, na kojoj su zastali, gra niči sa šumom. Odjeknuo je pucanj iz šume, rafalnom vatrom iz automatske puške ubijen je Kenan, dok je Atif ranjen u nogu. U istražnom postupku SJB Vogo šća, načelnik Vehid Hodžić, sa patrolom i psom tragačem, izašao je na mjesto ubistva. Pas tragač se uputio ka obližnjem srpskom naselju i došao do kuće Pere Pajdaka.

Kada su krenuli prema kući, pred njih su izašli naoružani ljudi i zaprijetili da će pucati na njih ukoliko se odmah ne vrate. Slušao sam priču da je u to vrijeme predsjednik Kriznog štaba SDS-a Jovo Tintor, kasnije ratni zločinac, upravo oženjen iz kuće Pere Pajdaka. Na Kenanovoj džanazi, koja je obavljena 4. marta prisustvovalo je preko 10.000 ljudi. Dženazu je klanjao reisu-l-ulema hadži Jakub-ef. Selimovski. U svom obraćanju, riječima utjehe, između ostalog, reis je rekao: „Tvoj odlazak, brate Kenane, pokazuje nam jednu istinu, a to je – čo vjek sa čovjekom mora da živi i svi smo mi djeca jednog čovjeka i jedne majke. To je Allahova dž.š. volja. Ti odlaziš da nam pokažeš da se moramo vratiti razumu, da se moramo vratiti pameti, da moramo potražiti ono naše zajedništvo, toleranciju i ljubav među ljudima, koju smo do jučer imali. Abdulah i Vezirka, roditelji rahmetli Kenana, prosvjetni radnici i ugledni građani Vogošće, teško su podnijeli ubistvo maloljetnog sina jedinca, razočarani što nije slučaj rasvijetljen