Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
PRAVNA ANALIZA: Srbija i Hrvatska mogu žaliti što Schmidt u BiH nije došao 1992.
Upravo ovu Ustavom proklamovanu političku nezavisnost Bosne i Hercegovine visoki predstavnik, skoro svakodnevno, baca pod noge i grubo krši, dogovarajući politička rješenja za unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine sa političkim rukovodstvima drugih država. Ne smije više biti nikakve sumnje da je visoki predstavnik u službi ostvarivanja velikodržavnih projekata susjednih država i da zloupotrebljava svoju funkciju, s ciljem da se u Bosni i Hercegovini implementiraju rješenja koja bi predstavljala zakašnjeli efekat ratne agresije na BiH.
Dogovarajući svakodnevno politička rješenja za unutrašnja pitanja države Bosne i Hercegovine sa političkim rukovodstvima drugih država, a ne sa političkim liderima u Bosni i Hercegovini, a posebno s rukovodstvima država koje su izvršile agresiju na Bosnu i Hercegovinu, Christian Schmidt krši Ustav Bosne i Hercegovine i Dejtonski mirovni sporazum.
Još iz ove rubrike
Iako su Hrvatska i Srbija potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma, one u svjetlu načela suvereniteta država, ipak nisu potpisale Aneks 4 koji predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine. Naravno, to nije slučajno, s obzirom na međunarodnopravnu zabranu miješanja u unutrašnja pitanja drugih država.
Ustav Bosne i Hercegovine u svojoj preambuli iskazuje opredjeljenje svojih naroda i građana, kao ustavotvoraca, za suverenitet, teritorijalni integritet, ali i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine.
Upravo ovu Ustavom proklamovanu političku nezavisnost Bosne i Hercegovine visoki predstavnik, skoro svakodnevno, baca pod noge i grubo krši, dogovarajući politička rješenja za unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine sa političkim rukovodstvima drugih država.
Umjesto da jača ovaj ustavni princip, visoki predstavnik čini potpuno suprotno. On državu Bosnu i Hercegovinu dovodi u potpunu političku zavisnost od politika drugih država, i to onih koje su izvršile agresiju na državu Bosnu i Hercegovinu.
Osim svojih povremenih, izuzetno bahatih i osionih monologa, visoki predstavnik skoro da i ne vodi dijalog sa političkim liderima u Bosni i Hercegovini.
Na takav način on svjesno, poput nekada Tuđmana i Miloševića, kroji planove za Bosnu i Hercegovinu, izvan Bosne i Hercegovine. Isključivanjem domaćih političkih lidera iz odlučivanja o sudbini Bosne i Hercegovine, visoki predstavnik ustvari sudjeluje u ostvarivanju ciljeva agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Očito je da Christian Schmidt svjesno nastavlja koračati stazama naprijed pomenutog dvojca, pri čemu zaboravlja gdje taj put završava.
Ne smije više biti nikakve sumnje da je visoki predstavnik u službi ostvarivanja velikodržavnih projekata susjednih država i da zloupotrebljava svoju funkciju, s ciljem da se u Bosni i Hercegovini implementiraju rješenja koja bi predstavljala zakašnjeli efekat ratne agresije na BiH.
Da je Christian Schmidt u BiH bio 1992. godine i da se pitao kao danas, sigurno je da bi genocid i UZP imali značajno drugačiji ishod.
Zanimljivo, Šmit je ‘potaracao’ najbitnijeg igrače i faktore za odlučivanje na nivou države, a to su glasovi birača i Ustav, gdje baš nije bilo ‘porblema’ da to sve uradi, jer je nekima itekako ‘štimalo’ to njegovo prčkanje, koje je bilo flagrantno ‘razgrađivanje’ demokratije u Bosni i Hercegovini! I kada se sve to obavilo, dobio se svojevrsni ‘Frankenštajn’, ne onaj iz književnosti, već onaj iz stvarnog života, gdje se od političkih lešina, koje su sastavni dio tzv. Petorke, ovaj monstruozni politički konstrukt, koji uz dejtonsku ‘košulju’, predstavlja nastavak (u)gnavljivanja ove države i njenih graan! I umjesto da se preko izbora izvrši svojevrsna ‘trijaža’ političkih stranaka, koji je i najzdraviji metod u politici, prišlo se obrnutom procesu, uz prethodno uvođenje u zabludu naglašavanjem potrebe za što masovnijim odazivom na izbore koji se i desio, i onda, ‘puj pike, ne važi”, sve se preokrenulo! I sada, kad se ponovo Petorka našla u svojevrsnom ‘ofsajdu’, Šmit je prišao ‘šurovanju’ sa Hrvatskom i Srbijom, tim svojevrsnim ‘centralama kaosa’ na Balkanu, i gdje vidi da su one nastavile destrukciju, Šmit umišlja da su oni konstruktivni elementi, slično kao što Amerikanci umišljaju da će Srbija ‘put Zapada’! Hoće, šaljući stanovništvo što bježi od bijede, a Srbija će put Rusije!
Zanimljivo, Šmit je ‘potaracao’ najbitnijeg igrače i faktore za odlučivanje na nivou države, a to su glasovi birača i Ustav, gdje baš nije bilo ‘porblema’ da to sve uradi, jer je nekima itekako ‘štimalo’ to njegovo prčkanje, koje je bilo flagrantno ‘razgrađivanje’ demokratije u Bosni i Hercegovini! I kada se sve to obavilo, dobio se svojevrsni ‘Frankenštajn’, ne onaj iz književnosti, već onaj iz stvarnog života, gdje se od političkih lešina, koje su sastavni dio tzv. Petorke, ovaj monstruozni politički konstrukt, koji uz dejtonsku ‘košulju’, predstavlja nastavak (u)gnavljivanja ove države i njenih graan! I umjesto da se preko izbora izvrši svojevrsna ‘trijaža’ političkih stranaka, koji je i najzdraviji metod u politici, prišlo se obrnutom procesu, uz prethodno uvođenje u zabludu naglašavanjem potrebe za što masovnijim odazivom na izbore koji se i desio, i onda, ‘puj pike, ne važi”, sve se preokrenulo! I sada, kad se ponovo Petorka našla u svojevrsnom ‘ofsajdu’, Šmit je prišao ‘šurovanju’ sa Hrvatskom i Srbijom, tim svojevrsnim ‘centralama kaosa’ na Balkanu, i gdje vidi da su one nastavile destrukciju, Šmit umišlja da su oni konstruktivni elementi, slično kao što Amerikanci umišljaju da će Srbija ‘put Zapada’! Hoće, šaljući stanovništvo što bježi od bijede, a Srbija će put Rusije!