Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
POSLIJE NOVOG SLUČAJA U TUZLI: Sve češće vijesti o ubistvima i samoubistvima u BiH – kakvo smo društvo postali?
Dok posljednjih nekoliko godina svjedočimo barem na sedmičnom nivou ovakvim pojavama, na prevenciji skoro ništa nije urađeno. Gdje smo zakazali?
Vijesti o ubistvima i samoubistvima u Bosni i Hercegovini sve češće pune naslovnice medija. Dok posljednjih nekoliko godina svjedočimo barem na sedmičnom nivou ovakvim pojavama, na prevenciji skoro ništa nije urađeno. Gdje smo zakazali?
Još iz ove rubrike
Protekli vikend u Tuzlanskom kantonu još jednom je zavijen u crno. Ubistvo žene u Gradačcu i samoubistvo muškarca u Tuzli ponovo otvara brojna pitanja. Gdje smo zakazali kao društvo, koliko sistem adekvatno reaguje, ko neradom ugrožava zdravlje i živote građana?
Stručnjaci uzroke vide u ratnim traumama, ali i lošem sistemu bez veće perspektive za mlade, u kojem jedni napuštaju zemlju, a drugi ostaju bez
rodbine, prijatelja i poznanika, sistemu kojeg i dalje karakterišu korupcija, neadekvatno pružanje zdravstvene usluge, ovisnost, zloupotreba droga i nepoštivanje zakona, nerijetko bez ili sa minimalnim sankcijama.
MIRA VILUŠIĆ, psihologinja i aktivistica za ljudska prava
“Naši političari, koji su za moj pojam previše plaćeni, i previše su se ulogorili u nekakav svoj politički san, ne vide, ne znaju i nije ih briga šta se događa sa ovim narodom. Ja sam po prirodi optimista, ali mislim da ovom se neće tako brzo stati u kraj.”
dr. BRANKA ANTIĆ ŠTAUBER, Udruženje “Snaga žene“ Tuzla
“Nismo napravili dobre preventivne mjere, u smislu da zaštitimo mlade, da im damo malo vedriju sliku bh. društva, da zaposlimo mlade, da im damo priliku da završe škole koje oni žele.”
S druge strane, koliko se kriminal adekvatno kažnjava u društvu? Postoje li sankcije za svakog i šta očekivati ako nezakonito rade čak i oni koji donose zakone, a očiti primjer su optužnice zbog korupcije i zloupotrebe službenog položaja. Osude rijetke i minimalne. Sve to dok o značajnim pitanjima brinu aktivisti, volonteri.
SMILJANA VOVNA, profesorica sociologije
“Nije čudo što nam se to događa, ali je poražavajuće da mi postajemo inertni i apatični na sve to, u principu: Mi ne možemo da promijenimo, nas se to ne tiče.”
MIRA VILUŠIĆ, psihologinja i aktivistica za ljudska prava
“Na odgovorna mjesta u oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne politike, bezbjednosti, postavili su polupismene ljude sa pumpaškim diplomama koji nisu profesionalni.”
Dok političari brinu o foteljama, jer politika sve više postaje unosan biznis, a društvo pasivno, pa kritike završavaju uglavnom samo na društvenim mrežama ili rečenicama “Da se ne zamjerim”, o promjenama je teško govoriti. Odgovornost je na svima, pet do 12 je davno prošlo.
