Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
POLITIKANSTVO: Srbija kupuje ratnu tehnologiju budućnosti, a BiH još uvijek rješava probleme prošlosti
Ono što BiH nedostaje jeste strateška logika. Dok se Srbija intenzivno priprema za drugo poluvrijeme – u Bosni političari rove nos i rađe razmišljaju gdje će na godišnji odmor
Nedžad Ahatović
Na pisanje ovog teksta nagnala me je smotra povodom obilježavanja 35. godišnjice mobilizacije rezervnog sastava policije Republike Bosne i Hercegovine. Svečani defile policijskih snaga i veterana privukao je stotine građana u centru grada, a vrhunac je bio predaja raporta komesara policije KS i traženje dozvole za otpočinjanje defilea od člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, dr. Denisa Bećirovića!?
Još iz ove rubrike
Da nije istinito, bilo bi tragikomično. Prvo, defile policije iz kantona u Federaciji BiH s bošnjačkom većinom šalje vrlo nezahvalnu poruku i opravdava ovakav model ponašanja ostalima. Drugo, najtragičnije je što je u “vojnom smislu” raport predat članu Predsjedništva BiH koji nema nikakvu nadležnost nad Federalnom upravom policije i policijskim kapacitetima po kantonima.
Da ne bude dileme, veterani rezervnog sastava policije, ključnog segmenta odbrane Republike BiH, koji su tog dana prodefilovali u svečanom stroju, bez dileme su zaslužili takvu paradu i ranije. Međutim, takav svečani događaj se ne organizira u predizbornoj kampanji, posebno ne na način da prije njihovog postroja idu vozila i tehnika, pa onda ljudstvo, što pokazuje elementarno nepoznavanje vojno-ceremonijalnih nepisanih pravila. Ono što se htjelo postići takvim ešaloniranjem je, valjda, prikaz operativne sposobnosti policije.
To kod mene izaziva zabrinutost i strah od tolike količine neznanja, jer se Srbija ozbiljno priprema da zada prvi udarac od kojeg se više Bosna i Hercegovina neće moći oporaviti niti odbraniti kao 1992. godine, jer se danas rat vodi na sasvim drugačijim postavkama. Krajnje je vrijeme da se donosioci odluka osvijeste. Srbija više ne kupuje samo oružje. Ona kupuje sposobnost vođenja rata u kojem onaj ko prvi vidi, prvi obrađuje informaciju i prvi djeluje ima ogromnu prednost. To je možda i najvažnija poruka vojnog aranžmana koji je Beograd sklopio s izraelskim Elbit Systemsom, koji se mjeri već u milijardama dolara.
Prvi ugovor vrijedan oko 335 miliona dolara obuhvatio je PULS višecijevne raketne sisteme s municijom i Hermes 900 bespilotne letjelice s naprednim senzorima. A onda je uslijedio posao koji je dimenzijama potpuno promijenio sliku. U augustu 2025. godine objavljeno je da je Srbija kupac izraelskog paketa vrijednog oko 1,63 milijarde dolara. U njemu nisu samo rakete i dronovi. Tu su dugometni precizni raketni sistemi, izviđačke i borbene bespilotne platforme, loitering municija, elektronsko ratovanje, SIGINT i COMINT, napredni optoelektronski i noćni senzori, komunikacije i digitalizacija bojišta, uključujući C4ISR sisteme.
Upravo je to ono što se u javnosti često ne razumije. PULS sam po sebi nije najvažnija stvar. Hermes 900 sam po sebi također nije najvažnija stvar. Prava vrijednost nastaje kada se sve to poveže u jedan sistem. Dron pronađe cilj. Senzori ga identifikuju. Informacija odlazi kroz komandno-informacionu mrežu. Elektronsko izviđanje daje dodatnu sliku bojišta. Komandni sistem obrađuje podatke. A onda precizna raketa ili druga sredstva djeluju po cilju. To je ratovanje skraćenog vremena reakcije.
Srbija je na svojoj vojnoj paradi upravo pokazala dio tog novog koncepta. Prikazan je Hermes 900, koji je već uveden u operativnu upotrebu, kao i PULS. Na PULS-u su uočene konfiguracije koje odgovaraju izraelskim EXTRA i Predator Hawk projektilima. Dakle, nije riječ o kupovini još jednog komada artiljerije za vojni muzej, nego o stvaranju sposobnosti za precizan udar na velikim udaljenostima.
A onda dolazi ono što bi u Sarajevu trebalo posebno zabrinuti svakoga ko ozbiljno razmišlja o odbrani države.
Izraelci Srbiji ne prodaju samo tehniku. Oni joj prodaju dio znanja, tehnologije i koncepta ratovanja. Srbija istovremeno ulazi u novu generaciju borbene avijacije kupovinom 12 Rafalea od Francuske, razvija saradnju s izraelskom industrijom na proizvodnji borbenih dronova, a paralelno nabavlja kineske i druge savremene sisteme. U septembru 2026. godine u Srbiji je već otvoren pogon za sklapanje izraelskih vojnih dronova u saradnji s Elbitom. To znači da Beograd više ne razmišlja samo o tome šta će uvesti. Počinje razmišljati i o tome šta će proizvoditi.
I tu dolazimo do Bosne i Hercegovine. Problem nije u tome što BiH ne kupuje PULS. Problem je mnogo dublji. Problem je što BiH nema jasno definiran odgovor na novu vojnu tehnologiju koja se razvija nekoliko stotina kilometara od njenih granica.
Dok Srbija gradi mrežu senzora, dronova, preciznih raketa, elektronskog ratovanja i digitalnog komandovanja, Oružane snage BiH još uvijek pokušavaju riješiti osnovne probleme operativnosti. U 2026. godini produžen je projekat nabavke helikoptera do 2032. godine, dok je istovremeno pokrenuta nabavka 46 specijalizovanih vozila za zamjenu zastarjelih M113 transportera. To jesu potrebne nabavke, ali one same po sebi ne predstavljaju odgovor na ratnu tehnologiju koju danas uvode najmodernije vojske.
BiH jeste napravila određene pomake. Nabavljaju se antidronski sistemi, uključujući turski KANGAL, za koji se ne zna da li je uopće u upotrebi, a država pokušava modernizirati Oružane snage. Međutim, nekoliko desetina antidronskih uređaja ne predstavlja sistem protiv bespilotne armade, baš kao što nekoliko novih vozila ne predstavlja modernu kopnenu vojsku.
Ono što BiH nedostaje jeste strateška logika. Dok se Srbija intenzivno priprema za drugo poluvrijeme – u Bosni političari rove nos i rađe razmišljaju gdje će na godišnji odmor. A u kriznoj situaciji predaju se odmah, jer se boje Dodikovog metka u cijevi, uzmiču pred političkim pritiscima Zagreba i Dragana Čovića, ne odgovaraju na otvorene teritorijalne pretenzije Srbije i to nazivaju politikanstvom. O namjenskoj industriji razmišljaju između putovanja i prisustva raznim sportskim događajima, a za odbranu zemlje imaju samo plan evakuacije sebe i vlastite porodice.
E pa, gospodo, vrijeme je da vam neko kaže šta treba raditi, jer očito ne slušate ni one među vama koji nisu opijeni pozicijama i koji razmišljaju trezvenije.
Ne treba nama srpski model naoružavanja. Bosni i Hercegovini ne trebaju Dassault Rafali samo zato što ih kupuje Srbija. Ne treba joj ni utrka u broju tenkova, haubica ili raketnih sistema. Ali BiH mora imati odgovor na činjenicu da se potencijalno protivničko djelovanje više ne zasniva samo na tenkovskoj koloni koju prate Arkanovi dobrovoljci iz Srbije, koja prelazi granicu. Danas se prvo šalje dron. Onda dolazi elektronsko izviđanje. Onda se pronalazi komandno mjesto, radar, artiljerijski položaj, logistički centar ili infrastruktura. Onda se informacija digitalnim putem prosljeđuje jedinici koja djeluje. I tek tada dolazi projektil.
Ko to ne razumije, a ima vas dosta koji veze nemate u najvišem lancu odlučivanja, taj može imati vojsku samo na papiru, a da u stvarnom sukobu nema sposobnost da preživi prvih nekoliko sati intenzivnog udara. Bosna i Hercegovina pritom ima jednu veliku prednost koju bi morala pretvoriti u vojnu doktrinu. To je prostor. Planinski teren, dubina teritorije, mogućnost disperzije i prikrivanja, kao i domaća namjenska industrija koja još uvijek ima znanje i kapacitete koje mnoge evropske države nemaju. Ali industrija bez državne strategije ostaje samo industrija.
Nama treba odluka da se za potrebe Oružanih snaga BiH proizvode i kupuju dronovi, antidronski sistemi, senzori, komunikacijska oprema, elektronski sistemi, precizna municija i mobilna sredstva. Treba nam vlastiti sistem izviđanja i vlastita sposobnost da informacije sa senzora pretvorimo u borbeni efekat. Treba nam vojska koja ne čeka da joj neko drugi kaže šta vidi, nego koja sama vidi. Jer najveća greška bila bi pokušati sustići Srbiju tako što ćemo kupovati ono što ona kupuje. Bosna i Hercegovina mora napraviti ono što odgovara njoj. Ali mora početi.
Jer Srbija već ne kupuje samo oružje. Srbija kupuje vrijeme, informacije i sposobnost prvog udara. A u savremenom ratu upravo to može biti razlika između vojske koja odvraća protivnika i vojske koja samo čeka da vidi šta će se dogoditi.
BiH nema luksuz da još jednu deceniju modernizaciju Oružanih snaga svodi na administrativno prebacivanje rokova, zamjenu zastarjele tehnike i povremene nabavke pojedinačnih sistema. Jer dok mi kupujemo vrijeme kroz produžavanje projekata, drugi ga pretvaraju u borbenu sposobnost. Zato molim sve građane koji će izaći na izbore da o ovim stvarima povedu računa.
STAV
