Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
POLA KORPE, CIJELI MJESEC: Svi rade za narod, a narod ne može sebi priuštiti osnovne potrebe
Podaci Saveza samostalnih sindikata BiH i Federalnog zavoda za statistiku pokazuju da porodica koja ima dvoje djece, jednog osnovca, drugog srednjoškolca, ne može ni blizu pokriti osnovne troškove života
U posljednje vrijeme korpa je mjerilo koliko smo propali kao društvo u kojem rad više ne garantuje preživljavanje.
Prema najnovijim podacima Sindikalna potrošačka korpa za mjesec maj 2025. iznosi 3.178,40 KM. Prosječna plata u Federaciji BiH 1.565 KM. Pokrivenost troškova života četveročlane porodice prosječnim primanjima? Samo 49,24 posto.
Još iz ove rubrike
U prevodu, prosječnoj porodici u Bosni i Hercegovini nedostaje pola korpe da preživi mjesec. A ako primaju minimalac tek trećinu mogu pokriti.
Nadležni i dalje gube vrijeme komentirajući teme koje izazivaju nove podjele u društvu dok s druge strane sindikalna matematika ogoljava ono što se zaista ne može prešutjeti a u pitanju je poražavajući standard.
Brojke ne lažu
Podaci Saveza samostalnih sindikata BiH i Federalnog zavoda za statistiku pokazuju da porodica koja ima dvoje djece, jednog osnovca, drugog srednjoškolca, ne može ni blizu pokriti osnovne troškove života.
Ono što je posebna tema jeste da prehrana nosi gotovo polovinu ukupne potrošnje (44,95 posto). U korpi sigurno nećete pronaći luksuz, već hljeb, mlijeko, meso, ulje, osnovne životne potrepštine. A ostale kategorije, od stanovanja, higijene, do prevoza i kulture također su neupitno svedene na minimum.
Ako uzmemo u obzir da je minimalna plata u Federaciji BiH 1.000 KM, jasno je da oni koji rade najteže poslove žive na samom rubu siromaštva. Pokrivenost potrošačke korpe ovom platom iznosi bijednih 31,46 posto. To znači da porodica u kojoj oba roditelja rade za minimalac i dalje ne može sastaviti kraj s krajem.
Država bez odgovora
U nekoj drugoj državi ovakvi podaci ponukali bi građane da izađu na ulice i traže osnovne uslove za život u jednom društvu, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj.
Uprkos velikim najavama na djelu nema ozbiljne fiskalne politike kojom se pokušava amortizirati inflacija. Građani nisu uvjereni da postoje aktivne kontrole cijena osnovnih životnih namirnica. Nema odlučnih koraka ka podizanju minimalne plate na nivo dostojan čovjeka. A ima, i to uvijek, dnevno-političkih doigravanja i ciničnih saopćenja koja obećavaju ‘bolje sutra’.
Istovremeno, mladi masovno napuštaju zemlju što je toliko puta iskorištena fraza da više ne iz nenađuje, postalo je novo normalno. Oni koji ostaju, rade dva posla da bi platili kiriju i grijanje. Penzioneri preživljavaju, nerijetko biraju između lijekova i hrane. A porodice s djecom pokušavaju ne gledati djecu u oči kada im kažu da ne mogu ići na ekskurziju jer ‘nije došlo vrijeme za to’.
Korpa je ogledalo društva
Sindikalna potrošačka korpa je ‘dokument egzistencijalne stvarnosti’ u Bosni i Hercegovini i ogledalo društva. U posljednje vrijeme mjeri koliko smo propali kao društvo u kojem rad više ne garantuje preživljavanje, a obrazovanje i kultura, koje zajedno čine 10 posto troškova, postaju luksuz.
U ovoj zemlji deklarativno svi ‘rade za narod’, a narod ne može sebi priuštiti osnovne potrebe.
Ako je ovo najbolji rezultat ekonomske politike posljednjih godina, možda nije narod taj koji mora štedjeti nego vlast ta koja mora odgovarati.
Ostaće “korpa” u permanentnom rastu, ali stanovništvo će po onom što sebi može iz te korpe priuštiti, svoju korpu, komotno može nazvati – korpicom! Iliti, kako reče jedan, “mi živimo vaše snove, a vi i dalje sanjajte bolji život”!
Ostaće “korpa” u permanentnom rastu, ali stanovništvo će po onom što sebi može iz te korpe priuštiti, svoju korpu, komotno može nazvati – korpicom! Iliti, kako reče jedan, “mi živimo vaše snove, a vi i dalje sanjajte bolji život”!