Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
PODANIŠTVO TROJKE: Novca nema za BHRT, ali ima za Vicu Zeljkovića, ministre i nova uhljebljavanja
Kada treba pred javnošću govoriti o principima, uslovima i crvenim linijama, ministri Trojke su vrlo glasni. Kada dođe trenutak odlučivanja, ti principi se najčešće pretvore u objašnjenja zašto se ipak moralo glasati za ono što su Dodik i Čović već ranije dogovorili
Milorad Dodik i Dragan Čović su se 21. aprila u Banjoj Luci dogovorili, a ministri Trojke su u četvrtak, po ko zna koji put u ovom mandatu, samo podigli ruke za ono što su čelnici SNSD-a i HDZ-a BiH prethodno usaglasili.
Nacrt budžeta institucija BiH za 2026. godinu, težak 1,58 milijardi KM, jednoglasno je usvojen na sjednici Vijeća ministara BiH.
Još iz ove rubrike
– Nećemo podržati budžet ako u njemu ne budu sredstva za BHRT – zagalamio je početkom ovog mjeseca sa govornice ministar prometa i komunikacija BiH Edin Forto.
U budžetu novca za BHRT nema, ali je Fortina ruka skoro dotakla plafon pri izjašnjavanju o prihvatanju Nacrta kojeg je pripremio SNSD-ov ministar finansija i trezora Srđan Amidžić.
Time je još jednom ogoljen stvarni odnos snaga u državnoj vlasti. Ključne odluke dogovaraju SNSD i HDZ, dok Trojka nastupa tek na kraju procesa, kao politički prateći vokal tuđih dogovora. Kada treba pred javnošću govoriti o principima, uslovima i crvenim linijama, ministri Trojke su vrlo glasni. Kada dođe trenutak odlučivanja, ti principi se najčešće pretvore u objašnjenja zašto se ipak moralo glasati za ono što su Dodik i Čović već ranije dogovorili.
Nije ovdje problem samo u jednoj nedosljednoj izjavi. Problem je u tome što je glasanje za budžet bez sredstava za BHRT pokazalo da Trojka ne kontroliše procese koje javno pokušava predstaviti kao svoje političke bitke. Mjesecima su se građanima slale poruke da se bore za BHRT, da se traži rješenje, da se vodi računa o državnom javnom servisu i evropskim standardima. Kada je došao budžet, pokazalo se da ta borba nije imala nikakav konkretan rezultat.
Posebno je sporan argument koji se ranije koristio da se BHRT-u ne mogu izdvojiti sredstva iz budžeta jer bi to navodno bilo protivno zakonu. U istom Nacrtu budžeta predviđena su četiri miliona KM za Nogometni savez BiH, kojim rukovodi Dodikov sestrić Vico Zeljković, i to kroz posebnu stavku za “sufinansiranje rekonstrukcije i adaptacije stadiona za potrebe međunarodnih fudbalskih takmičenja”.
Drugim riječima, kada treba pomoći državnom javnom servisu, zakon se predstavlja kao nepremostiva prepreka. Kada treba izdvojiti novac za Nogometni savez, onda se pronađu i stavka, i obrazloženje, i nadležno ministarstvo, i procedura…
Niko razuman nije tražio da se BHRT-u sredstva prebace nezakonito. Tražilo se da Vijeće ministara, ako zaista postoji politička volja, pronađe zakonit, transparentan i namjenski model pomoći državnom javnom servisu. Ako se takav model može pronaći za fudbalsku infrastrukturu, onda se mogao pronaći i za BHRT, instituciju od javnog značaja, dio javnog RTV sistema i važan element medijskog pluralizma, informisanja građana i evropskih obaveza Bosne i Hercegovine.
Budžet za 2026. godinu tako postaje mnogo više od finansijskog dokumenta. On je politički rendgen aktuelne vlasti. Pokazuje da se za državni javni servis nije našao novac, ali se našao za potrebe političkih stranaka i sa njima povezanih osoba. Pokazuje da se pravni osnov ne može pronaći kada treba sačuvati javni servis, ali se može pronaći kada treba finansirati druge projekte. Pokazuje da ministri Trojke javno postavljaju uslove koje kasnije sami pogaze. I, možda najvažnije, pokazuje da se ključni dogovori u državnoj vlasti ne prave tamo gdje sjedi Trojka, nego tamo gdje se dogovaraju Dodik i Čović.
Ko se od starijih čitatelja sjeća zabrinutosti Trojke za institucije kulture i beskompromisnih stavova o potrebi njihovog integrisanja u državni budžet? Za njihovu informaciju, tih institucija nema u Nacrtu za koji su ruke podigli Trojkini ministri.
Još jedan važan detalj u nacrtu budžeta dodatno potvrđuje taj obrazac. U izbornoj godini, kada bi svaka vlast koja se predstavlja kao reformska morala pokazati barem minimum odgovornosti prema javnom novcu, planiraju se nova zapošljavanja u institucijama BiH.
Prema usvojenom Nacrtu budžeta, u 2026. godini planirano je zapošljavanje ukupno 75 novih osoba u institucijama BiH, i to: 11 u Parlamentarnoj skupštini BiH, osam u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, 34 u Centralnoj izbornoj komisiji BiH, deset u Službi za poslove sa strancima, pet u Uredu za razmatranje žalbi, četiri u Državnoj regulatornoj agenciji za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, te dodatna zapošljavanja u drugim institucijama obuhvaćenim nacrtom. Zapošljavanje u CIK-u ima razumno opravdanje, s obzirom na opće izbore 2026. godine i najavljenu širu primjenu izbornih tehnologija, što objektivno iziskuje kadrovsko jačanje te institucije. Teško je ponuditi ijedan razuman argument o potrebi zapošljavanja 11 novih službenika u Parlamentarnoj skupštini BiH, osim ako sintagma “razuman argument” ne podrazumijeva i potrebu uhljebljavanja stranačkih kadrova.
Trojka je godinama govorila da će prekinuti takve prakse. Govorili su o racionalizaciji, depolitizaciji, efikasnijoj upravi, reformama i evropskim standardima. A sada, kada su dio vlasti, podržavaju budžet u kojem nema sredstava za BHRT, ali ima prostora za 75 novih zaposlenih, naknade, grantove i politički poželjne stavke.
Posebno je teško odbraniti takvu politiku u trenutku kada realni sektor trpi padove, kada se govori o smanjenju broja zaposlenih, padu uplata doprinosa, problemima izvoza i gašenju industrijskih kapaciteta. Dok privreda nosi teret krize, vlast dodatno širi javni aparat. Dok se radnicima u realnom sektoru poručuje da moraju izdržati tržišne udare, budžetski sistem se nastavlja širiti kao da izborna godina nije dovoljno skupa sama po sebi.
Dodatni problem je i nastavak prakse po kojoj najviši funkcioneri imaju na raspolaganju značajne iznose iz tekuće budžetske rezerve za pojedinačno raspoređivanje. Prema važećem modelu, članovi Vijeća ministara BiH i rukovodstva oba doma Parlamentarne skupštine BiH mogu godišnje raspoređivati ukupno 1.710.000 KM.
Predsjedavajuća Vijeća ministara BiH ima na raspolaganju 360.000 KM, dva zamjenika predsjedavajuće po 180.000 KM, što ukupno iznosi dodatnih 360.000 KM, sedam ministara po 90.000 KM, odnosno ukupno 630.000 KM, dok šest članova kolegija Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH ima po 60.000 KM, odnosno ukupno 360.000 KM.
Ovi iznosi su uvedeni ili su značajno uvećani u posljednjim godinama. U 2024. godini predsjedavajuća i zamjenici predsjedavajuće Vijeća ministara BiH raspolagali su sa ukupno 720.000 KM, a rukovodstva oba doma PSBiH sa 360.000 KM, što je ukupno iznosilo 1.080.000 KM. Dodavanjem sedam ministara, kojima je omogućeno da raspolažu sa po 90.000 KM, odnosno ukupno 630.000 KM, ukupan iznos je povećan na 1.710.000 KM. To znači da je prostor za funkcionersko dijeljenje budžetske rezerve povećan za 630.000 KM, odnosno za oko 58 posto u odnosu na prethodni model.
To je upravo ona politika protiv koje je Trojka navodno nastala. Kritizirali su stranačko zapošljavanje, klijentelizam, budžetsku potrošnju i korištenje institucija kao plijena. Danas, međutim, podržavaju i uveliko konzumiraju budžet koji ne šalje poruku racionalizacije već upravo suprotno.
Trojka, dakle, nije uslovila budžet sredstvima za BHRT. Nije zaustavila proces. Nije natjerala partnere da u budžet ugrade ono što su njeni predstavnici ranije najavljivali kao minimum. Nije spriječila ni nova zapošljavanja u izbornoj godini. Nije problematizirala ni milione koje funkcioneri mogu raspoređivati pojedinačnim odlukama. Samo je podigla ruke za dogovor koji su SNSD i HDZ najavili još nakon sastanka u Banjoj Luci.
Ovaj budžet pokazuje sve ono što vlast pokušava sakriti. Pokazuje da crvene linije Trojke uglavnom vrijede samo dok se kamere ne ugase. Pokazuje da se BHRT i interesi građana koriste kao tema za javne nastupe, ali ne i kao uslov u stvarnim pregovorima. Pokazuje da se novac može pronaći kada to odgovara političkim partnerima, da se radna mjesta mogu planirati kada dolazi izborna godina, da funkcioneri mogu dobiti veći prostor za pojedinačno dijeljenje budžetske rezerve, a da se zakon spominje tek onda kada treba opravdati nečinjenje.
