Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
PARAZITSKI TIK-TOK DVOJAC KOJI FINANSIRAJU STRANCI: Ko je bio Petar Mrkonjić kojeg danas veličaju Murphyjevi Pat i Mat iz nekakve “karton revolucije”
BUŽIMLJANI GA UHVATILI I U KUPUSNOJ KACI VRATILI SRBIMA: Taj je parazitski dvojac isprva nasmijavao svijet svojim plitkim video-radovima no sada postoji ozbiljna zabrinutost za mentalno zdravlje te dvije osobe. Naime, ovih su dana snimili video u kojem tvrde kako su posjetili Mrkonjić Grad. I onda su otišli dalje, tvrdeći kako se nalaze u gradu nazvanom po čovjeku „koji je ostao upamćen kao neko ko se nakon Husein-kapetana Gradaščevića borio za oslobođenje naših krajeva od Osmanlija“ te dodali kako je taj grad od svog nastanka bio grad antifašizma?!
Mogli su iz ambasade te novce namijenje za „borbu protiv ruskog utjecaja“ bolje potrošiti. Recimo, u kafani. Jer bolje da su ih pojeli i popili nego što ih bacaju na galeriju opskurnih, karikaturalnih likova kakav je pogotovo jadni dvojac samonazvan „Karton revolucija“.
U narodu se, inače, to „karton“ malo drugačije izgovara, zamjenom mjesta samoglasnicima.
Još iz ove rubrike
Taj je parazitski dvojac isprva nasmijavao svijet svojim plitkim video-radovima no sada postoji ozbiljna zabrinutost za mentalno zdravlje te dvije osobe. Naime, ovih su dana snimili video u kojem tvrde kako su posjetili Mrkonjić Grad. I onda su otišli dalje, tvrdeći kako se nalaze u gradu nazvanom po čovjeku „koji je ostao upamćen kao neko ko se nakon Husein-kapetana Gradaščevića borio za oslobođenje naših krajeva od Osmanlija“ te dodali kako je taj grad od svog nastanka bio grad antifašizma?!
Karton-ambasadorčad progovara mentalitetom „trojke“, njima je antifašizam isključivo vezan za partizane i Drugi svjetski rat, odnosno, posljednje dvije godine svjetske vojne. To što su Srbi iz Mrkonjića, u kojem je do Agresije na Bosnu i Hercegovinu živjelo 12 hiljada Bošnjaka, protjerali i pobili većinu nesrpskog stanovništva, a one koji su ostali slali na prisilni rad ne spominju. Valjda je i to podvučeno pod antifašizam. Kao što ne spominju ni jedan od najtežih ratnih zločina kada su pripadnici 11. mrkonjićke brigade Vojske RS-a 13 septembra 1995. godine u Oborcima kod Donjeg Vakufa pobili 28 Bošnjaka i Hrvata.
No, ono što izaziva dodatnu sumnju kada je u pitanju pamet tog tik-tok dvojca slavljenje je Petra I Karađorđevića, osobe koja, ako se ostave njegove velikosrpske ambicije, nema nikakve veze sa Bosnom i Hercegovinom. Taj mason, rođen u Beogradu 1844. godine, pridružio se „bosanskohercegovačkim“ ustanicima 1875. pod imenom Petar Mrkonjić. Narodna skupština izabrala ga je za kralja Srbije 1903. U vanjskoj politici dopustio je Nikoli Pašiću provođenje velikosrpskog programa, a tokom Prvog svjetskog rata prebjegao je na Krf (1915), odakle se vratio 1919. bez ikakvog političkog utjecaja.
Da bi se znalo otkud on među srpskim ustanicima u Bosni, treba reći da su od sredine 19. stoljeća kneževine Srbija i Crna Gora počele bosanskohercegovačko pravoslavno stanovništvo pobunjivati i podizati na oružane ustanke protiv osmanske vlasti. Najpoznatiji – i po nasilju nad Bošnjacima najbrutalniji – oružani ustanak bosanskohercegovačkih pravoslavaca jeste onaj iz 1875. godine, koji se može smatrati ratom, jer su već naredne godine u vezi s njim kneževine Srbija i Crna Gora objavile rat Osmanskom carstvu, a godinu poslije i Rusija, podsjeća historičar Amir Kliko.
Taj rat 1875-1878. bio je formalno zamaskiran ustankom socijalnog karaktera protiv nepravedne osmanske vlasti, kao što je i srbijansko-crnogorska agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. bila zakrabuljena navodnim građanskim ratom i srpskom pravednom borbom za slobodu i pravo na nacionalno samoopredjeljenje.
Ustanak bosanskohercegovačkog pravoslavnog stanovništva 1875-1878., odnosno rat protiv Osmanlija, planirale su i podigle kneževine Crna Gora i Srbija uz pomoć Rusije. Namjera im je bila da se prošire na bosanski vilajet. Ruski cilj bio je da preko njih ostvari svoj interes do istočne jadranske obale. Tek s okončanjem Drugog svjetskog rata Rusi su na tri godine bili ostvarili taj cilj.
Stvarni politički razlozi ustanka bosanskohercegovačkog pravoslavnog stanovništva, odnosno rata koji je povelo protiv osmanske države 1875-1878., i njegove posljedice za bosanskohercegovačke muslimane isti su kao i kod srbijansko-crngorske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine. Pravoslavni ustanici logistički su i politički podržavani iz Srbije i Crne Gore. Iz njih su na teritoriju Bosne i Hercegovine dolazili i dobrovoljci za borbu protiv „Turaka.“ Najpoznatiji među njima bio je Petar Karađorđević, koji je krio identitet pod ratnim pseudonimom Mrkonjić.
Za Mrkonjićevo učešće u ustanku vezana je priča oko njegovog „hrabrog vojevanja“ po Bosanskoj Krajini, tačnije, u okolini Bužima i tamošnje Suhe Međe. Naime, mimo volje obrenovićevske Srbije, koja je tražila da se povuče iz ustanka, Karađorđević je sve do ljeta 1876. godine boravio na Suhoj Međi – od Bojne, preko Bućevaca i Ćorkovače, sve do Dobrog Sela. Tu su Krajišnici, u prvom redu Bužimljani, Karađorđeviću i njegove ustanike natamburali a taj je poraz kasnije skrivan u zvaničnoj historiografiji Jugoslavije. Štaviše, lokalni zvaničnici su podigli spomenik kralju Petru 1925. godine, na mjestu gdje je poražen, na Čorkovačkom platou, o čemu je Stav iscrpno izvještavao u tekstovima Amira Sijamhodžića.
Najzanimljiviji detalj iz ovog ustanka jeste predaja o Karađorđevićevom zarobljavanju od strane Nuhana Dizdarevića. Karađorđevićeva četa, duže vrijeme stacionirana na brdu Ćorkovača, u nekoliko navrata imala je jake vojne okršaje s Bužimljanima. Nakon bitke u Dobrom Selu 26. juna 1876. godine, te dva dana kasnije i na Bućevcima, posljednja i najznačajnija dogodila se 7. jula, kada su ustanici do nogu potučeni.
Kako veliki broj najstarijih stanovnika u Bužimu, a posebno Nuhanovih potomaka u Čavi, i danas vrlo uvjerljivo kazuju, u ovoj posljednjoj bici, vođenoj “prsa u prsa”, koja je označila i kraj ustanka u bužimskom kraju. Nakon što su Karađorđevićevi najbliži saborci pobjegli ostavivši ga na cjedilu, zarobio ga je Nuhan Dizdarević. Nakon zarobljavanja, saznavši o kome je riječ, dobrodušni Nuhan odlučio mu je pomoći da se spasi. Poslije nekoliko dana skrivanja Karađorđevića, u buretu (“drvenoj kaci”) ga je deportirao na teritorij Austro-Ugarske. Prema pričama mještana, ni Karađorđević nije zaboravio ovu uslugu. Dolaskom na vlast u Srbiji, obilato je nagradio Nuhana, koji je ubrzo postao jedan od najimućnijih trgovaca bužimskog kraja.
Konačno, treba reći koju i kako je nekadašnji Varcar-Vakuf postao današnji Mrkonjić-Grad. Osnovan je krajem 16. stoljeća i prozvan je kasaba Jenidže Jajce (Novo Jajce). Osnovao ga je Hadži Mustafa-aga, porijeklom iz tog kraja, podigavši na tom mjestu, kao svoj vakuf, prve kulturno-prosvjetne i druge objekte. O Hadži Mustafa-aginom porijeklu, o njegovoj visokoj dvorskoj službi i o povodu za osnivanje vakufa i na taj način osnivanja gradskog naselja postoje podaci u njegovoj vakufnami iz 1594/1595. godine, koja se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu
Postoji nekoliko radova kojima se pokušava pojasniti kako je Mustafa-agin Varcar-Vakuf u konačnici postao Mrkonjić-Grad i u većini njih stoje otprilike iste činjenice. Naime, tadašnji sreski načelnik u Varcar-Vakufu, Srbijanac Brativoj Antić, da bi dobio unapređenje i odlikovanje, jednom je na sjednici Gradskog vijeća iznio prijedlog da se promijeni ime mjestu, da se prozove Mrkonjić-Grad, jer se kralj Petar Karađorđević I borio na teritoriji ovoga sreza pod imenom Petar Mrkonjić. Međutim, to nije tačno, jer se on borio u Crnim Potocima na teritoriji Jajačkog sreza. Ukaz o proglašenju Varcar-Vakufa Mrkonjić-Gradom izišao je u januaru 1925. godine.
Ivan Lovrenović, koji je proveo djetinjstvo u Mrkonjić-Gradu, u svom putopisu iz gradova Bosne i Hercegovine piše o promjeni imena Varcar-Vakufa. Tvrdi da je “ono ukinuto 1925, sumnjivom odlukom općinskoga vijeća, u korist novoga imena po epskom pseudonimu Mrkonjić, koji je u svojemu tobožnjem ‘četovanju’ u bosanskohercegovačkom ustanku 1875. (vrteći se, u stvari, kratko na tursko-austrijskoj granici, daleko od Varcara i bez ikakve veze s njim) nosio Petar Karađorđević, budući kralj”, piše Lovrenović, dodajući: “Staro trgovište, pravi nukleus grada, bilo je baš ondje gdje sad novosrpske vlasti planski izgrađuju trg Kralja Petra I Karađorđevića Oslobodioca, i stoljećima se zvalo Kolobara, te je sve do novijih vremena služilo kao robna pijaca, s ponedjeljkom kao pazarnim danom. STAV
Inače je falsifikovanje historiografije omiljeno mjesto nekih politika!
Inače je falsifikovanje historiografije omiljeno mjesto nekih politika!