Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
NOVI ROBOVLASNICI: Zašto bh. radnici kod privatnika imaju samo 5 dana godišnjeg odmora
Mnogi poslodavci, posebno u malim i srednjim kompanijama, suočeni su s ekonomskim izazovima koji ih tjeraju da maksimiziraju prisutnost radnika. Kratki odmori omogućavaju brži povratak radnika na posao i nastavak proizvodnje ili usluge, čime se smanjuju gubici i održava poslovanje.
Kratak ljetni godišnji odmor, često ograničen na samo pet radnih dana, postao je pravilo za mnoge radnike u privatnom sektoru. Ova praksa, iako u suprotnosti sa zakonskim normama, raširena je zbog nekoliko ključnih razloga.
Mnogi privatni poslodavci smatraju da je dugotrajno odsustvo radnika prijetnja za poslovanje. U okruženju gdje su resursi ograničeni, a pritisak za maksimalnim iskorištavanjem radne snage veliki, poslodavci često koriste razne taktike da ograniče godišnji odmor radnika. Ponekad to čine otvoreno, a ponekad suptilno, stvarajući radnu atmosferu u kojoj radnici osjećaju da će duži odmor ugroziti njihovu poziciju u firmi.
Još iz ove rubrike
U brojnim kompanijama, nedostatak radnika prisiljava poslodavce da zadrže osoblje na poslu i smanje vrijeme odmora. Manjak radnika znači da preostali zaposlenici moraju pokriti sve zadatke, pa produženi izostanak jednog radnika može značiti preopterećenje za ostale ili gubitak produktivnosti.
Uprkos zakonskoj regulativi koja garantuje radnicima pravo na godišnji odmor, mnogi privatnici ne poštuju te odredbe. Razlozi za to mogu uključivati nedovoljnu kontrolu od strane inspekcijskih tijela, strah radnika od prijave ili gubitka posla, kao i općenito nisku svijest o radničkim pravima.
Mnogi poslodavci, posebno u malim i srednjim kompanijama, suočeni su s ekonomskim izazovima koji ih tjeraju da maksimiziraju prisutnost radnika. Kratki odmori omogućavaju brži povratak radnika na posao i nastavak proizvodnje ili usluge, čime se smanjuju gubici i održava poslovanje.
Na kraju, kultura poslovanja u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine ne pridaje veliku važnost radničkim pravima i kvaliteti života zaposlenika. Umjesto toga, fokus je na kratkoročnim profitima i rezultatima, često na štetu dugoročne produktivnosti i zadovoljstva zaposlenih.
Ova praksa ne samo da smanjuje radnikovu produktivnost na duži rok, već ima i negativan utjecaj na zdravlje i motivaciju zaposlenika. Stoga je važno raditi na podizanju svijesti o važnosti poštivanja radničkih prava, kao i jačanju inspekcijskih tijela koja bi osigurala provođenje zakona.
Ta ‘slizanost’ inspekcija i vlasnika je već davno apsolvirana stvar, jer rezultate te ”saradnje” već na neki način imamo na terenu, odnosno, zar ne viditie da se ispraznilo dosta naselja, tako da vađenje ove teme iz ‘naftalina’ i nije neka stvar koju nismo vidjeli. Sada kad je došlo kako narod kaže poslodavcima ”gur guzici”, nemaju ljudi, odjednom i ovoj temi se progovara! Što se nije progovaralo odmah poslije rata, već se u trouglu ‘politika-pravosuđe-poslodavci’ krčmila sva velika industrija i svodila se na manufakturnu, uz izručivanje radnika državi, koja ih je ekspresno penzionisala, pa čak i izbjegla da obaveze prema radnicima koje su preko sudova ispuni, primjera ima u svakom gradu gdje je bio neki iole jak industrijski pogon. Te obaveze su se izbjegavale pod različitim izgovorima, od one o trtljanju o hitnijim stvarima koje se moraju ispuniti kao onu o zakonu o radu, pa prema radnicima koji su preostali pa se trebaju penzionisati, pa trtljanja o otkupu staža, što nema veze sa sudskim presudama, pa kad to nije ‘palilo’ onda se odistinski palila i kompletna dokumentacija uz nekakve nebuloze kao izgovor, tipa zapalili migranti, što su dopisnici iz tih gradova i izvještavali. A sudske presude se samim tim bacaju ‘u zapećak’, a imovina preduzeća se i dalje krčmi nesmetano! Ostaje čudna ta neobična šutnja o tim dugovima, što je na sramotu državi! A godišnji odmori radnika su stavka oko koje se baš posebno država i ne češe! Dokaza ima puno
Ta ‘slizanost’ inspekcija i vlasnika je već davno apsolvirana stvar, jer rezultate te ”saradnje” već na neki način imamo na terenu, odnosno, zar ne viditie da se ispraznilo dosta naselja, tako da vađenje ove teme iz ‘naftalina’ i nije neka stvar koju nismo vidjeli. Sada kad je došlo kako narod kaže poslodavcima ”gur guzici”, nemaju ljudi, odjednom i ovoj temi se progovara! Što se nije progovaralo odmah poslije rata, već se u trouglu ‘politika-pravosuđe-poslodavci’ krčmila sva velika industrija i svodila se na manufakturnu, uz izručivanje radnika državi, koja ih je ekspresno penzionisala, pa čak i izbjegla da obaveze prema radnicima koje su preko sudova ispuni, primjera ima u svakom gradu gdje je bio neki iole jak industrijski pogon. Te obaveze su se izbjegavale pod različitim izgovorima, od one o trtljanju o hitnijim stvarima koje se moraju ispuniti kao onu o zakonu o radu, pa prema radnicima koji su preostali pa se trebaju penzionisati, pa trtljanja o otkupu staža, što nema veze sa sudskim presudama, pa kad to nije ‘palilo’ onda se odistinski palila i kompletna dokumentacija uz nekakve nebuloze kao izgovor, tipa zapalili migranti, što su dopisnici iz tih gradova i izvještavali. A sudske presude se samim tim bacaju ‘u zapećak’, a imovina preduzeća se i dalje krčmi nesmetano! Ostaje čudna ta neobična šutnja o tim dugovima, što je na sramotu državi! A godišnji odmori radnika su stavka oko koje se baš posebno država i ne češe! Dokaza ima puno