Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
NASTAVAK UZP IZ KARAĐORĐEVA: Šefovi diplomatija Srbije i Hrvatske “postigli visok stepen saglasnosti” o BiH
Srbija i Hrvatska nikad nisu odustali od dogovora Tuđmana i Miloševića iz Karađorđeva 1991. o podjeli Bosne i Hercegovine: Sastanku su prisustvovali i u razgovoru aktivno učestvovali i predstavnici srpskog i hrvatskog nacionalnog vijeća
Ministri vanjskih poslova Srbije Marko Đurić i Hrvatske Gordan Grlić Radman postigli su visok stepen saglasnosti o potrebi da se političkim procesima obezbijedi ravnopravnost sva tri naroda u Bosni i Hercegovini, kao i puno poštovanje nadležnosti entiteta – RS i Federacije BiH u skladu sa Dejtonskom strukturom.
Đurić je danas u Beogradu održao neformalni sastanak sa Grlićem Radmanom, na kojem su razmotrili niz tema od interesa za obje strane, a poseban osvrt u razgovorima dat je na različite aspekte primjene Dejtonskog mirovnog sporazuma, saopštilo je Ministarstvo vanjskih poslova Srbije.
Dvojica ministara su razgovarala i o modelima za unapređenje međudržavne saradnje i nastavku rada po principu dvostrukog kolosijeka, što podrazumijeva istovremeno razvijanje projekata sadašnje i buduće saradnje i rješavanje otvorenih pitanja iz prošlosti, navodi se u saopštenju.
Još iz ove rubrike
Đurić je rekao da je njegovanje dobrosusjedskih odnosa jedan od prioriteta spoljne politike Srbije, istakavši značaj rada na unapređenju saobraćajnih i drugih prekograničnih veza.
On je podržao ubrzanje rada koordinatora i mješovitih komisija za otvorena pitanja.
Sastanku su prisustvovali i u razgovoru aktivno učestvovali i predstavnici srpskog i hrvatskog nacionalnog vijeća.
Prema Đurićevim riječima, Srbija je zainteresovana za unapređenje uzajamno korisne saradnje sa Hrvatskom na ravnopravnoj osnovi, kao i za jačanje političkih, ekonomskih i drugih odnosa uz stalno unapređenje položaja srpskog naroda u Hrvatskoj i hrvatskog u Srbiji.
Đurić je konstatovao da očuvanje regionalne stabilnosti, a time i šansi za nastavak ekonomskog razvoja i ubrzanje evrointegracija zapadnog Balkana, treba da bude zajednička obaveza svih demokratski izabranih političkih struktura u regionu.
– Našem regionu je potrebno više dijaloga, i konkretnih koraka koji unapređuju poverenje i saradnju – poručio je Đurić.
Visok stepen saglasnosti: Stara pjesma iz Karađorđeva
Amina Čorbo-Zećo
“Visok stepen saglasnosti“ između Srbije i Hrvatske o Bosni i Hercegovini, priznajte, zvuči kao najnoviji hit sa bine stare dobre regionalne politike, koji smo već čuli i prije, nebrojeno puta, ali sa malom modifikacijom.
Dobro znamo šta to zapravo znači. Sjećate se Karađorđeva? Tamo gdje su se dogovarali „veliki planovi“ iza zatvorenih vrata, i iza leđa svih drugih? Tamo gdje se krojila sudbina BiH, gdje su Srbi i Hrvati, uz tihu saglasnost ili nemoć međunarodne zajednice, htjeli podijeliti Bosnu na njihove interese, naravno i tada kao i sada, „za dobrobit svih“ i u duhu mira.
I evo nas opet isti scenario, isti jezik. Samo umjesto Miloševića i Tuđmana ministri vanjskih poslova Srbije Marko Đurić i Hrvatske Gordan Grlić Radman postigli su visok stepen saglasnosti o potrebi da se političkim procesima obezbijedi ravnopravnost sva tri naroda u Bosni i Hercegovini, kao i puno poštovanje nadležnosti entiteta – RS i Federacije BiH u skladu sa Dejtonskom strukturom.
„Ravnopravnost sva tri naroda“, „poštovanje nadležnosti entiteta“, „unapređenje saradnje“, „dobrosusjedski odnosi“… sve to zvuči kao fina, diplomatska priča, ali u praksi je to samo prašina u oči.
Jer šta se dešava iza te diplomanije. Stalno guranje nacionalnih interesa preko leđa Bosne i Hercegovine, stalno pitanje kako da se teritorije i moć podijele, dok obični ljudi trpe i gledaju kako im zemlja polako postaje poligon za političke igre.
„Ubrzanje rada koordinatora i mješovitih komisija za otvorena pitanja“, zvuči lijepo, ali znamo da su te komisije često samo dekoracija za gomilu nesporazuma i neriješenih problema, koji se guraju pod tepih dok se političari dogovaraju o „budućnosti“ koja je, zapravo, samo prošlost u reciklaži.
Đurić tvrdi da je negovanje dobrosusjedskih odnosa prioritet, ali istovremeno podržava politiku koja sije podjele i održava „ravnopravnost“ u kojoj se prava jednog naroda guraju u drugi plan.
Ukratko, „visok stepen saglasnosti“ je samo još jedan diplomatski eufemizam za ono što svi već znamo da se moć i uticaj i dalje dijele bez stvarnog rješenja za Bosnu i Hercegovinu, koja ostaje zarobljena u političkim igrama Srbije i Hrvatske, dok se njeni građani skoro i ne spominju, kao da ne postoje!
