Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026

Dnevne vijesti koje ne trebate propustiti!
Dok se loptice zvane “odgovornost” između općina i preduzeća pod izgovorom nenadležnosti prebacuju s jedne instance na drugu, građani bespomoćni, primorani da se sami bore za svoja prava, strahuju za svoju, ali i sigurnost svojih najmilijih, pogotovu djece koja se ne mogu odbraniti od učestalih napada na putu do škole. A udruženja koja ih štite, poput Dog Trusta, ne haju za napade pasa, čak kritikuju ljude da su sami krivi za to jer ih ne hrane. Samo kod nas napuštene pse ne smije se eutanizirati, u EU ako se ne zbrine u roku 20 dana, to je obaveza. Taj kolonijalni zakon je koštao života desetak naših sugrađana, a o hiljadama povrijeđenih da ne govorimo

Mnogi od njih su djeca i starci koji se sami ne mogu nositi sa sve prisutnijim problemom u sarajevskim općinama i naseljima – psima lutalicama. Na adresu naše redakcije pristigao je vapaj upomoć jedne sugrađanke koja se, kako kaže, svakodnevno suočava sa strahom kako za svoju, tako i za sigurnost svoje djece.
“Već tri godine, tačnije otkako je moj sin krenuo u prvi razred osnovne škole, obraćam se Općini Ilidža kao i svim preduzećima koja bi nam mogla pomoći u rješavanju ovog problema. Mi stanujemo u naselju Osjek, tu se nalazi makadamski put bez rasvjete kojim prolaze kako djeca tako i odrasli, ljudi se navečer vraćaju s posla i primorani su da prođu pored jedne kuće, odnosno velike livade na kojoj se nalaze psi lutalice”, rekla je naša sagovornica.
Da li se radi o nekontrolisanom okotu ili pse neko dovozi nije sigurna, ali je, kako kaže, jasno da općina i nadležni ne rade svoj posao. Problem predstavljaju i neodgovorni vlasnici koji, zbog nemogućnosti ili manjka želje da se brinu o njima, napuštaju svoje pse.
“Šintori su prije dvije godine izlazili na teren i hvatali pse. Meni su slali informacije koliko su ih uhvatili. Bilo ih je desetak i nisu ih uspjeli sve skloniti. Institucije ne reaguju apsolutno ni na šta”, naglasila je, navodeći kako su zbog nepotpisanih ugovora općina sa veterinarskim stanicama, šintori prinuđeni puštati pse koje uhvate ili još gore, ubijati ih.
Zakon je jasan. Kada se psi nalaze na ulici u jednoj lokalnoj zajednici, to je isključiva odgovornost lokalne zajednice i ona mora riješiti taj problem. U Zakonu o načelima lokalne samouprave u entitetu Federacija BiH u članu 8. jasno je definisana nadležnost, kao i u članu 28. Zakona o lokalnoj upravi entiteta Republika Srpska. Svaka jedinica lokalne samouprave prema članu 28. Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja dužna je, u skladu sa procjenom stanja, napraviti sklonište za napuštene pse.
Taj kolonijalni zakon je koštao života desetak naših sugrađana, a o hiljadama povrijeđenih da ne govorimo
Jedna od prvih naznaka posvemašnje kolonizacije, koja se prelila iz institucija na ulice te počela da utiče na svakodnevni život, bio je ovaj “progesivni” Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja nakon kojeg su ukinuti šintori te eksplodirala populacija pasa lutalica. Taj zakon je koštao života desetak naših sugrađana a o hiljadama povrijeđenih da ne govorimo. Istovremeno oprani su milioni i miloni maraka na “udomljavanjima” a dobar dio “ljubitelja” se masno opario na račun “spašavanja životinja”.Zakon je donesen nakon lobiranja britanske ambasade a zatim su tadašnji britanski ambasador Nigel Casey, “nevladini mračnjaci” iz Dog Trusta te ostali “konsultanti” snažno angažovali da ne bude njegovih izmejna, čak ulazeći u Parlament kako bi vršili pritisak na zastupnike. Meni je tada postalo jasno da smo mi tipična kolonija u kojoj stranci mogu proglasiti “prava” životinja vrijednijima od prava ljudi i da se niko neće mnogo buniti, pogotovo ne naši predstavnici koji se smrtno boje stranaca. No sve to nije ništa neobično, jer se to redovno radilo i radi u Africi gdje su kolonizatori pravili i vojnim snagama čuvali sigurne rezervate i hranilišta za tamošnje egzotične hajvane dok su sa druge strane ograde hiljade urođenika doslovno umirali od gladi. U tom kontekstu mi smo u goroj situaciji od Afrikanaca, jer oni su manje vrijedni od lavova i zebri, a mi od običnih pasa.Zbog svega navedenoga nije bilo šokantno kada se otkrilo da britanska ambasada vodi facebook stranicu Vlade Kantona Sarajevo koju je, zajedno sa američkom ambasadom, u stvari i ustoličila na vlast. Očekivani sljed je bio da isto i uradi na nivou Federacije BiH, nametanjem istih trojanskih poltrona. Ono čemu se nisam nadao je plašljiva pasivnost patriotskih snaga te indiferentnost bošnjačkog naroda koji je u ratu krvario da ne bude robom Beogradu i Zagrebu da bi zatim nakon rata mirno robovao Zapadnjacima.
Prema informacijama do kojih smo došli, općina Ilidža s veterinarskim stanicama nije produžila ugovor što predstavlja jedan od osnovnih problema u rješavanju ovog pitanja, jer s obzirom na to da se psi prije slanja u azil moraju kontrolisati šintori su primorani pse ponovo puštati ili u drugom slučaju ubiti.
Iako nose titulu čovjekovog najboljeg prijatelja njihovo ponašanje je u velikom broju slučajeva nepredvidivo, čemu svjedoči i sve veći broj napada koji mogu ostaviti ozbiljne i nepovratne posljedice na čovjekovo zdravlje. Od šećera uzrokovanog stresom, šoka, mucanja, tjelesnih povreda, ali i onog najgoreg – smrtnog ishoda.
“Napada je bilo. Čak je i mog sina napao čopor. Psi su napadali i odrasle ljude i ti napadi su uredno prijavljivani, međutim iz kabineta načelnika po tom pitanju reakcija nije bilo”, ističe ona i nastavlja:
“Tu je veliki broj kontejnera, mislim da je i to jedan dio problema. Psi su agresivni i tu se ne radi o malim slatkim psima, nego je nažalost riječ o pasminama koje su velike i brojne”.
Dok su prevencija i sigurnost u našoj zemlji nepoznati pojmovi, zakon funkcioniše tek kada neko nastrada. Procjenjuje se da državom luta na desetine hiljada napuštenih pasa od kojih mnogi žive u jako lošim uslovima. Stvari dodatno otežava jako loša infrastruktura, nedostatak finansija i podrške vlasti.
U Bosni i Hercegovini je od 2009. godine na snazi progresivni i s evropskim standardima usklađeni državni Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja. Nadležno tijelo za provođenje Zakona je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, koje ovaj zadatak nalaže najvišem veterinarskom autoritetu u zemlji – Uredu za veterinarstvo BiH. Za provođenje mjera Zakona na lokalnom nivou, nadležne su lokalne vlasti. Zakon predviđa mjere koje se lako mogu uvezati u human i samoodrživi sistem za upravljanje populacijom pasa koji bi problem pasa lutalica riješio trajno i na način da se više ne ponovi. Klix
Ko je uopšte dao dozvolu Dog Trust-u, a da se tako ponaša kao da je on iznad zvaničnih institucija i ustanova?
Ko je uopšte dao dozvolu Dog Trust-u, a da se tako ponaša kao da je on iznad zvaničnih institucija i ustanova?