Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026

Dnevne vijesti koje ne trebate propustiti!
Samo 42 posto glasača izašlo na izbore, najmanje od Dejtona. Birači posebno bošnjački su zakazali i ono za šta su naši šehidi dali život da odbrane Bosnu i Hercegovinu sada svojim neizlaskom prepustili staroj vlasti da nastavi sa svojim izdajničkim djelovanjem koje vodi podjelom BiH po planu SNSD i HDZ

Izborni proces u Bosni i Hercegovini ponovo je otvorio ključno pitanje legitimiteta političkih predstavnika, ali ovaj put ne samo zbog prevara ili kompliciranih matematičkih koalicija, već zbog dramatičnog pada odziva birača. Podaci o izlaznosti širom zemlje ukazuju na trend opšte apatije, pri čemu je najveći podbačaj zabilježen u glavnom gradu — Sarajevu.
Gdje su nestali glasači, zašto je Sarajevo podbacilo više od ostatka države i šta ovaj fenomen poručuje političkim elitama?
Iako se u Kantonu Sarajevo vodi najžešća politička i medijska borba, te se slivaju najveći iznosi javnog novca, građani glavnog grada poslali su jasnu poruku – boikotom.
Posebno zabrinjavajući aspekt izborne apatije odnosi se na bošnjačko biračko tijelo, gdje je pad izlaznosti najvidljiviji i najopasniji po političku stabilnost zemlje.
Pad izlaznosti nije zabrinjavajući samo u Sarajevu; to je simptom dublje krize koja potresa cijelu državu. Nekoliko je ključnih razloga zašto stotine hiljada birača odlučuju ostati kod kuće:
Jedan od najvećih razloga za prividno i stvarno padanje izlaznosti su birački spiskovi. Stotine hiljada građana BiH u posljednjoj deceniji napustile su zemlju i žive u inostranstvu. Kako se birački spiskovi ne ažuriraju adekvatno, procenat izlaznosti se računa na osnovu fikcionog broja stanovnika koji više ne žive u BiH, čime se stvara slika još manje izlaznosti.
Predizborne kampanje sve se manje bave ekonomijom, obrazovanjem, zdravstvom ili infrastrukturom, a sve više ličnim diskreditacijama, zapaljivom retorikom i podizanjem nacionalnih tenzija. Građani su zasićeni političkim predstavitvama bez konkretnih rezultata.
Nakon godina u kojima se vlasti formiraju matematičkim trgovinama, bez obzira na izborne pobjednike, kod prosječnog birača stvoren je osjećaj da njegov glas ne može promijeniti ništa. Kada pobjeda jedne stranke ne garantuje ulazak u vlast ili kada ideološki suprotstavljene stranke preko noći sklope koaliciju, motivacija za izlazak na izbore falls na minimum.
Mala izlaznost direktno pogoduje stranačkim mašinerijama.
Kada je izlaznost niska, ključnu ulogu igra takozvano “disciplinovano biračko tijelo” – zaposleni u javnom sektoru, članovi užih i širih porodica funkcionera, te stranački aktivisti. Velike stranke sa razvijenom infrastrukturom u takvim uslovima puno lakše ostvaruju svoje ciljeve jer njihovim biračima ne treba dodatna motivacija.
S druge strane, stranke koje računaju na protestne glasove, neodlučne birače i mlade, direktno gube u uslovima masovne apatije.
Pad izlaznosti u BiH, a posebno u Sarajevu kao političkom i intelektualnom centru države, predstavlja ozbiljno upozorenje. Kada većina građana odbija učestvovati u izbornom procesu, vlast gubi puni demokratski legitimitet.
Ako politički akteri i društvena zajednica ne pronađu način da probude svijest građana o važnosti očuvanja državnosti kroz demokratske mehanizme, trend izborne apatije nastavit će produbljivati krizu vođenja države.
Kakva ponuda, takva potražnja