NADŽAD IBRIŠIMOVIĆ: Najprije su nas ubijali, potom izgnali, pa izjednačili s progoniteljima i ubicama

Zemlja Bosna i Hercegovina je nasiljem prepolovljena na jednu stvarnu i jednu prividnu polovinu i svi su intelektualni razgovori isprazni ako ovo nije osnovno polazište, pa bilo da na njega pristaješ, ili da na njega ne pristaješ. Sve dotle dok se tobože kažnjavaju graditelji, a uistinu ne kažnjava građevina nikla iz genocida nad Bošnjacima, ostat ćemo u ovom stanju haosa. To bi bilo isto kao kada bi se u zatvor strpao pisac zato što je napisao lošu knjigu, a njegovu knjigu uvrstili u obaveznu školsku lektiru. On zatvara zločinca, a ostavlja njegovo djelo – zločin se dakle isplati – zločin je nagrađen!

Ali kada bi na svijetu bilo samo ovo muslimana koliko vidim da nas ima večeras u ovoj džamiji, to bi bilo više nego što je sav ostali svijet. I najveće čudo je u tome da ti kao musliman nisi sam, evo još jednog muslimana pored tebe, a pored ovoga još jedan, a pored ovoga još jedan…

Moram reći i to da osjećam da nam je nekako sve oduzeto i da smo potpuno prepušteni sami sebi. Najprije su nas ubijali, potom izgnali, potom izjednačili s progoniteljima i ubicama i najzad potpuno potisnuli iz javnosti, politike, privrede i kulture. Ovo mjesto, ova džamija je prelijepo mjesto i ovo naše društvo, ovaj džemat, ovaj naš skup, skup bliskih, srodnih duša, veoma je drag i dragocjen, ali nimalo se ne bih začudio ako bi sada neko spolja zatvorio vrata ove džamije i sve nas zajedno s ovom džamijom, u njoj zapalio.

(novembra 2001.) Nedžad Ibrišimović, “Ruhani i šejtani inspiracija”