MARKALE: Mama, ja im ne halalim

MARKALE

Da sam znala da joj je to poslednja noć života da li bih joj nešto rekla, da li bih je zagrlila, molila da ne ide ili bih tražila da me nauči kako da živim bez nje…? Nisam znala, kao što ni danas ne znam koliko sam izgubila što je nemam, a koliko dobila što nastojim da živim tako da je budem dostojna sve dok dišem. Majka. Život bez nje je vječita potraga za nježnošću. Shvatih, ipak, da je otišla kako bih ja naučila kako da nježnost i ljubav podarim cijelom svijetu.

BD (Setilo se majke)

30 godina. Zvuči puno. Ali, nedovoljno da mi umanji nedostajanje za onom koja me pod svojim prsima nosila, rodila, dojila i u onih 13 kratkih godina sa njom podarila mi ljubavi za cijeli život da je pamtim po najtoplijem zagrljaju i najfinijim rječima, najukusnijim jelima, najdivnijim šampitama i osmjehu koji nije skidala sa lica..

Molim Gospodara da bude Milostiv na sudnjem danu svima onima koji na Markalama izgubiše svoje živote, da ih uvede u džennet aBd i da im bude lahka zemlja bosanska. 5. Februara, prije 30 godina, zločinci su ubili moju mamu, ubili su 68 a ranili 140 mojih sugrađana.Ubili su 68 Sarajlija, Bošnjaka, Srba, Hrvata, ostalih, jer granata nije birala ni vjeru ni naciju, ona je tu da donese smrt svima. Nisu samo njih ubili, ubili su sve nas, 68 porodica, nečijih roditelja, braće, sestra…mi smo ostali da svjedočimo da je tuga na ovaj i svaki dan golema, praznina nenadoknadiva i da molimo Svevišnjeg da zločince kazni i da se nikada nikome više slično ne ponovi.