LIJEPA PRIČA NAŠE AMBASADORICE: O, kako sam bila sretna ugostiti ih danas

I stvarno svake godine idete u Bosnu?, pitam. Baš svake, radost će iz njihovih očiju. Ona vozi!, dodaje on šeretski, promatrajući je istovremeno kao Helenu Trojansku.

Kažu mi, kako u Tuzli imaju g.Bakira kod kojeg uvijek dolaze na kafu i svoj stol čak! Oboje su Česi, oboje profesori pijanisti i duša im je zaljubljena u Tuzlu i Sarajevo.

Radomir Melmuka profesor je na Praškom konzervatoriju gdje je, kao i na AMU studirao klavir. Laureat nepreglednog broja nagrada kroz svoju impozantnu karijeru u kojoj kao važne trenutke svrstava koncert u Vatikanu (1966) i u Napulju (1967). Koncertirao je sa orkestrima S. Cecillia Roma, S. Carlo Napoli, Teatro Massimo Palermo, Teatro Petruzelli Bari, Cassino Civicio San Remo, Maggio Musicale Firenze, Beogradska filharmonija, Dubrovački simf.orkestar, Sarajevska filharmonija. Od 1965. predaje klavir na Praškom konzervatorijumu. Iste godine sa suprugom osniva češki klavirski duo Helena i Radomír Melmukovi, sa kojom je izveo više od 1100 koncerata u Češkoj i inozemstvu. Naprosto, oni su muzika dok ih gledate.

Pričaju mi, kako su 1971.godine poslani da predaju u školi u Tuzli i Sarajevu. Kako su natrpali čitav život u automobil, djecu i namještaj, i proveli dvije najljepše godine života u našim krajevima. Sve ovo mi pričaju na perfektnom našem jeziku, puni istinske ljubavi za življenje, još uvijek sa sjajnim idejama kojima će približiti BiH & Češku, škole, muzičare, manifestacije, ne posustaju.

Mislim da nikad neće biti dovoljno da ispišem i opišem koliko je ljudi u ovoj zemlji koji toliko vole BiH, a da se o tome kod nas toliko malo zna. Njihova posvećenost našim krajevima nema u sebi ekonomsku bilansu, nikakvu rodbinsku vezu, nego ljudstvo i pobratimstvo. Mislim da nikad neću naći načina da vam objasnim koliko je Čeha koji su svoju sudbinu vezali uz naše nebo, ne tražeći ništa zauzvrat. Premalo o tome znate.

Prof. Melmuka jedan je i od najznačajnijih klavirskih sudaca u međunarodnim natjecanjima, a 1992. imenovan je za povjerenika za diplomske ispite na talijanskim državnim konzervatorijumima.

Rođen 1938., sprema se sa svojom prekrasnom Helenom Praškom, lijepom kao Trojanska, za još jedan put preko Save. Ona će voziti dabome, čika Bakir će ih čekati s kavom, a najdivnija priroda, kažu mi, s najukusnijom hranom na potezu je od Olova do Semizovca. Da bih riječ rekla!

O, kako sam bila sretna ugostiti ih danas!

Helena i Radomir Melmuka.