KVISLING FORTO I 40 RAZBOJNIKA: Starlink u BiH – tehnološki iskorak ili izazov za digitalni suverenitet države?

Dolazak Starlinka u Bosnu i Hercegovinu, kojim se hvali ministar dezerter Edin Forto, predstavlja značajan tehnološki događaj, ali istovremeno otvara pitanja koja daleko prevazilaze brzinu interneta i kvalitet telekomunikacijskih usluga. Starlink je 28. septembra 2026. dobio dozvolu Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine za obavljanje djelatnosti davaoca pristupa internetu. RAK je naglasio da ova tehnologija donosi dodatnu mogućnost širokopojasnog pristupa, posebno tamo gdje je tradicionalna infrastruktura ograničena.

Za građane i privredu ovo može donijeti brojne prednosti. Posebno su značajne za ruralna i teško dostupna područja u kojima izgradnja optičke infrastrukture nije ekonomski opravdana ili još nije realizovana. Satelitski pristup internetu može biti važan i za privredu, turizam, obrazovanje, udaljene objekte, kao i za komunikaciju tokom prirodnih nesreća i drugih vanrednih situacija. Međutim, pitanje Starlinka ne treba posmatrati isključivo kroz prizmu korisnika interneta.

Još iz ove rubrike

Tehnologija 29. Septembra 2026.

OPENAI ZABRINUT ZBOG AI OBMANA: Otkazali novi GPT‑6.1 Astra zbog sigurnosnih propusta, uspijeva izbjeći ljudsku kontrolu

Tehnologija 26. Septembra 2026.

GATES UPOZORAVA NA OPASNOST OD AI: “Dovoljno je moćan da izazove milijardu smrti” (VIDEO)

Pitanje digitalnog suvereniteta

Ključno pitanje glasi: u kojoj mjeri jedna država smije svoje kritične komunikacije učiniti zavisnim od infrastrukture kojom sama ne upravlja? Starlink nije infrastruktura Bosne i Hercegovine. Satelitska konstelacija i ključni elementi sistema pripadaju i njima upravlja privatna strana kompanija. Činjenica da je pružanje usluge odobreno od strane domaćeg regulatora veoma je važna, ali regulatorna nadležnost nad pružanjem usluge nije isto što i tehnička i operativna kontrola nad infrastrukturom. Upravo tu nastaje pitanje digitalnog suvereniteta.

Država mora imati mogućnost da u svakom trenutku zna ko upravlja kritičnim komunikacijskim sistemima, kako se štite podaci i metapodaci, koja jurisdikcija se primjenjuje, na koji način se ostvaruju zakonom propisana prava nadležnih institucija te šta se događa u slučaju međunarodne krize, prekida usluge ili poslovne odluke pružaoca usluge. Starlink kao rezerva – da. Potpuna zavisnost – ne. Smatram da Starlink može imati izuzetno važnu ulogu u povećanju otpornosti komunikacijskog sistema Bosne i Hercegovine.

Zamislimo situaciju velikih poplava, zemljotresa, prekida optičkih vodova ili ozbiljnog cyber incidenta koji onesposobi dio domaće telekomunikacijske infrastrukture. Satelitska komunikacija tada može omogućiti nastavak rada policije, civilne zaštite, zdravstvenih službi i drugih institucija. Problem bi nastao kada bi takva tehnologija od rezervnog sistema postala jedini ili dominantni komunikacijski oslonac kritičnih državnih funkcija. Drugim riječima: tehnološka dostupnost nije isto što i digitalni suverenitet.

Poseban oprez kod sigurnosnog sektora

Korištenje Starlinka u policiji, odbrambenom i sigurnosnom sektoru, pravosuđu, izbornim sistemima ili drugim kritičnim institucijama zahtijevalo bi znatno strožiji sigurnosni okvir nego njegovo korištenje u domaćinstvu. Prije takve primjene trebalo bi analizirati najmanje: zaštitu podataka i metapodataka, end-to-end enkripciju osjetljivih komunikacija, upravljanje terminalima, autentifikaciju korisnika, evidentiranje pristupa, zakonito presretanje komunikacija, kontinuitet poslovanja, odgovor na incidente i mogućnost funkcionisanja sistema u kriznim okolnostima. Državna institucija ne bi trebala pretpostaviti da je komunikacija sigurna samo zato što se prenosi preko sofisticirane satelitske mreže. Osjetljivi državni podaci trebaju imati vlastiti sigurnosni i kriptografski sloj, nezavisno od transportne infrastrukture preko koje prolaze.

BiH treba hibridni model

Rješenje zato ne vidim ni u odbacivanju Starlinka niti u nekritičnom oslanjanju na njega. Bosni i Hercegovini potreban je hibridni model: razvijena domaća optička i mobilna infrastruktura, vlastiti sigurnosni komunikacijski sistemi za kritične institucije i satelitske komunikacije kao dodatni, tehnološki nezavisan kanal. Dolazak Starlinka može čak povećati sigurnost države ukoliko se koristi upravo na taj način – kao dodatna redundancija. Ako padne jedan sistem, drugi mora nastaviti funkcionisati. Istovremeno, nova konkurencija može imati pozitivan uticaj na domaće tržište. I sam RAK dolazak Starlinka vidi kao dodatnu mogućnost širokopojasnog pristupa, naročito tamo gdje je tradicionalna infrastruktura ograničena, te kao doprinos većoj konkurentnosti. Ko zapravo ima kontrolu? To je pitanje koje ćemo sve češće postavljati ne samo za Starlink nego i za cloud platforme, umjetnu inteligenciju, društvene mreže i globalne komunikacijske sisteme.

Savremeni digitalni suverenitet ne znači da država mora sama proizvoditi satelite, servere ili softver. To za većinu država nije realno. Digitalni suverenitet znači da država mora biti sposobna kontrolisati vlastite kritične podatke, upravljati rizicima, osigurati kontinuitet svojih institucija i spriječiti da odluka jednog vanjskog tehnološkog subjekta može paralizovati njene ključne funkcije. Zato dolazak Starlinka u Bosnu i Hercegovinu treba pozdraviti kao novu tehnološku mogućnost, ali istovremeno iskoristiti kao povod za mnogo ozbiljniju raspravu: Ko kontroliše digitalnu infrastrukturu države, gdje se nalaze njeni podaci i može li država nastaviti funkcionisati ako joj određena strana tehnologija sutra više ne bude dostupna? Odgovori na ta pitanja postaju sastavni dio nacionalne i cyber sigurnosti savremene države.