Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026

Dnevne vijesti koje ne trebate propustiti!
"Na tu poziciju, gdje zanemaruje evropsko antitotalitarističko naslijeđe i rane ovog naroda, došao je zahvaljujući nekolicini figura iz Naroda i Pravde koji su lažnim obećanjima oteli glasove i od potomaka Titove strahovlade. Nevjerovatno"
Nakon što je gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić (SNS) izjavio da bi posmrtne ostatke Josipa Broza Tita trebalo premjestio (“vratio njima”) u Kumorivec, a premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk (NS) ponudio da se Kuća cvijeća prebaci u Sarajevo, tome se usprotivio zastupnik Stranke za Bosnu i Hercegovinu u Federalnom parlamentu Haris Silajdžić.
On je na svom Facebooku najprije ispričao priču o Hakiji Oprašiću.
On je 1943. g. pobjegao od četnika iz Rogatice.
“Umakao im je. Oslobađanje je dočekao u Sarajevu. Nije bio ni u kakvoj vojsci. Titova vlast ga je 1945. godine, sa još nekoliko Muslimana / Bošnjaka, odvela. Niko se nije vratio. Ne zna se ni gdje su mu posmrtni ostaci”, napisao je Silajdžić.
Istakao je i da je “ovakvih slučajeva na hiljade iz Titove Jugoslavije”.
“Ta država i njen predsjednik su imali i masovne grobnice, za svoje ratne zarobljenike i političke protivnike – stvarne ili projicirane. Grobnice su se nalazile (BiH) u Prijedoru, Sarajevu, Doboju, Brčkom, Tuzli, Podgracima, Bosanskom Brodu, Bosanskoj Gradišci, Vlasenici, Mostaru, Širokom Brijegu, Ljubuškom. Tu su hiljade ljudi. Znamo li za Hudu jamu u Sloveniji i za pletenice stotina djevojaka i žena ubijenih mecima Titove države?
Treba poštivati oružani otpor koji je predvodio Josip Broz Tito tokom Drugog svjetskog rata. Zaslužan je i za određene socijalne i ekonomske poduhvate. Ali ga to ne amnestira od činjenice da je po završetku Drugog svjetskog rata bio autokrata, diktator, antidemokrata, da nije dozvoljavao drugačije mišljenje, o politikama da ne pričamo. Tu su i rušenja brojnih džamija; uništavanje grobalja; kazamati; Goli otok; prisiljavanje djece i omladine da ga obožavaju i nose mu štafetu kreirajući kult ličnosti; rasipništvo u vidu vlastitog aviona, voza, broda, atomskih skloništa i desetina privatnih vozila; oduzimanje prava Bošnjacima na jezik i viševjekovno ime…”, stoji u objavi federalnog zastupnika S BiH.
On je pozvao na empatiju “prema Titovim ubijenim i preživjelim žrtvama i ovo glasno pitati: Šta je sa njihovim životima i pravima? Šta je sa njihovom djecom? Da li su oni živa bića? Zbog svega ovoga, ne treba dirati rane žrtava diktature doživotnog predsjednika i u Sarajevo premještati Titov grob. Nije nebitno reći da on nije u Sarajevu niti rođen, niti je tu umro”.
Silajdžić dalje poručuje da su “ovo stavovi, ne nekog političara, nego naroda među kojima ima još živih svjedoka Titovog režima. Mogi znaju i za ovo kroz traumatične priče svojih roditelja i ostalih srodnika. Naravno, te priče su se pričale tiho, mimo javnosti. Mnoge su i neispričane”.
“Zato, odakle pravo i mogućnost premijeru Kantona Sarajevo Nihadu Uku da protiv naroda predlaže prebacivanje Titovih posmrtnih ostataka iz Beograda u Sarajevo? Šta ćemo sa Rezolucijom Vijeća Europe 1481 (2006. g.) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima? Kako Uk može zagovarati EU put a kršiti ovu rezoluciju? Na tu poziciju, gdje zanemaruje evropsko antitotalitarističko naslijeđe i rane ovog naroda, došao je zahvaljujući nekolicini figura iz Naroda i Pravde koji su lažnim obećanjima oteli glasove i od potomaka Titove strahovlade. Nevjerovatno”, stoji u njegovom postu.