KARUP DRUŠKO RAZOTKRIVA HRVATSKE LAŽI O DEJTONU: Hrvatska nema prava ni na kakvu intervenciju za zaštitu Hrvata u suverenu državu Bosnu i Hercegovinu, pa za to je već osuđena kao agresor u Hagu

Kovač dalje kaže: Destabilizacija BiH bi dovela do gubitka teritorija Rs, jer bi došlo do reakcije Bošnjaka. U tom slučaju bi i Hrvati bili ugroženi i Hrvatska bi ih morala štititi. Na stranu što čak ni Vučić ne daje ovakve izjave, suverenitet podrazumijeva nešto drugo i to bi i bivši ministar vanjskih poslova morao znati, kao što bi morao znati i šta piše u tom Sporazumu.

Prvo, Hrvatska kao članica Evropske unije i NATO nema apsolutno nikakva prava ni na kakvu intervenciju zbog zaštite Hrvata u suverenu državu Bosnu i Hercegovinu, bez obzira šta pisalo u Ustavu Hrvatske. Uostalom tim Sporazumom Hrvatska se obavezala i na suverenitet i na teritorijalni integritet BiH, što Kovač i ne spomenu, a to su granice Bosne i Hercegovine.

Drugo, Hrvatska je zbog “zaštite“ ugroženih Hrvata u BiH već jednom presuđena u sudu Ujedinjenih nacija i da je bila agresor i za udruženi zločinački poduhvat.

U Haagu je utvrđeno i presuđeno da je Hrvatska u ratu u Bosni i Hercegovinu bila uključena kroz tri stavke:

1. Hrvatska vojska je direktno učestvovala u sukobu.

2. Rukovodstvo Republike Hrvatske je imalo ukupnu kontrolu nad Herceg-Bosnom i aparatom HVO-a.

3. Hrvatska vojska je preko HVO-a okupirala dijelove Bosne i Hercegovine.

“Težnje Franje Tuđmana za pripajanjem ’hrvatskih’ područja BiH nastavile su se očitovati za čitavo vrijeme sukoba. Dana 6. maja 1995. predsjednik Tuđman je na jednoj večeri, na kojoj je sjedio do Paddyja Ashdowna, predsjednika Liberalne demokratske stranke Velike Britanije, kojeg je tužilac pozvao kao svjedoka, jasno potvrdio da Hrvatska ima teritorijalne pretenzije prema Bosni. Nakon što je na poleđini jelovnika ugrubo nacrtao kartu bivše Jugoslavije koja je prikazivala situaciju za deset godina, Franjo Tuđman je objasnio g. Ashdownu da će jedan dio Bosne pripasti Hrvatskoj, a drugi Srbiji. On je takođe rekao da tada više neće biti muslimanske oblasti u bivšoj Jugoslaviji, te da će ona biti samo jedan ’minorni element (…) hrvatske države’.”

“Vijeće konstatira da je sukob između HVO-a i ABiH u Bosni i Hercegovini postao međunarodni intervencijom snaga Republike Hrvatske. Vijeće je uvjereno da je Republika Hrvatska financirala i obezbjeđivala vojnu opremu za HVO tokom njegovog sukoba s ABiH. Dokazi pokazuju da je pomoć u smislu obezbjeđivanja vojne opreme bila znatna. Zaista, u mnogo navrata je uočeno prisustvo velikog broja vozila i naoružanja HV-a, što je dokaz de facto logističke podrške iz Republike Hrvatske. Ministar odbrane Republike Hrvatske Gojko Šušak je izjavio: ‘Ako preračunamo bez ičega drugoga, samo naoružanje, da brojka 100 milijuna dolara je mala brojka što smo mi na te teritorije dostavili’.”

“Vijeće je uvjereno da je Republika Hrvatska sudjelovala u organizaciji, planiranju ili koordinaciji vojnih operacija vođenih u kontekstu sukoba između HVO-a i ABiH. Nema sumnje da su Republika Hrvatska i HZ-HB imale isti krajnji cilj, a to je priključenje hrvatskih provincija Bosne i Hercegovine jedinstvenoj hrvatskoj državi. U tom smislu Vijeće podsjeća na riječi samog predsjednika Tuđmana na sastanku održanom 22. oktobra 1993: ’Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava – rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica Hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane tada, oni položaji, koji su, onaj teritorij, koji je HVO tamo držao.”

Iz haških arhiva, itd, itd.