KAPITULACIJA DEMOKRATIJE: Pakao za 5,5 miliona muslimana u Njemačkoj: Pritisak i s ljevice i s desnice

Dodajte izdvojeno.ba u omiljene izvore na Googleu

Middle East Eye

– Narod želi političke promjene – izjavila je Alice Weidel 6. septembra. Pridružila se 35-godišnjem vodećem kandidatu Ulrichu Siegmundu u Magdeburgu, glavnom gradu istočne savezne pokrajine Saksonija-Anhalt, kako bi proslavili nezapamćenu pobjedu Alternative za Njemačku (AfD).

Još iz ove rubrike

Svijet 11. Oktobra 2026.

TRUMP PROGLASIO ENERGETSKO PRIMIRJE: Rusija i Ukrajina obustavljaju napade

Svijet 11. Oktobra 2026.

ZLOČINI BEZ KAZNE: Krivična prijava ICC-ju protiv izraelskih medicinskih zvaničnika zbog mučenja palestinskih pritvorenika

Njihova stranka osvojila je 43,8 posto glasova u Saksoniji-Anhaltu. Tim ishodom teško je poražena Kršćansko-demokratska unija (CDU) kancelara Friedricha Merza, koja je spala na 17,2 posto, dok su socijaldemokrati ostali na svega 9,3 posto. Rezultat je predstavljao poraznu presudu dvogodišnjim pokušajima političkog centra da neutralizira krajnju desnicu preuzimanjem njene retorike.

Dvije godine su vladajuće stranke vjerovale da mogu uskratiti prostor krajnjoj desnici usvajanjem njenog programa. Savezni ministri požurili su pooštriti pravila o azilu i ubrzati deportacije u Siriju i Afganistan, nadajući se da će nadmašiti AfD na polju sigurnosti.

Tretirajući bliskoistočne i muslimanske manjine kao inherentan problem i teret za društvo, njemačke stranke centra urušile su onaj demokratski zaštitni bedem za koji tvrde da ga brane.

Za 5,5 miliona njemačkih muslimana, političko tlo pod nogama je nestalo. Pritisak stiže s obje strane. Krajnja desnica zahtijeva njihov prisilni odlazak pod parolom “remigracije”, dok demokratski centar njihovo prisustvo posmatra kao akutni sigurnosni rizik.

Ovakav tvrdolinijaški kurs počeo je u septembru 2024. pod tadašnjom socijaldemokratskom saveznom ministricom unutrašnjih poslova Nancy Faeser. Nakon regionalnih potresa – poput smrtonosnog napada nožem u Solingenu i historijskih izbornih pobjeda krajnje desnice u Tiringiji i Saksoniji – Faeser je uvela policijske kontrole na svih devet njemačkih kopnenih granica, suspendirajući standardnu evropsku slobodu kretanja kako bi demonstrirala državnu odlučnost. Savezna policija počela je zaustavljati prigradske vozove i pretresati vozila duž granica s Francuskom, Belgijom, Luksemburgom, Holandijom i Danskom.

Iz opozicionih klupa 2024. godine, Merz je dodatno podigao ulog. Lider CDU-a zahtijevao je proglašenje vanredne migracione krize u skladu sa sporazumima Evropske unije kako bi se tražioci azila odbijali direktno na granicama. Sada, smješten u Uredu saveznog kancelara, Merz je tu tvrdolinijašku agendu pretvorio u zvaničnu saveznu politiku, prijeteći oduzimanjem prava na boravak naturaliziranim prestupnicima.

Takva retorika ostavlja teške posljedice po bliskoistočne zajednice. Porodice koje su prije deset godina izbjegle iz Alepa, Damaska i Bagdada sada posmatraju kako se njemački političari utrkuju u tome ko će ih brže vratiti u nestabilne domovine. Čak se i njemački građani treće generacije turskog i arapskog porijekla suočavaju s preispitivanjem svoje pripadnosti društvu u vodećim političkim raspravama.

Ulično nasilje

Decenijama su imigrantske zajednice pouzdano glasale za lijevi centar. Turski radnici koji su pristigli na osnovu sporazuma o zapošljavanju iz 1961. godine, kao i kasniji arapski doseljenici, dugo su se oslanjali na socijaldemokrate i Zelene u zaštiti ustavne jednakosti.

To povjerenje počelo se urušavati u oktobru 2023. godine, kada je socijaldemokratski kancelar Olaf Scholz na naslovnici Der Spiegela izjavio: “Njemačka mora deportovati u velikim razmjerima.” Lideri političkog centra sada već rutinski optužuju migrantske zajednice za narušavanje javnog reda i mira, posmatrajući integraciju kao disciplinsku mjeru umjesto kao ravnopravan građanski ugovor.

Lokalne organizacije direktno osjećaju to zahlađenje. Omladinski muslimanski projekti koji se finansiraju kroz savezni program “Demokratie leben!” (Živjeti demokratiju) prijavljuju iznenadne raskide ugovora i invazivne administrativne kontrole kad god političari ustvrde da su bliski islamu.

Državni nadzor pojačan je u gradovima na zapadu Njemačke. Društveni centri suočavaju se s redovnim policijskim pretresima, dok općinske vlasti uskraćuju dozvole za kulturna okupljanja pozivajući se na spekulativne razloge javne sigurnosti.

Ulično nasilje oslikava stvarnu cijenu ovakvih politika. Prošlog juna, berlinska mreža civilnog društva Savez protiv islamofobije i antimuslimanske mržnje (CLAIM) izvijestila je o 4.096 antimuslimanskih incidenata širom Njemačke tokom 2025. godine, što predstavlja porast od 33 posto u samo 12 mjeseci.

Zabilježeno je 214 fizičkih napada i pet podmetanja požara u džamijama. Džamije širom Sjeverne Rajne-Vestfalije i Berlina prijavljuju pisma puna mržnje i vandalske napade, dok se pokrivene žene redovno suočavaju s verbalnim uvredama i zlostavljanjem u javnom prijevozu.

Lideri zajednice u ovome vide institucionalni krah. Abdassamad El Yazidi, predsjednik Centralnog vijeća muslimana u Njemačkoj, upozorio je da preuzimanje isključujuće retorike u javnom diskursu ostavlja milione građana s osjećajem da su Nijemci drugog reda. Kada demokratske stranke potvrđuju premise krajnje desnice, primijetio je Yazidi, one šalju jasnu poruku pripadnicima manjina da su njihova ustavna prava trajno uvjetovana.

Pravni okvir ne nudi nikakvo pokriće za takvu kapitulaciju. U Centru za islam i pravo u Evropi pri Univerzitetu u Erlangenu, Mathias Rohe ističe da generalizirana sumnja direktno krši član 3. Ustava, koji garantira jednakost pred zakonom. Ustavni poredak ne može štititi temeljna prava primjenjujući dvostruke aršine prema vlastitim građanima, piše Middle East Eye.

Obnova poljuljanog povjerenja

Nesumnjivo, vodeći političari suočavaju se sa stvarnim sigurnosnim izazovima. Merz i njegovi ministri tvrde da su vidljiva kontrola granica i pojačan policijski nadzor ključni za smirivanje zabrinute javnosti, suzbijanje nasilnog ekstremizma i očuvanje demokratske stabilnosti.

Međutim, kopiranje krajnje desnice nikada je ne može poraziti. Kao što su tradicionalni konzervativci uvidjeli u Francuskoj, Austriji i Holandiji, preuzimanje antimigrantske retorike samo daje legitimitet stavovima ekstremne desnice, potičući birače da se radije opredijele za original nego za kopiju.

Demokratskim institucijama je za opstanak neophodna široka podrška građana. Guranjem miliona ljudi u političku otuđenost, stranke centra osipaju koaliciju spremnu da brani ustavni poredak. Demokratija koja čitav jedan dio vlastitog stanovništva posmatra kao stalnu sigurnosnu prijetnju gubi moralni autoritet.

Politička obespravljenost i osjećaj nepripadanja opasne su posljedice. Čak ni okretanje ljevici ne nudi pravo utočište: stranka Die Linke ostaje strukturalno isključena iz vlasti, dok su Zeleni tokom svog nedavnog mandata kompromitirali ključne stavove o građanskim pravima.

Davanje odbrambenih glasova marginaliziranim opozicionim partijama nemoćno je pred skretanjem Njemačke udesno. Bez vjerodostojnog glasa u Bundestagu, mnogi mladi njemački muslimani suočavaju se s teškim izborom između trajne izborne apstinencije i ogorčenog povlačenja iz građanskog života, dok zajednice koje su etablirane stranke napustile riskiraju potpuno isključivanje iz javnog diskursa.

Berlin bi još uvijek mogao promijeniti kurs. Obnavljanje raskinutih ugovora za omladinske projekte u okviru programa “Demokratie leben!”, prekid paušalnih administrativnih sumnji i formalno uključivanje Centralnog vijeća muslimana kao ravnopravnog društvenog partnera označili bi početak obnove poljuljanog povjerenja.

A u Magdeburgu, Ulrich Siegmund uopće ne mora ući u vladajuću koaliciju kako bi diktirao državnu politiku. Prisilivši centar da napusti milione muslimanskih građana, on je bitku za budućnost republike već dobio.