KANONADA NAPADA NA PREDSJEDNIKA NIP-a: Konakovića porede sa Vulinom, optužuju za izdaju i ekonomski sunovrat BiH, povezuju sa kartelom, ne halale mu što nije stao u odbaranu osuđenih heroja Armije RBiH

Dodajte izdvojeno.ba u omiljene izvore na Googleu

Rasim Belko

Spektakularne najave koje nam je kroz stranačko – medijsku mašineriju odaslao šef diplomatije i predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković o otkrivanju agentura BIA i ko zna kakvim špijunima i špijunažama ispuhale su danas nakon što nam je Konaković ispričao šta vidi, šta pretpostavlja, umišlja, zamišlja…Na kraju je priznao da nije uključivao OSA-u, a time je otvorio sumnje da posjeduje neke paraobavještajne službe njemu odane!

Još iz ove rubrike

IZDVOJENO 5. Septembra 2026.

EVO ZAŠTO JOJ ZATVOR NE GINE: Benjamina Karić (Londrc) je svjesna da je napravila milionsku štetu na Vidikovcu pa se sad vadi na POSKOK

IZDVOJENO 4. Septembra 2026.

KORUPCIJA KOJU OTKRIVAJU NOVINARI, A TUŽILAŠTVO BIH ŠUTI: Kako su firme povezivane sa Dodikom zaobišle sankcije i nastavile dobijati desetine miliona iz budžeta

Umišljaj ili pogrešno viđenje realnosti oko osobe može biti posljedica stresa, umora, privatnih ili profesionalnih problema, loše trave ili prljavog kokaina.

Nisam psiholog niti stručnjak za otkrivanje razloga zašto se Konaković upustio u izvođenje današnjeg performansa, ali evo da pretpostavim da je umoran od obimnog posla u diplomatiji i pod utjecajem stresa zbog loših stranačkih rezultata na lokalnim izborima, te sve ozbiljnijih unutarstranačkih problema, popustio i usudio se žrtvovati kroz performans da bi skrenuo pažnju s pravih pitanja.

U suštini, Konaković nam danas nije rekao ništa što poluinformisana osoba nije znala.

Ipak, ono što nismo znali, a nije baš lako naslutiti razloge tome je činjenica da se šef diplomatije, lider stranke koja čini okosnicu vlasti boji bivšeg premijera Fadila Novalića koji je u zatvoru.

Posmatramo li tako, Konakovićev performans konferencije u pokušaju može se ispostaviti i kao njegovo ispovjedanje strahova, jer psiholozi kažu da je teret strahova daleko manji kada se kaže. Zašto je te strahove Konaković obznanio javno, a ne nekom privatno, valjda on zna.

Jer, u jednom trenutku jasno se čulo da Konaković kaže: “Novalić ne može biti lider Bošnjaka. Ne može biti novi Husein kapetan Gradašćević”. Što je ovo u svojim viđenjima uvidio, da ne kažem umislio, teško je razjasniti, ali strahovi su ionako iracionalna stvar.

Konakovića mnogi vide kao dobrog govornika, jer ga većina zapravo ne sluša. Ali, ako ga pažljivo slušate, ili ono što govori poslušate više puta, onda će vam biti mnogo jasnija tvrdnja da on govori nesuvislo iznoseći špekulacije, viđenja i umišljaje i nudeći ih kao činjenice.

“Isti su kao Dodik, napadaju Ustavni sud, OHR i Sud BiH”, veli Konaković dodajući kako je nekada mislio da je to laicizam a sada eto umišlja da je to izdaja u sinergiji sa BIA pravcima djelovanja.

To je onaj Konaković koji u Sarajevu smije reći svašta, a kad mu Dodik opsuje genocid, šuti, očito nesiguran je li to umislio ili stvarno čuo. Zato Konaković i priča kako je protivljenje izboru Marina Vukoje napad na Ustavni sud, jer niko nije sporio potrebu da se izabere sudija, ali svi su sporili Trojkinu namjeru da izabere Čovićevog sudiju bez iskustva, umjesto stranački neobojenog sudije sa iskustvom.

A onda sam nabroji tri ozbiljne greške prvog čovjeka OHR-a, pa optuži da ga se u sadejstvu s Dodikom izdajnički ruši. Na te tri, svako ko ozbiljnije prati rad Schmidta nabrojao bi još pet. Ali su i te tri sasvim dovoljne da ozbiljan i obrazovan insan shvati da Schmidt ne radi po mandatu nego po diktatu. Nesumnjivo, po diktatu istog šefa po kojem sve više djeluje i sam Konaković.

Ali, Konakovićeva priča o Novalićevoj presudi, napadima na Sud BiH djelovala je kao posebno traumatično izbacivanje strahova i stresa. Jer, na početku nam Konaković kaže kako je Sud najvažnija pravosudna instanca, kako je treba zaštititi od Dodika i umišljenih agentura u političkom životu Bošnjaka, a na kraju, valjda već zaboravljajući šta je rekao poruči: “Pravosuđe je rak rana našeg društva”.

Pogubio je dakle Konaković niti, pa dok govori o presudi Novalić pravosuđe je najvažnije, a kada krene priča o kartelu, korupciji iz NiP-a onda je rak rana.

I vrijeme je da mu neko od savjetnika sugeriše kako je potpuna budalaština da se presude ne komentarišu. Jer sloboda govora je zajamčeno ljudsko pravo, a ne postoji zakonsko pravilo da se presude ne komentarišu. To što ih Dino ne želi komentarisati kada mu pašu, dok istovremeno napada tužioce kada diraju njegove, je nešto iz segmenta umišljaja i priviđanja.

To što Konaković ne želi komentarisati presudu recimo komandatu bužimskih Gazija Safetu Džidži Isakoviću, koji je s 19 godina branio domovinu, dao dva brata i u zatvor otišao ostavivši petero djece je njegov izbor, slobodan ili ne, njegova stvar. To što ne želi reći da je Fikret Muslimović dio optužnice u slučaju Dobrovoljačka, a nije spomenuo da je pravno okončana u Hagu. Radije mašta, jer zvuči egzotično kada ustvrdi da je Muslimović KOS, a da je savjetovao Izetbegovića.

Ali mi ćemo komentarisati, jer nemamo obraza pustiti da nam u miru porobljavaju one koji su nas u ratu odbranili ili da presuđuju ljude za nešto za šta ih nisu ni optužili.

Možda će Konaković kada nastavimo komentarisati uključiti OSA-u, kao što je danas kako reče nije uključio, ali i tada ćemo komentarisati i pitati ko je on da isključuje/uključuje OSA-u, odakle mu pravo i nadležnost da dobija dokaze iz različitih slučajeva, otkud on zna šta djeca koja dojavljuju bombe pišu jedni drugima…

Ili on to sve ipak umišlja, jer malo šta kaonkretno saopštava čak i kada spektakularno najavljuje konferencije za medije.

A umišljaji i priviđanja su teško duševno stanje čovjeka, a psiholozi kažu da se prvo moraju otkloniti uzroci, pa tek rješavati posljedice.

Recimo meni se nekada desi da gledajući TV vidim ko je ponizno odan stratšekim pravcima Plenkovića i Čovića, Dodika i Vučića, ali pshoholg kaže da mi on ne može pomoći, već da se uzroci otklanjaju na izborima.

Ko će dočekati 2026. godinu.

MONOLOG I RECITACIJA ŠEFA NIP-a: Branko Perić tokom rata je zatvarao zloglasne “Miće”, Elmedin Konaković u miru je Mići prešutio psovanje genocida

Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, imao je skoro jednosatni monolog pred novinarima na temu špijuna, KOS-ovaca, Sebije i Bakira Izetbegovića, Fadila Novalića te ostalih njegovih vječitih opsesija.

U tom izljevu Konakovićevih paranoičnih misli u zdrav razum slušatelja njegovog izlaganja, u stilu Aleksandra Vučića, i to jutro nakon terorističkog napada na policiju u Bosanskoj Krupi dok je cijela država u šoku, našlo se mjesta i za sudiju u penziji Branka Perića.
Perić je odbio saglasiti se sa osuđujućom presudom u slučaju “Respiratori” i samim tim je postao vječiti neprijatelj, kako je i sam više puta sugerirao, inspiratorima i nalogodavcima samog slučaja i presude kakva je izrečena. U svom izdvojenom mišljenju koje je pročitao pred sudom, Perić je direktno prozvao što političke strukture, što strane diplomate u BiH, koji su, kako je rekao, imali svoju ulogu u slučaju “Respiratori”.

Konaković je danas izjavio, ni manje ni više, nego da je na “jednom avionskom letu skinuo i pročitao” presudu Novalić i drugi. Presuda je napisana na više od 400 strana.
Bio je to jako dug let. Recimo, Sarajevo – Dubai – Sarajevo ne traje tako dugo da bi se presuda kako treba iščitala i razumjela.
– Branko Perić, famozni tužilac Radovana Karadžića. U tom periodu je odbio da procesuira jednu zločinačku formaciju koja se zove “Miće”. Danas je heroj bošnjačkih političara i njihovih lidera jer je izdvojio mišljenje i suprotno Zakonu o krivičnom postupku javno ga pročitao – rekao je Konaković.
Suludo je objašnjavati bilo šta o Konakovićevom razumijevanju zakona, pa i ovog o krivičnom postupku, no osvrnimo se nakratko na priču o “Mićama” i Branku Periću.
Sudiju Perića, sada penzionisanog, Trojka i pripadajući mediji nastoje diskreditirati već duži period. Tvrde da je “štitio ratne zločince”.
Recimo, novinar Senad Avdić je prije par godina podsjetio da “postoji hrpa dokumenata iz tog vremena koji svjedoče da je Perić u prvim mjesecima divljanja (para)policijskih hordi po Tesliću izdavao naloge za njhovo hapšenje i sudsko procesuiranje”.

– Postoji i serijal tekstova koje je on neposredno nakon rata objavljivao u banjalučkim “Nezavisnim novinama” o zločinačkoj organizaciji “Miće” koja je sve do njihovog hapšenja sijala smrt, teror i provodila sistematične progone nad Bošnjacima i Hrvatima Doboja i Teslića… – napisao je.
Sudija Perić je o slučaju “Miće” svjedočio i pred Haškim tribunalom. Nedavno je govorio o tome.

– To je jedini predmet koji je procesuiran (tokom rata na području RS-a, op. a.), a protiv ljudi koji su počinili neke zločine. Radi se o jedinici “Miće”. Ja sam tada bio općinski tužilac u Tesliću i podigao sam optužnicu protiv njih, ja sam im odredio pritvor, ja tražio produženje pritvora… Pustila ih je politika, pustio ih upravnik zatvora iz Doboja. Ali dio koji sam ja uradio, ostao je. I Haški tribunal je dobio predmet, neko ga je odnio u Hag. Oni kad su me zvali da svjedočim, donijeli su kompletan predmet i pokazali.

Ja sam 1992. godine napisao izvještaj, koji se tada podnosio Skupštini općine, u kojem sam naveo: “Zaustavite miniranje, ubijanje, rušenje objekata jer za to će neko odgovarati. To su ratni zločini”. Sve sam napisao. Iz Haga su mi donijeli i taj moj izvještaj Općini (Teslić). Dakle, od prvog dana rata sam pokušao da sud radi zakonito. Da tužilaštvo radi zakonito, da se ljudi dozovu pameti – kazao je Perić nedavno na Hayatu.
Dodao je i to da je zbog ovog slučaja razriješen dužnosti tokom rata, prije zaključivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

– Došla odluka da se razrješavam, bez obrazloženja, bez ičega. I ja pobjegnem u Srbiju da spasim glavu. Proganjan sam i u ratu i u miru. Otpremljen u penziju pod disciplinskim postupkom, pritiscima, zbog svojih pravnih stavova, odbrane zakona – objasnio je Perić.
Slučaj protiv zloglasne jedinice “Miće” koji je pokrenuo sudija Perić, tadašnji javni tužilac, a koji su od početka rata vršili zločine nad Bošnjacima i Hrvatima u Tesliću i Doboju, i praktično bili stvarna vlast u to vrijeme, poslužio je kasnije i Haškom tribunalu za podizanje optužnica.
I sam pokušaj procesuiranja “Mića” dok oni praktično haraju tim dijelom BiH, bio je rizičan po život tužioca koji se drznuo zatražiti njihovo kažnjavanje. Vrijeme i kontekst nekog slučaja su iznimno bitni, pa je tako bitno shvatiti u kojem vremenu i pod kakvim okolnostima se dešava pokušaj procesuiranja “Mića”.

Elmedin Konaković, predsjednik NiP-a i ministar vanjskih poslova BiH, u miru, usred Konjica, nije imao nikakav rizik po život da se suprotstavi i napusti sastanak nakon što je Mićo Milorad Dodik na koalicionom sastanku opsovao prisutnim članovima Trojke genocid u Srebrenici.
Doduše, imao je možda rizik po ostanak u fotelji ministra. Dovoljno dobar razlog za njega da Mićino divljanje u Konjicu prihvati kao dio “kompromisa”. Perić je ostao bez fotelje, beskompromisno.

Mladi SDA: Konaković je naš Aleksandar Vulin