Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
KAKO SE NEKAD LJETOVALO U JUGI: Jugoplastika sandale, vožnja fićom do mora, razglednice
Nisu svi mogli da si plate more, u mojoj ulici od desetak djece samo je pola redovno išlo. Tada se na moru ostajalo po 12 dana, ne sedam kao sad. Iz Sarajeva, ali sa starog butmirskog aerodroma se išlo malim dvomotorcem avionom do Splita. Ipak, najčešće smo išli vozom do Ploća pa na autobus do Podgore, Tučepa, Makarske. Sretnici koji su imali fiću obavezno bi stajali na Igmanu gdje im prokuha auto. Najljepše je bilo kad u raji neko zna svirati gitaru, onda bi se na plaži ostajalo po cijelu noć. Roditelji su nam na plažu nosili hranu, često i pečeno pile, jer se ostajalo po cijeli dan, da pocrniš da se zna da si bio na moru, a sunca se niko nije plašio. Popularne su bile svirke uživo na terasama, a roditeljima smo se javljali iz telefonske govornice i razglednicama. U kampu bi od Čeha kupovali njihove šatore, mala plinska kuhala, vreće za spavanje, po upola manjim cijenama nego u prodavnici
Od kada je ljudi uvijek su oni stariji govorili kako je nekada bilo bolje, ipak prava istina je uvijek negdje u sredini. Svako doba nosi svoje izazove, a ne možemo se oteti činjenici da u koliko god modernom društvu živimo uvijek nekako težimo ka nekoj prošlosti i uvijek se taj retro prizvuk uvuče u sve pore našeg života – od mode do kulture.
Danas je nekako i više nego popularan “analogni pokret” gdje se sve više ljudi, uz modernu tehnologiju, okreće nekim starim predmetima i navikama koji su obilježili naše djetinjstvo, ali i većinu života naših roditelja.
Još iz ove rubrike
Osim tog trenda, u ljudskoj prirodi je da žudi za prošlim vremenima. Nostalgija je nezgodna, a opet sveprisutna i uvijek nam se nekako obmota oko srca.
Baš zato smo se u ovo doba godine, kada su godišnji u punom jeku, prisjetili nekih prošlih, a opet ne toliko davnih vremena kada je odlazak na odmor izgledao drugačije nego danas, piše Journal.hr.
Splitska plaža Bačvice 1961.Godišnji za stvaranje uspomena
Umrljani sladoledom, pokušavate da objesite mokre kupaće kostime i peškire na sušenje, dok mama i nana u ljetnjoj kuhinji pripremaju lagani ručak.
S radija svira prijatna melodija lokalnih muzičkih izvođača, koju nadglasavaju jedino zrikavci uz šum mora u daljini jer nije se bilo “u prvom redu do mora”.
Ali, tada to nije ni bilo bitno. Na more se stiglo na nedjelju, dvije, starim putem u prokuhalom autu dok su se na radiju izmenjivale kasete čije pjesme pjevušimo i dan danas. Ljetovanja. Kako se od tada mnogo toga promijenilo, prije svega u našim glavama, tako i u društvu u cjelosti ljetovanja danas izgledaju bitno drugačije.
Razglednice
Nekada je kupovanje i pisanje razglednica, pa lizanje markica i stavljanje u sanduče pored prodavnice definitivno bio važan dio cijelog doživljaja.
Danas objavom na društvenim mrežama, pozivima i porukama možemo svima i važnima i nevažnima pokazati kako se osjećamo, provodimo odmaramo. Nekada smo samo morali da odaberemo lijepu fotografiju mjesta u kojem se nalazimo i sve utiske i želje da skupimo u svega nekoliko redaka.
Nigdje bez Jugoplastika sandala
Oprema za plažu obavezno je sadržavala gumeni čamac, šlauf, sklopive platnene ležaljke, suncobran i prenosni frižider, a na nogama su se nosile gumene Jugoplastika sandale.
Upravo je taj odjevni predmet u posljednjih nekoliko godina ponovno doživio boom u nekim novim modernijim varijantama velikih modnih kuća. Jelo se voće, zamrzavala se voda u bocama, a škrinje sa sladoledom pravile su najveći promet na plaži. Gusti sa šlagom ili banana split, izbora je bilo malo, ali nam je tada bio najukusniji mogući.
Gitare na plaži i ljetne terase
Muziku smo upijali u kojem god obliku da je dolazila, s kasete autoradija, ploča sa starog gramofona ili s terasa hotela u ljetnjim odmaralištima. Kada bi neko od rodbine, prijatelja ili komšija uzeo gitaru i krenuo da svira, svi koji su znali su pjevali.
Porodični foto albumi danas su podsjetnik na ta neka prošla vremena, a upravo zbog razvijenih fotografija, pamtimo haljinicu koju smo nosili tog ljeta na ribarskoj fešti u nekom dalmatinskom gradiću.
Ima tu nešto romantično, što u svakome od nas pobuđuje one blage osjećaje smirenosti. Vrijeme ne možemo vratiti, a ne bi ni trebalo tako razmišljati, već se okrenuti ka budućnosti i stvaranju novih uspomena – možda baš već na ovom godišnjem odmoru koji je pred nama.
