Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
KAKO NEKO MOŽE GLASATI ZA DEZERTERSKU NAŠU STRANKU: Bezbroj puta su prodali Bošnjake HDZ-u, a naivni glasači to zaboravljaju
Pa njihov donedavni predsjednik Edin Forto se stidi izjasniti kao Bošnjak. Prodali su Mostar HDZ-u kada je glas njihove petokolonaške vijećnice Boške Ćavar presudio da Kordić bude gradonačelnik. Jedan od najspornijih primjera bio je izbor Marina Vukoje (HDZ) za sudiju Ustavnog suda BiH. Oni su izdajnici
Naša stranka će i pred oktobarske izbore ponovo nuditi priču o građanskoj, evropskoj i multietničkoj Bosni i Hercegovini. To zvuči dobro. Ali birači imaju pravo postaviti jedno mnogo konkretnije pitanje:
Šta je Naša stranka uradila kada je dobila priliku da svoju politiku pretvori u odluke?
Još iz ove rubrike
Jer problem nije u tome što razgovaraju sa HDZ-om. U politici se mora razgovarati. Problem je bilans te saradnje.
Mostar je jedan od prvih primjera. Nakon lokalnih izbora 2020. kandidat HDZ-a Mario Kordić izabran je za gradonačelnika sa 17 glasova, dok je Zlatko Guzin dobio 16. Vijećnice Naše stranke nisu podržale Guzina. Naša stranka je to obrazlagala principijelnim odbijanjem da bude „18. ruka“ bilo kome.
Ali rezultat je bio jasan: HDZ je dobio gradonačelnika Mostara.
Nakon izbora 2022. priča postaje još ozbiljnija. Naša stranka postaje dio državne vlasti zajedno sa HDZ-om i SNSD-om. Time više nisu samo komentatori politike – postaju odgovorni za odluke vlasti.
Jedan od najspornijih primjera bio je izbor Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH. Vukoja je imao snažnu podršku HDZ-a, a njegov izbor izazvao je ozbiljne političke polemike. Ustavni sud nije bilo kakva institucija. Njegova uloga u zaštiti ustavnog poretka BiH čini svaki izbor sudija pitanjem od ogromnog državnog značaja.
Zato je legitimno pitati: zašto je Trojka, uključujući Našu stranku, pristala na izbor kandidata kojeg je HDZ tako snažno podržavao?
Tu je i pitanje Izbornog zakona.
HDZ godinama insistira na „legitimnom predstavljanju“ i izmjenama Izbornog zakona kojima želi dodatno osigurati kontrolu hrvatskog političkog bloka nad izborom hrvatskog člana Predsjedništva i delegata u Domu naroda.
A šta je bila pozicija Naše stranke kada se o tim pitanjima pregovaralo?
To je mnogo važnije od svih predizbornih parola.
Jer HDZ vrlo precizno zna šta želi. SNSD također. Oni svoje političke interese ne skrivaju i ne odriču ih se zbog lijepih fraza.
Zašto bi onda bošnjački birač trebao vjerovati politici koja vlastite političke poluge tako lako stavlja na sto?
Posebno je zanimljivo da se donedavni predsjednik Naše stranke Edin Forto (dezerter, pobjegao iz domovine kad ju je trebalo braniti) izjašnjava kao Bosanac i Hercegovac, a ne kao Bošnjak. To je njegovo potpuno legitimno pravo i niko ga zbog toga ne treba napadati. Ali isto tako, bošnjački birač ima pravo pitati: ko će u političkim pregovorima štititi njegove interese ako se njegovo kolektivno političko predstavljanje unaprijed proglašava manje važnim?
Građanska Bosna i Hercegovina nije sporna kao cilj.
Ali građanska država ne znači da se jedan narod treba odreći svojih političkih prava dok drugi vrlo odlučno štite svoja.
Zato pred oktobarske izbore nije dovoljno pitati šta Naša stranka obećava.
Treba pitati šta je već uradila.
Mostar. Vukoja. Saradnja sa HDZ-om. Pregovori o Izbornom zakonu.
Sve su to pitanja na koja birači imaju pravo dobiti jasan odgovor.
Jer ako se nakon svake saradnje sa HDZ-om ispostavi da je HDZ dobio ono što je tražio, a građani BiH trebaju biti zadovoljni objašnjenjem da je napravljen „kompromis“, onda je vrijeme da se pitamo:
Je li to zaista građanska politika – ili politika u kojoj HDZ uvijek izađe kao dobitnik?
