Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
GODIŠNJICA SMRTI BOSANSKOG GAZIJE KOJEG JE PRODALA LAGUMDŽIJINA SDP VLAST: General Alagić umro je od nepravde, ne od srca
U historiji će biti upamćen i zapisan kao legendarni komandant i vojskovođa čiji su borci izvojevali neke od najznačajnih pobjeda tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata. Dženazu mu je u rodnim Fajtovcima klanjalo oko 20.000 ljudi koji su došli iz cijele BiH. Umjesto da, prema običajima, pita vjernike da li mu halale, tadašnji reis Mustafa Cerić kazao je: “Halališ li im”?
Srce generala, heroja Mehmeda Alagića, komandanta Sedmog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine i prvog poslijeratnog načelnika Općine Sanski Most, prestalo je kucati 7. marta 2003. godine u 57. godini života.
U historiji će biti upamćen i zapisan kao legendarni komandant i vojskovođa čiji su borci izvojevali neke od najznačajnih pobjeda tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu Mehmed Alagić je bio komandant Trećeg i Sedmog korpusa ARBiH. Historija će ga pamtiti po akcijama oslobađanja Vlašića, Kupresa, Donjeg Vakufa i svog rodnog Sanskog Mosta.
Još iz ove rubrike
Borci Sedmog korpusa u sadejstvu sa jedinicama Trećeg i Prvog korpusa, te Gardijske brigade Armije RBiH, u veličanstvenoj operaciji Domet 1, oslobodili su najviši vrh Vlašića, radio-relejno čvorište na Paljeniku, visoku 1.933 metra, 23. marta 1995. godine, za koju su generali evropskih armija govorili da je neosvojiva. Bila je to jedna od najpoznatijih i najznačajnijih pobjeda Armije RBiH, koja se i danas proučava na vojnim akademijama u svijetu.
Alagić je bio general koji je oslobađao Bosnu. Komandovao je jedinicama Armije RBiH koje su u ljeto 1995. godine stigle nadomak Prijedora i Banje Luke, gdje su zaustavljene pod pritiskom međunarodne zajednice.
Poslije rata, na vlastiti zahtjev, biva penzionisan i prihvaća se dužnosti prvog poslijeratnog gradonačelnika Općine Sanski Most. Sanski Most postaje utočište za sve prognane Bošnjake iz 51. općine BiH.
Iz Haga pušten da se brani sa slobode
Krajem jula 1999. godine odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Carlosa Westendropa, smijenjen je sa mjesta načelnika Sanskog Mosta.
– Nije problem načelnik Alagić, nego general Alagić – kazao je tada.
Nakon što su ga 2. augusta 2001. godine po nalogu Zlatka Lagumdžije uhapsili specijalci Federalnog MUP-a i sa čarapom na glavi doveli u Sarajevo, odakle je deportovan u Hag, kazao je:
– Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice.
Optužen je za komandnu odgovornost za ratne zločine u srednjoj Bosni.
Iz Haga je pušten da se brani sa slobode, a tadašnjoj glavnoj haškoj tužiteljici Carli del Ponte je poručio da ga “ovdje više nikad neće vidjeti”. Nepune dvije godine kasnije prestalo je kucati njegovo srce.
Alagić je, uz generala Atifa Dudakovića – koji danas, jednako sam kao i njegov “zemljak” iz Krajine bije svoju posljednju bitku, onu za istinu i pravdu – prvi koji je od jednoga Korpusa napravio zaokruženu cjelinu.
Skupa s nekoliko krajiških komandanata (prije svega, Fikretom Ćuskićem, Sakibom Mahmuljinom, Asimom Koričićem, Rasimom Imamovićem), general Alagić je “pozajmio” nekoliko brigada iz već postojećih Korpusa, i uz jezgro, 17. krajišku, oformio nekoliko novih.
“Korpus je ubrzo dobio naziv ‘krajiški’, mada u njemu Krajišnici, po broju, nisu dominirali. Ali, dominirala je ogromna želja Mehmeda Alagića, Ćuskića, i svih drugih Krajišnika da se krene prema Krajini”, ostat će zabilježeno.
Poslije rata, na vlastiti zahtjev, biva demobiliziran i penzionisan, te se prihvaća dužnosti prvog poslijeratnog gradonačelnika Općine Sanski Most. Sanski Most pod Alagićem postaje utočište za sve prognane Bošnjake iz 51. općine BiH.
General Alagić umro je samo nekoliko dana prije nego je u Haagu trebala biti održana predstatusna konferencija o njegovom slučaju. Uhapšen je u Sanskom Mostu i, prema nekim svjedočenjima, odveden u pidžami, iako bi se, da je pozvan, sigurno dobrovoljno predao da brani svoju i vojničku čast antifašističke Armije RBiH.
“General Alagić nije umro od srca, nego od nepravde”, rekao je rahmetli Alija Izetbegović.
Generale, halališ li nam?
Dženaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima pred 20.000 ljudi koji su došli iz cijele BiH i brojnih evropskih zemalja i Amerike. Ukopan je u mezarju Fajtovačke džamije.
Umjesto da, po običajima, pita vjernike da li mu “halale”, pisao je tadašnji Ljiljan, tadašnji reis Mustafa Cerić, naravno, nije mogao upitati generala Alagića, ali mogao je izustiti: “Halališ li im”
