GODIŠNJICA: 16. marta su nabavljene prve uniforme za branioce BiH

Dodajte izdvojeno.ba u omiljene izvore na Googleu

Nihad Halilbegović

Još iz ove rubrike

Društvo 9. Septembra 2026.

ZLOČIN U GRABOVICI: Prije 33 godine pripadnici Armije RBiH ubili su 33 hrvatska civila

Društvo 9. Septembra 2026.

ULOŽENI SILNI NOVCI, A TRAMVAJI I DALJE KASNE: Šteta spiskao stotinjak miliona, a inspekcija utvrdila da se ne poštuje red vožnja kod čak 6 linija

Bojenje sivomaslinastih uniformi JNA

U vrijeme priprema odbrane od agresije, naš prioritet je bio omasovljavanje Patriotske lige i

obezbjeđenje naoružanja. Početkom marta 1992. godine, bezbjednosna situacija se u Sarajevu pogoršala,

pa je postojala mogućnost da pristalice Srpske demokratske stranke (SDS) izazovu nerede i sukobe, kako bi

se JNA umiješala, i to bi olakšalo agresorima da osvoje ili podijele grad, uz strahovite zločine nad Sarajlijama.

Nasreću, u tako “uzavreloj” situaciji očuvan je krhki mir, kojeg su čuvali bosanska policija (redovni i rezervni

sastav i specijalna), Patriotska liga, Bosne, mahalske straže i druge patriotske grupe građana.

Policija je u početku bila dobro opremljena (uniformisana) sa lahkim naoružanjem, ali su druge

patriotske jedinice i pojedinci bili u civilnoj odjeći, ponekad vrlo skromnoj, nedovoljnoj da ih zaštiti od

nevremena, i nepraktičnoj za ratne uvjete.

Nismo imali mogućnosti da organiziramo proizvodnju uniformi

i drugih odjevnih predmeta, pošto još nije bio ozvaničen početak agresije, pa smo odlučili da prikupimo

sivomaslinaste uniforme iz rezervi TO koje nisu izuzete, a nalazile su se u velikim firmama, društvenopolitičkim

organizacijama, Gradskom centru za obuku i drugim asocijacijama. Prikupili smo neočekivano

puno novih uniformi i dijelova od uniformi u namjeri da ih narednih dana podijelimo braniteljima.

Složili smo ih i ostavili u prostorijama Gradskog sekretarijata za NO i Sekretarijata za narodnu odbranu

Općine Centar Sarajevo. Branitelji su dolazili pojedinačno ili u grupama po uniforme, ali su svi odbili da ih

prime, s obrazloženjem da ne žele nositi iste uniforme koje nose vojnici JNA. Bili smo u nedoumici šta da

radimo. Odlučili smo da im promijenimo boju. Iz specijalizirane firme “Sateks” su nam poručili da nemaju

odgovarajuće boje i da ne mogu prefarbati uniforme. Za nas je to bio novi problem. Šta da radimo? Jedan

od direktora u Gradskoj higijeni Meho Kulo predložio mi je da uniforme properemo u njihovim mašinama

za pranje, uz dodatak specijalne kiseline u manjim količinama, što će uticati na blagu promjenu boje

uniformi. Poslije prvog pranja bili smo zadovoljni i nastavili smo sa ovim časnim poslom.

U jednom ciklusu pranja desio se incident, odnosno diverzija. Jedna od radnica, koja je tog dana

bila dežurna na poslu, stavila je više kiseline od predviđene količine i uniforme su izgorjele. Sutradan nije

došla na posao, napustila je firmu. Kasnije smo doznali da je bila bliska SDS-u. Higijena je i dalje nastavila

na ovim poslovima farbanja uniformi i u vremenu od 16.03. do 20.06.1992. godine prefarbali su 5.590

uniformi i dijelova od uniformi, koje su dobile novu boju, sličnu maskirnim. Tih dana su pojedinci ili grupe

branitelja pristizali iz svih dijelova grada, zadovoljni preuzimali prebojene sivomaslinaste uniforme ili

dijelove od uniformi.

U dopuni Izvještaja komisije o popisu sredstava i opreme Gradskog centra za obuku, između

ostalog, piše: “Tokom aprila 1992. godine, po naređenju Nihada Halilbegovića, tadašnjeg sekretara

Gradskog sekretarijata za narodnu odbranu, sredstva i oprema Gradskog centra za obuku, navedena u tačci

2. obrazloženja izvještaja komisije za popis sredstava MTS-a u Gradskom centru za obuku, koji je sačinila

komisija, prebačena su u prostorije Gradskog sekretarijata za odbranu.

Sivomaslinaste uniforme su prebojene maskirnim bojama, te su poslije toga, sa cjelokupnom

opremom, i u Izvještaju navedenim sredstvima, bile ustupljene Patriotskoj ligi.

Koordinaciju oko ustupanja sredstava Patriotskoj ligi vodio je sekretar Gradskog seketarijata za

narodnu odbranu Nihad Halilbegović.

Do otuđivanja sredstava iz tačke 3. obrazloženja istog izvještaja, najvećim dijelom došlo je

početkom aprila, a djelimično i poslije toga…”46 (Prilog 9)

Pokretanje proizvodnje uniformi i drugih odjevnih predmeta za branitelje

Poznato je da su oficiri TO i korpusa JNA predali naoružanje i municiju, vojnu opremu i uniforme,

vlasništvo građana RBiH u magacine JNA, tako da smo se morali snalaziti na razne načine, organizirati

proizvodnju potrebne logistike i sl. Odmah nakon napada na Sarajevo, posjetili smo specijalizirana preduzeća

za proizvodnju uniformi i drugih odjevnih predmeta. Među njima je bila najpoznatija firma “22. decembar”,

koja je krojila uniforme i druge odjevne predmete za vojnike bivše JNA. Do agresije (napada na Sarajevo) je

u preduzeću bilo zaposleno 550 radnika, a poslije, u ratnim uvjetima, 66 radnika koji su dobili rješenja za

“radnu obavezu”. Sjedište firme i proizvodni pogoni su bili u ulici Dženetića Čikma, Stari Grad.

U aprilu 1992. godine su promijenili naziv firme u “Modna konfekcija” Sarajevo. Prva naša posjeta

je upravo bila ovoj firmi, gdje smo se sa direktorom Mustafom Karupom dogovorili o našoj saradnji –

pokretanju proizvodnje uniformi i drugih odjevnih predmeta za potrebe naših boraca. Na sastanku smo

razgovarali o Patriotskoj ligi, patriotizmu naših boraca i drugim temama, koje su ohrabrile direktora Karupa,

koji je kasnije, 20.03.1993. godine, novinaru Ilijazu Omeroviću, između ostalog, ispričao: “Kod mene, kao

direktora i čovjeka opredijeljenog za otpor agresoru, prekretnica i novi impuls je uslijedio kada je kod mene

došao Nihad Halilbegović i iznio problem boraca na prvim linijama koji su, maltene, bez adekvatne opreme.

Tada sam malo bio i iznenađen, ali sam se kasnije, u kontaktima i po konkretnim potezima, uvjerio da je on

jedan od rijetkih koji je imao viziju šta u datom trenutku preduzeti i na taj način pomoći prvim i najhrabrijim

borcima. Tako su sve njegove sugestije i upute nama bile smjernica za veće aktivnosti. Tako počinjemo

proizvodnju po naredbi koju je on potpisao za TO RBiH, Gradski sekretarijat za odbranu i Regionalni štab TO.

Radili smo od prvog dana rata, pa i onda kada nije bilo struje, imali smo agregat… Da istaknem, jedina smo

tekstilna firma koja je u maju i junu 1992. godine radila – sve za potrebe Oružanih snaga.”47

Početkom mjeseca aprila i prije nego sam izdao pisanu naredbu za krojenje i šivanje odjevnih

predmeta, u ovom preduzeću je krenula proizvodnja i sašiven je i dostavljen borcima određeni broj uniformi

i drugih odjevnih predmeta. Zbog nedostatka originalnog platna za šivanje, korištena su i improvizirana

platna, ponekad sa “drečavim” bojama, neadekvatnim za branitelje, ali u tim prvim danima agresije dobro su

došla, dok nisu nabavljene kvalitetnije uniforme. Početkom aprila 1992. godine preduzeće “22. decembar”,

kasnije “Modna konfekcija“ Sarajevo, sašila je u seriji jednu količinu beretki u plavoj boji, koje su podijeljene

braniteljima.

46 Dopuna Izvještaja o popisu sredstava i opreme Gradskog centra za obuku od 15.02.1993. godine, dostavljena tadašnjem

sekretaru Gradskog sekretarijata za odbranu pukovniku Rasimu Dupljaku (po čijem nalogu je i izdata) na njegovo insistiranje,

nalazi se u arhivi autora.

47 Originalni tekst novinara Ilijaza Omerovića, pod naslovom “Mustafa Karup – direktor Modne konfekcije“ Sarajevo od

20.03.1993. godine, nalazi se u privatnoj arhivi autora.

Pomoćnik komandanta TO RBiH za logistiku pukovnik Franjo Plećko nam je dao podršku u

organiziranju prozvodnje uniformi i drugih odjevnih predmeta, i doslovno mi rekao: “Dok ne ojača sistem

logistike, nastavite vaše aktivnosti, ja ću vam pružiti podršku i obezbijediti pomoć u nafti, prijevozu i sl.,

i po potrebi potpisivati akte.” Pukovnikove riječi su nas ohrabrile, ali i još više obavezale. U ime Gradskog

sekretarijata za narodnu odbranu, 24.04.1992. godine sam, pod brojem 8/92 preduzeću “22. decembar”

Sarajevo izdao naredbu:

“Naređuje se vašem preduzeću da za potrebe TO RBiH i TO Grada i Općine Centar Sarajevo obavljate

djelatnost krojenja i šivanja uniformi za pripadnike TO BiH. O broju uniformi i drugih potreba vaše djelatnosti

bit ćete blagovremeno obaviješteni, sekretar Nihad Halilbegović.“48

Ova naredba je izdata u skladu sa zakonskim odredbama preduzeću “22. decembar” i njenom

direktoru je bila pokriće za rad u ratnim uvjetima.

Prema informaciji direktora preduzeća “22. decembar” Mustafe Karupa, a na osnovu Naredbe

Gradskog sekretarijata za NO, od 24. aprila 1992. godine, oružanim snagama RBiH do 10. augusta 1992.

godine je isporučeno:

1. REPUBLIČKI ŠTAB TO BiH

U maju mjesecu 354 kom. Vjetrovka “Vranica”

765 kom. Muške pantalone

U junu mjesecu 69 kom. Mantili keper

30 kom. Košulje kratki rukav

21 kom. Kombinezon

23 para Rukavice

1 kom. Grudnjak

9 pari Cipele plitke

1 par Cipele duboke

66 kom. “Pilot”- odijela

51 kom. Košulje dugih rukava

15 kom. Peškiri

U julu mjesecu 6 kom. Odijela

2 kom. Košulje

1 kom. Pantalone

210 kom. Bluze

210 kom. Pantalone

210 kom. Kape

1. GRADSKI ŠTAB TO BiH SARAJEVO

U junu mjesecu 369 kom. Mantil keper

30 pari Cipele plitke

250 kom. Košulje dugi rukav

48 Original Naredbe nalazi se u privatnoj arhivi autora.

Počeci odbrane Sarajeva

60

40 kom. Peškiri

60 kom. Košulje kratki rukav

40 kom. “Pilot”-odijela

21 kom. Kombinezon

21 par Rukavice

U julu mjesecu 60 kom. Muški donji veš

57 kom. Muške potkošulje

OSTALI DIJELOVI ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE BiH

U junu mjesecu 1992. godine

1. MUP Četa za zaštitu Predsjedništva 40 kom. Pantalone
2. OS BiH – Specijalna jedinica 474 kom. Kombinezon
3. OS BiH SO Stari Grad Sarajevo 90 kom. Vjetrovka
4. OS BiH SO Stari Grad Sarajevo 90 kom. Pantalone ljetne
5. OS BiH SO Stari Grad Sarajevo 39 kom. Pantalone
6. OS BiH SO Stari Grad – I. podrinjska 1 par Odijelo

U augustu mjesecu 1992. godine

1. Vojna policija PP “2” 30 kom. Odijelo
2. OS BiH i Sarajevski združeni odred 43 kom. Vjetrovka
3. OS BiH i Sarajevski združeni odred 43 kom. Pantalone
4. OS BiH SO Stari Grad Sarajevo 41 kom. Komplet odijela
5. OS BiH SO Stari Grad Sarajevo 50 kom. Pantalone

U isto vrijeme, uspostavili smo saradnju sa još desetak privatnih i društvenih preduzeća, koja smo

angažirali u logističkoj podršci braniteljima. To je bilo vrijeme najžešćih napada na Sarajevo, uništavanja, rušenja

objekata i stradanja građana. Zaštitna radionica “DES” nam je kontinuirano radila na odjevnim predmetima,

posebno kapa, potkapa, pantalona i sl. U našim magacinima smo imali jednu količinu šinjela, sivomaslinaste

boje, od kojih je, po preporuci direktora DES-a Džemala Bašića, sašivena jedna količina kapa. Preduzeće“Bosna

folklor” je radilo najviše odjevne predmete od vune, džempere, kape, potkape, čarape i sl. U toku akcije pletenja

odjevnih predmeta od vune, u nedostatku prediva, ukazala se potreba za većom količinom vretena, kako bi se od

vune prelo potrebno predivo. Tada je Baščaršija otvorila svoje srce, tako što su privatne radionice za ručnu izradu

drvenih predmeta proizvele potrebnu količinu vretena pod izuzetno teškim uvjetima, u vrijeme svakodnevnog

granatiranja Sarajeva, uništavanja Baščaršije i stradanja građana. Tvornica čarapa “Ključ” je izradila seriju čarapa,

dok nije nestalo sirovine, prediva. I tako je ta naša narodna proizvodnja, šivanje odjevnih predmeta koju sam

nazvao “proizvodnja iz srca naroda” trajala kontinuirano, u većem i manjem obimu, dok “logistika” naše armije

nije ojačala. Međutim, mi smo i dalje po potrebama organizirali proizvodnju.

Krajem 1994. godine smo pokrenuli veliku akciju, pod nazivom “Ljubav prema Armiji RBiH”, o kojoj ću

pisati drugom prilikom, kada se steknu potrebni uvjeti.

Bili smo u stalnoj komunikaciji sa narodom, pa smo im se često i obraćali upozorenjima, apelima,

zahtjevima i uvijek smo nailazili na razumijevanje i pomoć. Tako je, u apelu građanima Sarajeva od 09.06.1992.

godine, objavljenom u sredstvima informiranja, između ostalog, napisano:

“Dragi sugrađani! U prljavom ratu koji nam je nametnut, uz herojsku borbu branitelja grada, svaka

vaša gesta i pomoć braniteljima i službama koje u ovim trenucima čine natčovječanske napore da uspješno

funkcionišu, čini veoma značajan doprinos u ukupnoj borbi svih nas protiv agresora i našoj konačnoj pobjedi. U tom

smislu, Gradski štab Civilne zaštite poziva sve građane i mjesne zajednice da u vlastitim sredinama provedu akciju

prikupljanja ćebadi i čaršafa po principu jedno domaćinstvo – jedno ćebe ili čaršaf…“49

Potpisnici apela građanima Sarajeva su Gradski sekretar za NO Nihad Halilbegović i komandant Civilne

zaštite grada Muhamed Zlatar.

Na sve naše zamolbe odziv je bio veliki, a pomoć za branitelje dragocjena.

Upoznat ću vas samo sa rezultatima našeg prvog apela iz Mjesne zajednice Adem Buća Sarajevo. U

ovoj mjesnoj zajednici je prikupljeno, između ostalog, 259 deka, 377 čaršafa, 89 peškira, 108 jastučnica i jošjedna

količina komplet posteljina, stolnjaka, salveta, pidžama, jorgana, košulja i dr. Izvještaj je potpisao predsjednik

Ratnog predsjedništva MZ Adem Buća Jakobin Zornić.50

U preduzećima koja su šila uniforme i druge odjevne predmete ponekad je nestajalo repromaterijala,

kojeg smo obezbjeđivali od drugih trgovačkih firmi, najčešće naredbom. Tako, u jednoj od naredbi, koju sam kao

sekretar potpisao, između ostalog, piše: “…za potrebe proizvodnje odjeće za TO BiH izdajte sljedeći materijal: 1.

feršulsa dijelnih 300 kom.; 2. drikera 3.000 kom.; 3. ringla 10 mm 10.000 kom.; 4. lastika 3 mm 200 m; 5. konac

– najlon 10.000 m; 6. rep. šnjira (čičak) traka 200 m. Traženi materijal izdajte donosiocu ove naredbe, a fakturu

dostaviti Skupštini grada Sarajeva.”51

Borcima na prvim linijama odbrane, pored kvalitetnog naoružanja i vojne opreme, nedostajala je,

između ostalog, i krema za obuću (čizme, cipele, patike) koja je, usljed kiše, blata, uticaja sunca i drugih vremenskih

nepogoda pucala i vremenom bila nepogodna za oblačenje i nošenje, posebno u vrijeme borbenih dejstava, kada

su branitelji bili u pokretu. Firma „Sanofarm“ je proizvela značajne količine improviziranog sredstva za zaštitu obuće

u kutijama od 60 g koje smo kontinuirano dostavljali logistici u našoj armiji u zoni odgovornosti Sarajevske regije.

Koliko mi je poznato, nijedna firma nije podnijela fakturu Skupštini grada Sarajeva. Patriotizam građana,

koji su ostali u gradu, bio je u njihovim srcima i njihovoj želji da se odbrani grad od onih koji su ga uništavali, u

namjeri da nestane ili bude srpski grad Sarajevo, kako su govorile njihove vođe. (Prilog 10)

49 Originalni dokumenat nalazi se u privatnoj arhivi autora.

50 Original izvještaja nalazi se u privatnoj arhivi autora.

51 Jedan primjerak originala naredbe se nalazi u privatnoj arhivi autora.

( Iz knjige Nihada Halilbegovića “Počeci odbrane Sarajeva – Kako smo dolazili do naoružanja, municije i potrebne opreme prvih dana napada na Sarajevo”)