Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
GLAS NARODA: Aliju nema ko da brani
Kako je moguće da smo došli u situaciju gdje u javnosti dominiraju lažljivi narativi kako je nezavisnost i odbrana Bosne i Hercegovine i Bošnjaka izvedena ne zahvaljujući Aliji i SDA, kao što zaista jeste, već uprkos njima. To je narativ u kojem Alija i ljudi oko njega ne spadaju u red najzaslužnih historijskih ličnosti već štaviše u redove neprijetalja države i naroda. Alijino nasljeđe treba braniti onako kako se i ono napada, u javnosti, aktivno i svakodnevno, sa platformi i medija sa kojih se može doprijeti do šire javnosti. Alijno nasljeđe treba braniti zbog onoga što se želi uništiti napadom na njega - Bošnjake kao politički narod
… Kako je moguće da smo došli u situaciju gdje u javnosti dominiraju lažljivi narativi kako je nezavisnost i odbrana Bosne i Hercegovine i Bošnjaka izvedena ne zahvaljujući Aliji i SDA, kao što zaista jeste, već uprkos njima. To je narativ u kojem Alija i ljudi oko njega ne spadaju u red najzaslužnih historijskih ličnosti već štaviše u redove neprijetalja države i naroda. Usporedbe radi, nemoguće ja zamisliti da neko ozbiljno tvrdi da Josip Broz Tito i KP nemaju nikakvih zasluga za NOB te da čak spadaju i red protivnika te borbe koja je eto povedena i vođena ne pod njihovom komandom već uprkos njihovim sabotažama. No upravo se to dešava sa narativom vezanim za Izetbegovića, SDA i odbranu od Agresije. A to nije tek današnje stanje javnog diskursa već situacija koje dominira već decenijama.
Još iz ove rubrike
Na stranu sada medijska okupacija koja je otpočela još od kada je 1994. godine u Sarajevu otvorena američka ambasada, Soroševe i USAID-ove ispostave te krenulo pumpanje sredstava u “nezavisne medije” koji su u sred onakvoga rata atakovali na legalnu vlast, prenosili dezinformacije, potkopavali moral vojnika i civila, pokušavali kompromitovati vojna lica, otkrivali vojne tajne i tome slično. Na stranu i posljedična medijska okupacija koja se nakon završetka agresije iz toga izrodila, na stranu i zagađivanje okoliša lažljivim memoarima kojekakvih smjenjenih generala i oficira, neostvarenih pučista, bivših udbaša, nepokajanih pripadnika komunističke nomenklature koja je svoju izdaju prala napadom na demokratski izabrane nasljednike i slično tome. Na stranu i generalni primitivizam naše javnosti, jugonostalgijom inficirano javno mnijenje, određene bošnjačke nacionalne patologije itd.
Mene interesuje kako je moguće da se u okolnostima kada je postojala i postoji čitava politička stranka koja se pozivala i poziva na Aliju i njegovo nasljeđe, gdje su djelovale ili još uvijek djeluju tolika udruženja i fondacije vezane za lik i djelo Alije Izetbegovića, gdje imamo stotine ako ne i hiljade “intelektualaca” koji su živjele ili još uvijek žive od imena, lika i djela Alije Izetbegovića, da ne spominjemo ostale sitnije “grebatore” koje se broje u desetinama hiljada, nekako ja i slični meni nađemo u manjini kada treba braniti taj isti lik i djelo?!
Decenijama su svi ti napadi na Aliju Izetbegovića bili propraćeni ili ponekim malokrvnim sapštenjem ili daleko češće muklom šutnjom. A najviše su šutili oni koji su ponajviše hajrovali od “brenda” Alije Izetbegovića. Štaviše dobar dio takvih profitera su vremenom postali i najveći mrzitelji Alijnog lika i djela, ljudi spremni da vode klevetničke kampanje u kojima je Alija, njegova stranka, saradnici i porodica pa čak i glasači SDA krivi za svako moguće zlo na kugli zemaljskoj te ih stoga treba represivno tretirati, progoniti i zatvarati.
Političko nasljeđe Alije Izetbegovića je već dugo siroče, pali bajrak koji ugledni i poštovani korisnici tog nasljeđa, upravo oni koji se najviše na njega pozivaju, odbijaju da preuzmu u svoje ruke i ponosno ponesu, a kamoli da ga brane od onih koji bi da ga rastrgaju, pogaze nogama i osamote. Oni taj “nedostojan i prljav” posao odbrane ostavljaju običnom puku ili anonimusima poput mene.
A odbrana tog nasljeđa se ne vodi pisanjem i izdavanjem suhoparnih knjiga koje ogromna većina neće pročitati i koje nemaju uticaja na stav javnosti. Isto važi i za kojekakve “projekte” i skupove kojima prisutvuje malo ali odabrano društvo koji više služe da se vidi i bude viđen. To su kakogod dobrodošli postupci, pogotovo što su sami po sebi rijetki, ali Alijino nasljeđe treba braniti onako kako se i ono napada, u javnosti, aktivno i svakodnevno, sa platformi i medija sa kojih se može doprijeti do šire javnosti. Alijno nasljeđe treba braniti zbog onoga što se želi uništiti napadom na njega: Bošnjake kao politički narod, Bošnjake kao partikularnu kulturnu zajednicu, bošnjačko pravo na okupljanje, organizovanje i djelovanje na nacionalnoj osnovi te na kraju i samu istinu o najtežem periodu bošnjačke historije.
Nevjerovatno je da oni koji su politički i finansijski profitirali te i dalje profitiraju od Alijnog “brenda” ne razumiju da neprestani napadi na lik i djelo Alije Izetbegovića imaju direktne političke reprekusije. Ako im već nije stalo do historijske istine ili ostalih “nepraktičnih tema” valjda bi ih trebala brinuti vlastita politička budućnost i blagostanje jer ako se uspije u rušenju i demonzaciji Alijnog političkog nasljeđa onda je gotovo i sa njihovim profitabilnim karijerama i lagodnim načinom života…
A Aliju će da brane oni koji su ga uvijek i branili, oni koji od toga nemaju nikakve lične koristi.
Tacno. Jos recite, postovani, ko su ljudi koji su sve stekli zahvaljujuci stvarnoj ili fingiranoj bliskosti s Alijom.
Tacno. Jos recite, postovani, ko su ljudi koji su sve stekli zahvaljujuci stvarnoj ili fingiranoj bliskosti s Alijom.