Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026

Dnevne vijesti koje ne trebate propustiti!
Većina muslimana na pitanje da li si šiit ili sunit odgovara: „Ni jedno ni drugo, nego sam naprosto musliman.“ Arapski podanički režimi, u većini, pristaju na antagoniziranje među šiitima i sunitima, a to ide naruku ostvarenju konačnih interesa cionizma na Bliskom istoku. Sve što se danas i prethodnih godina zbiva na Bliskom istoku proizlazi iz odnosa cionizma (jevrejskog i evangelističkog) prema muslimanskom svijetu na tom području općenito, a ne samo protiv Irana i Turske. Nakon te dvije najjače regionalne zemlje, na udaru će se naći „sitnije“ arapske zemlje

Dok se Bliski istok nalazi u središtu novih političkih i vojnih napetosti, sve češće se postavlja pitanje da li svijet ulazi u novu fazu globalnih sukoba. Akademik Esad Duraković, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu i jedan od vodećih stručnjaka za islamsku civilizaciju, u intervjuu za RTV Novi Pazar, govorio je o podjelama u muslimanskom svijetu, odnosu Zapada prema Iranu, rastu islamofobije i mogućim geopolitičkim posljedicama aktuelnih događaja na Bliskom istoku.
Mnogi u našem regionu ovih dana ističu da je podjela muslimanskog svijeta na sunite i šiite jedan od ključnih razloga zbog kojeg je Iranu teško da ostvari širu podršku među muslimanima. Kako Vi objašnjavate ovu podjelu – je li ona prije svega vjerska, politička ili geopolitička?
Postoji surevnjivost između šiita i sunita. To je istina. No, takve sektaške podjele postoje i u drugim religijama (naročito u kršćanstvu), ali to nije stvarni razlog za rat među pripadnicima šiita i sunita. Imao sam priliku slušati govore najviših iranskih poglavara, kao i nekih arapskih, o tome kako je bitno samo jedinstvo Ummeta, bez obzira na razlike među pojedinim sektama. I to je ispravan stav jer o vjeri svakom muslimanu sudi isključivo Allah, a ne bilo kakvi imami, svećenici ili ulema. To je bit islama. Štaviše, većina muslimana na pitanje da li si šiit ili sunit odgovara: „Ni jedno ni drugo, nego sam naprosto musliman.“ Sa stanovišta islama bitno je da su njegovi pripadnici pod kelime-šehadetom, a o ostalom Bog sudi, to su Njegove prerogative.
Međutim, problem proizlazi iz politike jer je ogromna većina, moglo bi se reći čak i sve arapske zemlje, pristala na to da bude klijent hegemonijskih SAD-a, kojima upravljaju cionisti i radikalni evangelisti, kojih ima oko 80 miliona u Americi, a koji kontroliraju američki Kongres, što znači i američku spoljnu politiku. Arapski podanički režimi, u većini, pristaju na antagoniziranje među šiitima i sunitima, a to ide naruku ostvarenju konačnih interesa cionizma na Bliskom istoku. Ne govorim o narodima, već o režimima kao klijentima – imajte to stalno u vidu. Upravo sada vidimo kako se iz američkih baza u arapskim zemljama napada Iran i to je ozbiljan faktor za dalju antagonizaciju, za koju ne snosi odgovornost Iran, već arapski režimi, a sve se „pokriva“ navodnim antagonizmom između šiita i sunita.

Kritičari bi rekli da je pojednostavljeno svesti kompleksne regionalne odnose na osovinu „cionizam protiv Irana i Turske“. Kako odgovarate na takve primjedbe i koje su ključne činjenice koje, po Vašem mišljenju, potvrđuju ovu tezu, ako je ona tačna?
Takvi kritičari nisu u pravu i ne poznaju suštinu stvari. Sve što se danas i prethodnih godina zbiva na Bliskom istoku proizlazi iz odnosa cionizma (jevrejskog i evangelističkog) prema muslimanskom svijetu na tom području općenito, a ne samo protiv Irana i Turske. Nakon te dvije najjače regionalne zemlje, na udaru će se naći „sitnije“ arapske zemlje.
Ako Iran bude oslabljen, da li je realno očekivati da bi sljedeći geopolitički pritisci mogli biti usmjereni prema Turskoj i na koji način?
Kao što rekoh, u regiji su ostale dvije respektabilne sile: Iran i Turska (kao muslimanske zemlje). Sada je na „meniju“ cionizma Iran, a nakon njega sigurno bi se u istoj poziciji našla Turska kao dominantno muslimanska i regionalno jaka zemlja, a takva ne odgovara Izraelu „od Eufrata do Nila“ – potrebno je devastirati je. No, ne vjerujem da će slomiti Iran, iako će u njemu načiniti velika razaranja i ubijanja.
Ove cio-evangelističke snage na Zapadu – protagonisti ovih tragičnih zbivanja – kao cionistički izvođači radova, u koje spada i Trump, itekako ne predstavljaju islam kao religiju, već kao politički ili filozofsko-politički sistem u kojem vide navodnu prijetnju, a to je pogrešno, naravno. Zapravo, to je samo njihov alibi za napad na arapske/muslimanske zemlje na Bliskom istoku. Takvim predstavljanjem islama izlazi se u susret cionističkom biblijskom projektu na Bliskom istoku, a „usput“ se dolazi i do dragocjenih resursa koje imaju te zemlje.
Uzmimo samo jedan, ali vrlo indikativan primjer: u jeku agresije na Gazu, američki predsjednik Trump govori o tome kako će, nakon „očišćenja“ Gaze (nakon potpune eliminacije Palestinaca), izgraditi na tom prostoru rezidencijalna turistička naselja. Da li je uopće moguće nešto morbidnije izjaviti, utoliko prije što izjava stiže s najviše instance najveće svjetske sile?! To je demonija profita. Epsteinova mefistofelska sjeta!