Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
DUPLI ARŠINI: Crveni karton za genocid: Zašto FIFA mora odgovarati? Rusiju su izolovali, a Izrael je “političko pitanje” pa su neutralni
U finalu Lige prvaka UEFA između Paris Saint-Germaina i Intera 31. maja, činilo se kao da su se sve aktivnosti navijača PSG-a fokusirale na Palestinu. "Svi smo mi djeca Gaze" odjekivalio je svuda, unutar i izvan stadiona. Čim je Achraf Hakimi postigao prvi gol, u pozadini se zavihorila ogromna zastava : "ZAUSTAVITE GENOCID U GAZI"
Navijači širom svijeta nedvosmisleno osporavaju kontinuiranu podršku FIFA-e Izraelu, organizujući se s neviđenim jedinstvom za Palestinu. Za razliku od prethodnih akcija, ova mobilizacija je sada posebno dobro koordinirana, široko rasprostranjena i konzistentna.
Globalna svijest
Davno su prošla vremena kada je veliki dio sportske solidarnosti proizašao iz navijačke baze klubova poput Celtica, Deportiva Palestina ili arapskih timova. Gaza je sada neosporno središte sportske solidarnosti širom svijeta. Posljedice ovoga su vjerovatno najznačajnije u smislu postizanja potpune globalne svijesti o izraelskom genocidu u Gazi, ali i o izraelskoj vojnoj okupaciji i aparthejdu u cijeloj okupiranoj Palestini.
Još iz ove rubrike
Godinama su se glavni mediji maksimalno trudili da ignorišu propalestinske zastave, transparente i skandiranja. Kada bi solidarnost prešla podnošljiv nivo, bilo u Škotskoj ili Čileu, FIFA bi pooštrila mjere kaznama i raznim drugim kaznenim mjerama. Međutim, danas takve taktike potpuno propadaju. Celtic Park ponekad izgleda kao jedan masovni propalestinski skup, a brojni drugi klubovi se pridružuju ili proširuju svoje napore.
U finalu Lige prvaka UEFA između Paris Saint-Germaina i Intera 31. maja, činilo se kao da su se sve aktivnosti navijača PSG-a fokusirale na Palestinu. “Svi smo mi djeca Gaze” odjekivalio je svuda, unutar i izvan stadiona. Čim je Achraf Hakimi postigao prvi gol, u pozadini se zavihorila ogromna zastava : “ZAUSTAVITE GENOCID U GAZI”.
Bojkot aparthejda
Takvi neviđeni činovi sportske solidarnosti snažno se mogu usporediti sa sportskim bojkotom aparthejda u Južnoj Africi, koji je započeo sredinom 1960-ih. Ovi bojkoti bili su ključni u oslobađanju diskursa i transformaciji razgovora o aparthejdu iz akademskih dvorana na ulice.
Iako je gore navedeno tačno, ova dva slučaja nisu uvijek uporediva. U to vrijeme, zahvaljujući naporima vlada globalnog Juga, bojkoti su uglavnom započeli na institucionalnom nivou i postepeno su dobijali ogromnu podršku naroda.
Međutim, u palestinskom slučaju postoji potpuni moralni slom institucija poput FIFA-e, dok su navijačke baze te koje se zalažu za solidarnost.
Direktna šteta
Ali FIFA još uvijek nije poduzela nikakve mjere protiv Izraela uprkos očiglednom rasizmu unutar izraelskih sportskih institucija, kao i direktnoj šteti koju nanosi palestinskom sportu. FIFA-in izgovor je slogan : “sport i politika se ne miješaju.” Ali ako je to slučaj, zašto je onda FIFA besprijekorno pomiješala to dvoje nakon ruske invazije na Ukrajinu?
Gotovo odmah nakon početka rata, zapadne zemlje, tvrdeći da govore u ime međunarodne zajednice, počele su uvoditi stotine, a na kraju i hiljade sankcija protiv Rusije, koja se našla izolovana u svakoj areni, uključujući i sport. FIFA se brzo pridružila.
U palestinskom slučaju, licemjerje je bezgranično, iako je počelo mnogo prije izraelskog genocida u Gazi. Svaki palestinski napor, često podržan od strane arapskih, muslimanskih i udruženja Globalnog Juga, da se Izrael pozove na odgovornost za njegov aparthejd i vojnu okupaciju nailazio je na stalan neuspjeh. Svaki put, odgovor je isti. Kritička izjava FIFA-e iz oktobra 2017. godine je odličan primjer za to.
Jezik međunarodnih institucija
Saopćenje je bio odgovor na konačni izvještaj “FIFA-inog Nadzornog odbora Izrael-Palestina”, koji je uslijedio nakon ponovljenih zahtjeva međunarodnih grupa da se istraži pitanje izraelske okupacije i potrebe da FIFA pozove Izrael na odgovornost.
Odgovor je bio odlučan: “Trenutna situacija (…) nema nikakve veze s nogometom.” Ona je izuzetne složenosti i osjetljivosti” i ne može se “jednostrano mijenjati od strane nevladinih organizacija poput FIFA-e”. “Konačni status teritorija Zapadne obale” je briga nadležnih međunarodnih tijela javnog prava.
Zaključilo se da “FIFA… mora ostati neutralna u pogledu političkih pitanja”, dodajući da će se udruženje “suzdržati od nametanja bilo kakvih sankcija” Izraelu i da je “stvar proglašena zatvorenom”.
Od tada se toliko toga promijenilo. Na primjer, u julu 2018. Izrael se proglasio državom samo za Jevreje, te je stoga usvojen Zakon o nacionalnoj državi. Također je u julu 2020. usvojio zakon koji omogućava aneksiju okupirane Zapadne obale. Od 7. oktobra 2023. pokrenuo je genocid nad Gazom.
Optužujući jezik ovog puta nije jezik Palestinaca i njihovih saveznika. To je jezik međunarodnih institucija, koje aktivno istražuju užasne izraelske prekršaje u Gazi.
Ignorisanje činjenica
Iako FIFA i dalje može tvrditi da je stvar previše “kompleksna” i “osjetljiva”, kako može ignorisati činjenicu da je više od 700 palestinskih sportista ubijeno i više od 270 sportskih objekata uništeno u prvih 14 mjeseci rata?
Ovdje se mora reći nešto o upornosti Palestinaca, osobini koja ne zavisi od djelovanja ili nedjelovanja FIFA-e. Palestinska nacionalna fudbalska reprezentacija nastavlja da napreduje i, što je još impresivnije, palestinska djeca u Gazi nekako uspijevaju da stvore prostore, čak i među ruševinama svojih gradova, za šutiranje lopte, kradući tako trenutak radosti od užasa genocida.
Iako FIFA i dalje podbacuje u Palestini, sportski navijači odbijaju biti dio ove moralne parodije. I na kraju će upornost Palestinaca i rastuća solidarnost s njihovim pravednim ciljem natjerati FIFA-u da preduzme mjere, ne samo zbog Palestine, ili čak budućnosti sporta, već i zbog same relevantnosti FIFA-e, piše Palestince Chronicle.
