DR. MUSTAFA CERIĆ O DEZERTERU I KUKAVICI: Slučaj Džemaludina Latića je kao slučaj Kaʿb ibn Malika u Medini

Dodajte izdvojeno.ba u omiljene izvore na Googleu

Poznat je slučaj trojice Alejhisselamovih ashaba u Medini, što se spominju u Kur'anu Časnom u suri al-Tawbah, 118 ajet: – A onoj trojici koja su bila izostala, i to tek kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.

Naime, pri kraju svoje vjerovjesničke misije Muhammed, a.s., i ashabi, muhadžiri i ensarije, imao je zadnji pohod na Tebuk, blizu granice sa Jordanom.

Još iz ove rubrike

IZDVOJENO 5. Septembra 2026.

EVO ZAŠTO JOJ ZATVOR NE GINE: Benjamina Karić (Londrc) je svjesna da je napravila milionsku štetu na Vidikovcu pa se sad vadi na POSKOK

IZDVOJENO 4. Septembra 2026.

KORUPCIJA KOJU OTKRIVAJU NOVINARI, A TUŽILAŠTVO BIH ŠUTI: Kako su firme povezivane sa Dodikom zaobišle sankcije i nastavile dobijati desetine miliona iz budžeta

Cilj tog pohoda bio je da se zaustavi prodor bizantijske vojske prema Medini. Bilo je to oktobru 630. god.

Zbog dalekog puta pustinjom i velike vrućine mnogi ashabi su odustajali ili dezertirali od tog pohoda.

Međutim, Muhammedu, a.s., je bilo najteže što je njegov bliski ashab od ensarija Kaʿb ibn Malik izostao.

Nakon dvadeset dana Muhammed, a.s., se vratio u Medinu jer se Bizantinci nisu pojavili od straha kad su vidjeli koliki broj boraca je doša iz Medina na Tebuk po velikoj vrućini.

Mnogi ashabi, muhadžiri i ensarije, su pohrlili da traže halala od Poslanika što su izostali od Tebuka.

Poslanik je svima oprostio osim trojice, od kojih se ističe Kaʿb ibn Malik sa svojom pričom.

Kaʿb nije imao nijednog razloga za izostanak osim lične komocije.

Kaʿb se pokajao, ali ne pretjerano. Zato je morao dobiti kaznu prezira ne samo od ashaba, već i od sâmog Muhammeda, a.s., koji je volio Kaʿba, ali ga je morao kazniti kao pouku drugima na način da je sugerirao ashabima da se s njim ne druže, da okreću glavu od njega i da ga ne selame.

Čak se ni Poslanik nije s njim selamio u džamiji što je za Kaʿba bila najgora kazna. I zemlja, ma koliko da je bila prostrana, postala je Kaʿbu tijesna dok nije shvatio da njegovo kajanje mora biti iskreno i snažno. Tek tada je spuštena Allahova milost oprosta.

Javno dezerterstvo Džemaludina Latića, koje je očitovao u riječima: „Alija je pristao na podjelu BiH! On je demantirao samoga sebe! Govorio da ne zna izdati i da je za cjelovitu BiH! Doveo nas je u katastrofu…“, ravno je dezerterstvu Kaʿba ibn Malika.

Sve da je tako, a nije tako, Latić nema pravo da se ponaša izdajnički prema vrijednostima naše borbe, na čelu koje je bio rahmetli Alija Izetbegović.

Zato je legitimna kazna za Latićevo dezerterstvo, tj., izdaju, prezir poput prezira, kojeg je Poslanik propisao ashabima prema Kaʿbu ibn Maliku u Medini, a to je da se ljudi sa Džemaludinom Latićem ne druže, da okreću glavu od njega i da ga ne selame sve dok se iskreno i snažno ne pokaje i sve dok mu zemlja, ma koliko da je prostrana, ne postane, kao i Kaʿbu, tijesna, a sve kao pouku i poruku drugima da shvate da niko nema pravo da, ničim izazvan, pljuje po zajedničkim moralnim i ljudskim vrijednostima Bošnjaka muslimana ma ko bio.

Neka i studenti razmisle hoće li slušati Latićeva predavanja jer nakon njegovog nečuvene blsfemije, Latić ne može biti uzor ni u vjeri, ni u moralu, ni u nauci.

Allahu Milostivi, omili nam istinu i bratsku vjernost ljudima koji to zaslužuju!

Proučimo fatihu rahmetli Aliji Izetbegoviću!

Ridaen illahi-l-fatiha!