DJECU NAM SVE VIŠE “ODGAJAJU” YOUTUBE I FACEBOOK: Ovisnost o internetu najbrže rastuća i u BiH, javlja se od najranije dobi

Ovisni o društvenim mrežama počinju izbjegavati neodgodive obveze, a ponekad zanemaruju i najosnovnije ljudske potrebe

Sve je manje stvarnih, a sve više virtualnih prijatelja, veza, “susreta”… Tako stoji u uvodu jednog rada, a koji izvrsno objašnjava situaciju u vremenu kad nam je komunikacija postala nikad dostupnija, a nikad teža i zamršenija.

Ovisnost o društvenim mrežama postala je globalni problem. U kliniku u Londonu dolazi i jedan profesionalni nogometaš i stotine drugih kojima je ova ovisnost zagorčala život. O kakvom se problemu radi, govori i istraživanje Sveučilišta Chicago u kojem stoji da društvene mreže izazivaju veću ovisnost od alkohola ili cigareta.

Izbjegavanje obveza

– Počinju izbjegavati neodgodive obveze, a ponekad zanemaruju i najosnovnije ljudske potrebe. Izbjegavaju jesti i piti, pate od nesanice, propuštaju važne sastanke ili odlazak na posao ili fakultet. To su mladi ljudi koji desetak sati dnevno provode na društvenim mrežama – riječi su psihijatra Richarda Grahama koji se brine o stotinu ovisnika od 10 do 35 godina. Sve mahom mlađi ljudi koji su itekako zaglibili. Naravno, situacija nije bolja ni u BiH. Raste broj onih koji moraju provjeriti sve što se događa na društvenim mrežama, prate tuđe živote usput zanemarujući svoje, a onda padajući i u depresiju jer, prema fotografijama i snimkama, netko živi mnogo bolje od njih. Naravno da je na društvenim mrežama puno umjetnog i lažnog, no teško je to razumjeti. O ovom problemu u koji lagano tone bh. društvo razgovarali smo sa psihologom, doktorom Markom Romićem. Jedan od najpoznatijih stručnjaka u ovoj zemlji kazao nam je zanimljivu informaciju koja se u Bosni i Hercegovini itekako dobro vidi – što je ekonomska situacija lošija, stanje s ovisnostima je izraženije. To je, kaže nam Romić, nepisano pravilo. – A ovisnost o društvenim mrežama, inače o tim suvremenim tehnologijama, jedna je od trenutačno najbrže rastućih ovisnosti i, nažalost, postoji specifičnost kad govorim o tehnologijama, spušta se dobna granica. Društvene mreže koriste već djeca od 12 godina, ali ove suvremene tehnologije u smislu igrica i takvih stvari spuštaju se još niže – govori nam dr. Romić. U prijevodu, internet i društvene mreže odgajaju djecu. – Nažalost, to je postao način na koji roditelji “odgajaju” djecu. Puste im nešto na YouTubeu i ostave ih satima same. To već kod male djece izaziva potrebu, a sasvim je logično zaključiti, poslije i ovisnost o svemu tome. Ne mogu precizno govoriti o kojoj mjeri je riječ, ali evidentno je i golim okom vidljivo da je ta ovisnost šira, dublja, gora i opasnija nego što običan čovjek može pretpostaviti – priča nam poznati bh. stručnjak. A situacija postaje sve lošija. U koroni, kad je dobar dio stanovništva “besposličario” dok je trajao lockdown, vidjeli smo da su svi na internetu. A i prije korone bili smo duboko zaglibili jer se na internetu može naći niz radova koji govore o problemu ovisnosti o društvenim mrežama. Kako je vrijeme prolazilo, a događalo se sve i svašta što nam je donosilo nove probleme, tako je i ovisnost rasla. U kafićima bi danas bilo čudno vidjeti mlade koji nisu na mobitelu, koji bulje u ekran, dok prekoputa njih sjede neki koje nisu vidjeli mjesecima, godinama… i isto to rade, zure u ekran i pretražuju društvene mreže. Prate storyje, lajkaju, komentiraju, iščekuju isto od drugih… Kako to liječiti, pitamo dr. Romića, koji je svjestan da u ovakvoj državi i u ovakvom društvu to pomalo postaje “nemoguća misija”.

Žrtve problema

– Najbolji oblik je prevencija, nastojati da se ni ne razvije takvo nešto i to je ono što će dati najbolje rezultate. Ako dopustimo da se ovisnost razvije, onda liječenje podrazumijeva frustrirajući i dugotrajan proces i bojim se da kao zajednica, kao pojedinci, kao obitelj… nemamo kapacitet za to. Mi ćemo jednostavno postati žrtve tog problema – ističe poznati stručnjak za Večernji list. Kako će se stvari razvijati? Već se sada može reći da će biti sve gore jer o ovom se problemu premalo vodi računa. Tek kada postane prekasno, kada virtualni život uzme sve više maha, kada u stvarnom svijetu podivlja netko tko je živio tim virtualnim životom, postanemo svjesni u kakvom smo problemu, ali, kao što smo napisali, tad već nema vremena promijeniti bilo što. Večernji list BiH

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *