Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026

Dnevne vijesti koje ne trebate propustiti!
Sve navedeno ukazuje da živimo u svijetu koji svjedoči jasnom padu univerzalnih vrijednosti i pravnih normi zajedničkih cijelome čovječanstvu te da su zapadne demokratije – koje danas prolaze kroz krize i čija su društva pogođena sve većim rasističkim i populističkim političkim izborima – počele gubiti svoj kredibilitet i bacati ljagu na svoj politički model, što šteti njima i ostatku svijeta, navodi profesor Ziad Majed
Od početka aktuelnog rata u Gazi, jaz između kontinenata i geografskih regija se povećao, a tenzije i podjele unutar mnogih zemalja su porasle kao nikada prije, što znači da, nažalost, živimo u svijetu koji svjedoči jasnom padu univerzalnih vrijednosti i pravnih normi zajedničkih cijelome čovječanstvu.
Ovim uvodom web-stranica Mediapart započela je članak s bloga libansko-francuskog političkog istraživača i univerzitetskog profesora Ziada Majeda.
Na početku članka predstavio je dosadašnji ishod najnasilnijeg rata koji se dokumentuje i prenosi uživo, a koji uključuje više od 30.000 ubijenih Palestinaca od strane izraelske vojske, od kojih su 60 posto djeca i žene, a to je popraćeno raseljavanjem, patnjama, glađu, razaranjima, nestašicom vode, goriva i struje, nehumanim sanitarnim uslovima, teškim stanjem bolesnika, koji se liječe improvizovanim sredstvima i operišu bez anestezije.
Iako ove brojke, priče, videozapisi i svjedočanstva redovno objavljuju razne agencije Ujedinjenih nacija, humanitarne organizacije i organizacije za ljudska prava, kao i hrabri palestinski novinari i fotografi, većina zapadnih vlada i televizijskih kanala stava je da je ova tragedija samo kolateralna šteta “samoodbrambenog” rata koji je pokrenuo Izrael nakon smrtonosnih napada Islamskog pokreta otpora Hamas.
Autor kaže da nije za ne povjerovati da će u ovim okolnostima pojedini segmenti zapadnog javnog mnijenja s malo znanja razumjeti ovaj diskurs, koji osuđuje ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i zločine koje je Izrael počinio u Gazi.
Također kaže da nije iznenađujuće da suđenje Izraelu u Južnoj Africi pred Međunarodnim sudom pravde po optužbama za genocid ostaje neshvatljivo za mnoge zapadnjake, dok je imalo veliki odjek u Africi, Aziji i Južnoj Americi, gdje žive deseci miliona izbjeglica.
Ali ono što je iznenađujuće jeste vidjeti kako oni koji su sposobni za razlučivanje i politiziranje, posebno oni koji su odgovorni za univerzitete, istraživačke institucije, bolnice i novinarske sindikate, uranjaju u neku vrstu sna i odriču se svoje moralne i građanske odgovornosti spram tragedije u Gazi i šute ili stidljivo razgovaraju u neformalnom okruženju o masakrima nad svojim kolegama Palestincima.
Najvažnije, a vjerovatno i najizazovnije – piše autor – jeste šutnja većine velikih univerzitetskih i kulturnih institucija pred zločinima koji se sistemski sprovode nad akademicima, istraživačima i piscima, kao i pred razaranjem koje povremeno prikazuju vojnici i slave zbog toga. Kako možemo predavati humanističke nauke, međunarodno pravo i novinarstvo na legitiman način, a da nemamo barem neki pravni ili moralni stav o svakodnevnim ubistvima naših bližnjih?
Autor je upitao kako se može protumačiti pasivan i prešutan stav pod izgovorom “naučne neutralnosti” od strane odeđenih evropskih i američkih istraživača pri centrima koji se bave pitanjima Bliskog istoka ili međunarodnim odnosima dok su palestinski istraživački instituti uništen.
Istakao je da, ne samo da vlada tišina i neogorčenje, već se dešavalo i to da su univerziteti, škole i sportski klubovi u nekoliko navrata vršili pritisak i prijetili da će poduzeti prisilne mjere protiv bilo koje inicijative za „podršku Palestincima“. Sajmovi knjiga i umjetnosti te sportski događaji također su bili svjedoci zabrane programa i gostiju zbog njihovog kritičkog stava prema zločinima Izraela.
Sve navedeno ukazuje da živimo u svijetu koji svjedoči jasnom padu univerzalnih vrijednosti i pravnih normi zajedničkih cijelome čovječanstvu te da su zapadne demokratije – koje danas prolaze kroz krize i čija su društva pogođena sve većim rasističkim i populističkim političkim izborima – počele gubiti svoj kredibilitet i bacati ljagu na svoj politički model, što šteti njima i ostatku svijeta, navodi autor.
Na kraju članka kaže da će sramotna pozicija velike većine vlada zapadnih demokratija spram uništenja Gaze i njenog naroda ostati otvorena rana koju će biti teško zacijeliti za stotine miliona ljudi na svijetu. Zato će, nakon što se ratna mašinerija zaustavi, svi koji su zgroženi dvostrukim standardima i dehumanizacijom Palestinaca, morati ujediniti svoje snage gdje god je to moguće kako bi prevazišli postojeću podjelu.
Također se moraju pojaviti novi građanski i politički pokreti, mreže i savezi, koji će se udružiti i predstaviti novi globalni diskurs i boriti se protiv “nekažnjivosti moćnika”, diskriminacije žrtava ratova i masakra na osnovu pripadnosti i mjesta u kojem žive.