Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
ČINJENICE GOVORE ZA SEBE: Dodiku i Primorcu: Zašto lažovi moraju imati dobro pamćenje
Na prostoru koji je kontrolirala Amija RBiH, svi kršćanski hramovi su ostali čitavi. Usred rata je obnovljena Saborna pravoslavna crkva u Sarajevu
Sead Omeragić
Izjava o ugroženosti kršćana u BiH koju je izrekao Milorad Dodik u Izraelu jedna je od najgnusnijih laži koju smo čuli zadnjih godina. Tu je bilo priče o nekakvim zločinima nad Srbima za koje su historičari prvi put čuli. Ubrzo se lažovu Dodiku priključio i Maks Primorac, hrvatski lobista: “Političkom Sarajevu je bolje da prestane ugnjetavati kršćanske susjede… Riskirate bijes predsjednika Trampa”. Ove brutalne laži izazvale su masovne reakcije u bh. javnosti.
Još iz ove rubrike
Dodik i Primorac ne iznose niti jednu činjenicu o tom ugnjetavanju kršćana u BiH. Niti jedan dokaz. Zato što tih dokaza nema. Imaju samo njihove brutalne izmišljotine. Historija i nedavno prošlost govore da se ovdje događa nešto poptuno suprotno.
Bošnjaci muslimani su ubijani već dvije stotine godina u deset genocida.
I u Drugom svjetskom ratu 1941- 1945. srpski nacionalistički četnici su napravili genocid nad Bošnjacima muslimanima. O tom genocidu postoje i dokumentirane knjige koje su pisali upravo Srbi. Vođe četničkog pokreta su nakon Drugog svjetskog rata presuđene za genocid nad Bošnjacima. Po izvještajima o žrtvama u Jugoslaviji koje su nakon Drugog svjetskog rata za UN radili timovi, koje su vodili Srbin Bogoljub Kočović i Hrvat Vladimir Žerjavić, Bošnjaci muslimani su procentualno od ukupnog stanovništva sa 10 do 12 posto stradanja druge najveće žrtve, odmah nakon Jevreja kojih je stradalo 38 procenta. Dakle, isti zločinci su ubili najmanje svakog desetog Bošnjaka i najmanje svakog trećeg Jevreja.
To bi trebao znati Milorad Dodik i oni kojima je davao lažne izjave. Na dočeku njemačkih generala u Beogradu Milan Nedić je rekao da je Beograd prvi evropski glavni grad koji je riješio “jevrejsko pitanje”, Dotle su u Zagrebu objavljeni rasni zakoni koji su se odnosili na Jevreje i Rome, koji su onda odvođeni u logore smrti. U Hrvatskoj, u Jasenovcu i Staroj Gradiški je ubijeno više od 100 hiljada logoraša. U Srbiji u logoru Banjica je ubijeno 30 hiljada logoraša. Kroz konclogor Sajmište kod Beograda, procjenjuje se da je prošlo oko 100 hiljada logoraša, dok je ubijeno oko 48 hiljada. Drugi logori smrti bili su Topovske šupe kod Beograda, Veliki Bečkerek u Zrenjaninu, Crveni krst u Nišu, gdje je zatvoreno 30 hiljada, od čega je oko 12 hiljada logoraša strijeljano, a ostatak odveden u druge logore.
Sa tom historijom mržnje ušli smo u devedesete kada je počelo novo zlo uglavnom okrenuto protiv BiH i Bošnjaka. Novinarske ekipe britanskog Guardiana, koju je vodio Ed Vulliamy, Independent Television Newsa, koju je vodila Penny Marshall i druga TV Channel Four Ian Williams ušli su u prijedorske konclogore smrti. Bili su u Omarskoj, vidjeli sve užase i onda došli pred žicu logora Trnopolje. Tu su nastale fotografije logoraša kostura, među kojima je najupečatljivija bila ona Fikreta Alića objavljena na naslovnici “The Timesa”. Britanski novinari su tada saznali i za stravičnu noć u prijedorskom konclogoru Keraterm oko kojeg su postavljena mitraljeska gnijezda. U halu gdje su bili natrpani i zgužvani zarobljenici ubačen je suzavac. Kada su logoraši nagrnuli vani, počelo je masovno ubijanje. Te večeri je ubijeno više od 200 logoraša Bošnjaka.
Kroz prijedorske logore smrti prošla je 31 hiljada civila, gdje su mnogi mučeni do smrti. U Prijedoru je ubijeno 3176 stanovnika, od čega 90 posto Bošnaka i 10 posto Hrvata. Logor smrti bio je i Kazneno-popravni dom Foča u kojem je iz kuća dovedeno 1000 civila a ubijeno je više od 400 logoraša.
U konclogor Sušica bilo je bačeno 8000 civila Bošnjaka iz Vlasenice. Iz logora je 30. septembra 1992. odvezeno 150 muškaraca i oni su odmah pogubljeni. Praktično, u gradu je ubijen svaki treći ponoljetni muškarac Bošnjak i više od stotinu djece.
U Zvorniku je otkriveno 114 masovnih gobnica. Samo iz jedne grobnice je ekshumirano 629 ubijenih civila Bošnjaka. Zvorničku Kamenicu zovu dolinom masovnih grobnica. Širom Bosne i Hercegeovine, gdje se Bošnjaci nisu branili još uvijek se traže hiljade posmrtnih ostatak ubijenih. Tamo gdje su se branili makar sa malo puškica veći dio je uspio preživjeti.
Ovo je samo djelić najgorih zločina koji su napravile komšije Srbi nad Bošnjacima devedesetih godina.
I slike konclogora za Bošnjake u zapadnoj Hercegovini su obišle svijet. HVO je u Dretelj, Rodoč, Gabelu, Mostar… bacao Bošnjake. Tu su izgladnjivani i mučeni do smrti. Na suđenjima ubicama iz HVO-a, tužioci i sudije najžešće su reagirali na predmet “Stolac”. Svi vojnici stolačke brigade Bregava vjerovali su da imaju zajedničkog neprijatelja kao i HVO. Jedno jutro su zarobljeni u rovovima, u svojim domovima i odvođeni u logore gdje su izgladnjivani i mnogi mučeni do smrti. Jedan je sudija u Haškom tribunalu rekao da takvo što nije zabilježeno u historji da se saveznici odvode iz zajedničkih rovova u logore smrti.
Oko trideset hiljada Bošnjakinja je silovano i mrcvareno, a oko 3 hiljade ubijeno nakon silovanja i mučenja. Tribunal u Hagu je to prvi put u međunarodno pravu ozvaničio kao ratni zločin. Više od trećine svih lica osuđenih pred MKSJ proglašeno je krivim za zločin seksualnog nasilja.
Ovo su samo mali dijelovi istine o tome ko je ugrožen ovdje u Bosni i Hercegovini. Koga se ubijalo, mučilo stoljećima i u zadnjim desetljećima.
A evo i kratkog pregleda stanja sa sakralnim objektima, što najviše govori o kršćanskoj ugroženosti u ovoj Bosni i Hercegovini. Na prostoru koji je kontrolirala Armija BiH nije srušena niti jedna katolička ili pravoslavna crkva.
Prije samo 33 godine, u noći 7. maja 1993. godine, nakon 414 godina postojanja, minirana je i do temelja srušena jedna od najznačajnijih džamija u Bosni i Hercegovini, čuvena banjalučka ljepotica Ferhadija. Rušenje svih 16 banjalučkih džamija opisali su strani novinari kao svjedoci ovih razornih pohoda. Norman Cigar, čuveni američki publicista je zabilježio je događaje uoči rušenja džamija u Banja Luci: “Stanovnici pretežno srpskog kvarta u blizini džamija bili su pozvani na sastanak od strane zvaničnika vladajuće stranke (SDS-a) i tamo im je naređeno da budu u kućama poslije 18 sati zbog mogućih neprijatnih događaja… Uniformisane snage bezbjednosti blokirale su susjedstvo, a onda su stigla dva kamiona sa više od 3000 funti (1350 kilograma) eksploziva koji je aktiviran u džamijama putem daljinskih komandi.”
Peter Maass, čuveni američki novinar, je pisao o džamijama u Banja Luci:
“Nakon eksplozija, muslimanski uglednici su preklinjali srpske vlasti da im dozvole da zaštite i sačuvaju bar dijelove ruševina. Možda bi mogle, kad dođu bolja vremena, biti upotrijebljene u ponovnoj izgradnji džamija, kao simbolična veza sa prošlošću. Ne, uzvratile su vlasti, ne možete zadržati ruševine. Kasnije su pohapsili UN-ovce koji su pokušali da spase bar nešto od ostataka džamija. Kamenje je potom kamionima prebačeno na deponiju smeća”, zabilježio je Peter Maass.
Pokojni novinar Željko Kopanja svjedočio je prebacivanju ostataka Ferhadije džamije na deponiju u Ramićima. Vlasti su odbile muslimanima predati ostatke srušenih džamija. Njegovi natpisi o zločinima nad Bošnjacima i rušenjima džamija su vjerovatno bili razlog njegovog teškog sakaćenja u atentatu. Sve je kamionima prebačeno u Ramiće a onda razneseno i ugrađeno u kuće ili dvorišta banjalučkih Srba.
Na isti način prilikom istjerivanja muslimana Bošnjaka iz drugih gradova džamije su minirane ili zapaljene, a na tim mjestima je zasađena trava ili je prostor betoniran. Kao po pravilu su na tim mjestima postavljeni kontejneri za odlaganje smeća.
“Najmučnije obilježje od svih je crna mrlja zemlje u samom središtu grada. Uvijek je značila samo jedno – uništenu džamiju. Cilj etničkog čišćenja nije bio jednostavno se otarasiti Muslimana, trebalo je izbrisati svaki trag koji je svjedočio da su oni ikad u Bosni živjeli. Cilj je bio ubiti povijest. A, ako se eto hoće postići onda se mora iščupati samo srce povijesti, a u slučaju bosanskih muslimana i njihove zajednice – to je značilo uništiti im džamije. Kad se to uradi, onda se povijest može iznova sklapati, bez obzira koliko nakaradna – nalik na Frankeštajna bila”, svjedočio je Maass.
Prilikom jednog artiljerijskog gađanja džamije u gornjem Vakufu, snimljen je razgovor vojnika HVO-a: “Kakav si ti ustaša ako od prve ne srušiš munaru džamije”.
Upravo nas je napustio profesor Andras Riedlmayer, direktor Dokumentacijskog centra za islamsku arhitekturu na Harvardu. On je svjedočio u procesu protiv Karadžića i pred Svjetskim sudom pravde (ICJ) o rušenju džamija u BiH, spaljivanju Orijentalnog instituta, Biblioteke u Vijećnici, što je zločin sa istim ciljem. Riedlmayer je posjetio 22 opštine i napravio dokumentaciju o srušenim džamijama, a od ostalih ispitao direktne svjedoke razaranja.
Aleksandar Aco Ravlić, Banjalučanin, Srbin, potajno je snimao srušene džamije. Nakon 1995. je pobjegao iz Banja Luke. O svom trošku je objavio knjigu “Banjalučka Ferhadija, ljepotica koju su ubili”. Ravlić je svoje fotografije podijelio sa profesorom Andrasom Riedlmayerom. Deset godina nakon bijega iz svog grada, 2005. godine Aleksandar Ravlić je umro u Rijeci.
Vojska RS je rušila i katoličke crkve. U pismu koje je banjalučki biskup Franjo Komarica poslao 11. septembra 1992. Stojanu Župljaninu, regionalnom šefu srpske policije, detaljno je opisano uništenje 40 katoličkih crkava i teško oštećenje još 50. Komarica je naveo i jedan broj svećenika koji su bačeni u konclogore za Bošnjake i Hrvate, gdje su fizički i mentalno zlostavljani. “Oni su manje-više sada invalidi ili ‘kandidati’ za skoru smrt”. Dodik možda zna objašnjenje. Biskupa Komaricu je ponekad javno napadao zbog izjava.
O ovim detaljima o rušenju katoličkih hramova se ne bave u hrvatskim medjima. Dodik, njegov lobista Rod Blagojević, Maks Primorac i Željana Zovko neće da govore o ovim činjenicama. Oni su na zajedničkom zadatku, zajednički djeluju protiv ove države (BiH), obasipajući je svojim bezočnim lažima.
Tokom agresije na BiH srušeno je 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata. Vojska Republike Srpske (VRS) srušila je 534 džamije, a Hrvatsko vijeće obrane (HVO) još njih 80. Uništeno je ili oštećeno više od 80 posto od 1.144 džamija koliko ih je prije agresije bilo na prostoru BiH.
Na prostoru koji je kontrolirala Amija RBiH, svi kršćanski hramovi su ostali čitavi. Usred rata je obnovljena Saborna pravoslavna crkva u Sarajevu.
Toliko o lažima o ugnjetavanju kršćana od Bošnjaka. STAV
