BOŠNJACI, OVO JE NAŠA SRAMOTA: Zašto smo dozvolili da naš Zlatni ljiljan Džidžo ode u zatvor zato što je branio domovinu

Nije najveća sramota jednog društva kada osudi svog heroja. Najveća je sramota kada se navikne da mu heroji dolaze u lisicama, a kukavice u počasnim redovima. Bosna će jednom morati odgovoriti na pitanje: kako je dopustila da brat dvojice šehida bude odsutan s mjesta njihove pogibije zato što je branio upravo nju

Danas jedan brat nije mogao doći na mjesto pogibije svoje dvojice braće.
Da, od trojice braće Isaković, dvojica su postigla šehadet 5. augusta 1995. godine, a treći, devet puta ranjavan, nosilac je najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan. Danas se nalazi iza zatvorskih zidina.
Tog augustovskog dana, kada su mu poginula dva brata i daidža, bio je duboko u neprijateljskoj pozadini, izvršavajući svoju dužnost prema Domovini.
Već dvije godine, na ovaj dan, Safet Džidžo Isaković ne može doći na mjesto njihove pogibije. Nakaradni sistem, kojim danas upravljaju ratne kukavice, dezerteri i oni koji su slobodu dočekali iza tuđih leđa, optužio ga je, a potom i osudio na četiri godine zatvora. Čovjeka koji je Bosni služio na najčasniji mogući način boreći se protiv agresora i izdajnika.
Danas su na obilježavanje godišnjice pogibije najčasnijih sinova Bosne došli mnogi. Bilo je među njima i zaslužnih i nezaslužnih, logističara, ufitiljenih kravataša i onih koji su rat posmatrali iz sigurne udaljenosti. Ali nije bilo brata dvojice šehida.
Jednom su mu pucali u srce. Bilo je to prije trideset i jednu godinu, na današnji dan, kada je u mezar spustio svoju dvojicu braće. Ali pancir njegove ljubavi prema Bosni nisu uspjeli probiti.
Drugi put pucali su mu u dušu, onoga dana kada ga je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine proglasio krivim. Ni tada nisu uspjeli probiti njegov oklop.
Ostao je isti gazija. Čovjek koji je gazio rovove, a danas gazi i nepravdu. Jer ima ljudi kojima se može oduzeti sloboda, ali im se ne može oduzeti čast.
Danas na mjestu postizanja šehadeta nije nedostajao samo njihov brat. Nedostajala je pravda.
Nije najveća sramota jednog društva kada osudi svog heroja. Najveća je sramota kada se navikne da mu heroji dolaze u lisicama, a kukavice u počasnim redovima. Bosna će jednom morati odgovoriti na pitanje: kako je dopustila da brat dvojice šehida bude odsutan s mjesta njihove pogibije zato što je branio upravo nju.

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *