BORAC ARMIJE RBIH FARUK KAPIDŽIĆ O PATRIOTAMA I POBJEGULJAMA: Oni koji nisu ništa dali za ovu državu uzeli bi sve

Čim je rat stao svi ti isti su ispuzali iz skloništa i dopuzali iz svijeta i polusvijeta i zaposjeli i zauzeli sve što su mogli. Sada takvi imaju stanove, apartmane, vile po moru, avione, kamione…ZAHIRAGIĆ: I Faruk je mogao zbrisati na studije vani, ali nije, ostao je da hrabro brani Bosnu

Par sati nakon što je nastala ova fotografija dvojica od nas četvero su bila teško ranjena usljed eksplozije jedne od mina u minskom polju koje smo čistili na Treskavici u oktobru 1994. godine.
Još osjetim u ruci dio stopala kojeg sam satima držao da se ne otkine od teže ranjenog kolege deminera izvlačeći ga sa vrleti planine koju smo par dana prije oslobodili.
Godinu i kusur dana prije smo probili tunel ispod aerodroma da bi zatim jedva odbranili Igman i tako obezbijedili konekciju Sarajeva sa ostatkom slobodne teritorije. Oslobađanjem treskavičkog platoa u jesen 1994. je definitivno obezbjeđeno Sarajevo i njegovo snabdjevanje hranom i energentima kao i naoružavanjem i prebacivanjem vojnih jedinica.
Tek tada smo bili sigurni da se u Sarajevu neće desiti ono što se desilo kasnije u Srebrenici.
Tek tada smo bili sigurni da djeca opkoljenog Sarajeva će imati šansu da prežive i glad i zimu i sav sarajevski ratni užas. I sa njima malešna buduća gradonačelnica i načelnica rođena Karić.
Kada je nastala ova slika imao sam nešto više od 23 godine.
Kada je nastala ova slika:
Aljoša Čampara je bio u Njemačkoj,
Saša Magazinović i Damir Mašić u Srbiji,
Damir Nikšić u Italiji,
Edin Forto negdje na zapadu,
Dino Konaković igrao košarku u Italiji,
Nermin Nikšić u magacinu u Konjicu,
Senad Hadžifejzović u ratnom studiju u atomskom skloništu zgrade RTVBIH 12 metara ispod zemlje.
Mnogi su glumili intelektualce i profesore sa “radnim obavezama” u Sarajevu
Mnogi švercovali i otimali u ratom zahvaćenim područjima…
I svima sam tada bio dobar…
I ja i svi koji su bili u Armiji BiH na prvim linijama…
Svi ti i takvi su tada šutili i pustili nas da se borimo za komad zajedničkog slobodnog neba.
Čim je rat stao svi ti isti su ispuzali iz skloništa i dopuzali iz svijeta i polusvijeta i zaposjeli i zauzeli sve što su mogli.
Sada takvi imaju stanove, apartmane, vile po moru, avione, kamione…
Sada su takvi na budžetima, tenderima, pozicijama, u vlasti i kraj vlasti…
I sada takvim smetam, sada nisam dobar, sada sam sve najgore…
Da li trebam takve da hvalim da ne bi isti lagali o meni i o mom životu?
Benjamina je završila nekoliko fakulteta, magistarskih, doktorata. Da, redovno i uredno za razliku od mnogih i ja to znam. Ali nisam je slučajno na Klix-u spomenuo zajedno sa Irfanom Čengićem, Adnanom Štetom i Vojinom Mijatovićem. Spomenuo sam rođenu Karić namjerno jer ona može pokazati sve diplome i to je uradila čime je pokazala da njene kolege to ne mogu.
Na žalost, pokazala je i da u redovnom studiju nije naučila ono glavno – biti čovjek.
Imala je isto godina kada je postala najmlađi doktorant na Univerzitetu 2015., kao ja 20 godina prije kada sam završio sa ratnim strahotama na kraju rata i kada sam se demobilisao. Ona je u dvadesetim studirala, a ja u dvadesetim deminirao. Da nije bilo prve slike i moje generacije po ratnim linijama i šehidskim mezarima ne bi bilo ni druge slike, ni načelnice, ni gradonačelnice, ni stana u Titovoj…
Oni koji nisu ništa dali za ovu državu uzeli bi sve…
Oni što su dali sve ne treba im ništa, osim poštovanja.
Pa ni to im ne date.
Neka vam je na čast,
Faruk Kapidžić dia

ZAHIRAGIĆ: I Faruk je mogao zbrisati na studije vani, ali nije, ostao je da hrabro brani Bosnu

Haris Zahiragić

Malo je poznato, radi Farukove skromnosti, da je njegov otac u vrijeme agresije, dok je Faruk skakao i ratovao po brdima širom Bosne i Hercegovine, bio Direktor ZZP, te da je kao ekspert bio dio bosanskohercegovačke pregovaračke delegacije u Daytonu.
Dakle, Faruk je mogao otići vani da studira, uzeti neku radnu obavezu, mogao je otići da radi u nekoj ambasadi, ali nije, ostao je da puškom brani našu Domovinu.
Nakon agresije uspio je završiti fakultet i postati jedan od najboljih arhitekata u državi, a vjerojatno i u regionu.
Čitam ovih dana kako ga kriminalci i klošari iz sekte NIP oslovljavaju kockarom, alkoholičarom i narkomanom, a lopov Dragan Mijoković iz NS to lajka i dijeli.
I ne čudi me, oni ne razumiju ono što Faruk govori i napiše, pa pripisuju to drogi i alkoholu.
Fare, glavu gore, “došla je istina, a nestalo je laži, laž doista nestaje”!

No comments yet

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *