BANDIĆ O KVISLINŠKOJ SARAJEVSKOJ VLASTI: Finansiraju četničku propagandu gdje će se agresor izjednačiti sa žrtvom

Svega pet mjeseci nakon imenovanja na funkciju ministra za rad, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, 29. aprila 2013., godine bio sam zvanični predlagač Zakona o pravima osoba koje se iz Kantona Sarajevo vraćaju u mjesta prijeratnog prebivališta. Taj zakon Skupština Kantona Sarajevo usvojila je istog dana.

Predsjednica Udruženja “ Majke Srebrenice”, Munira Šubašić, tada je kazala: „ Važno je to nama koji smo se vratili u drugi entitet, a imamo lične karte iz Federacije BiH. Voljeli bismo da je ovakav zakon usvojen mnogo ranije, puno više ljudi bi se vratilo na svoja ognjišta. Ali, hvala Bogu da je donesen i sada, nikada nije prekasno. Hvala Kantonu Sarajevo, uradili su vrlo važnu stvar. Možda nisu ni svjesni koliko je to nama bitni.”

Suština tog zakona bila je jednostavna, ali duboko humana. Omogućiti povratnicima, osobama koje se iz Kantona Sarajevo vraćaju u Rs i Brčko distrikt, nastavak ostvarivanja prava iz oblasti socijalne zaštite, boračko-invalidske zaštite i zdravstvenog osiguranja. Do usvajanja zakona ta prava nisu mogli ostvarivati ili su se suočavali s ozbiljnim administrativnim preprekama.

Danas, dvanaest godina kasnije, pred očima javnosti odvija se potpuni moralni i politički sunovrat sarajevske Trojke. Gotovo da nema rane kod Bošnjaka na koju ova vlast nije svjesno, sistemski i bez imalo stida, posula so.

Ako ste do sada vjerovali da je promocija četničkog propagandnog uratka „Heroji Halijarda” u Sarajevu bila puka slučajnost ili da je Uredba Vlade Kantona Sarajevo o finansiranju obnove kuća pripadnicima Vojske Rs, pa i onima koji su nas ubijali i rušili grad, tek izolirani incident , onda se grdno varate.

To nisu greške niti propusti već stvarni, jasno i precizno definisani politički ciljevi stranaka Trojke, vješto upakovani i prikriveni kroz podzakonske akte, u koje opozicija često nema uvid. Najnoviji potezi ovih “izvršilaca radova” do kraja razotkrivaju politički karakter ove otuđene vlasti i ogoljavaju njene stvarne namjere, a to je sistemsko djelovanje protiv vlastite države i protiv građana koji su im dali povjerenje.

Da li možete zamisliti da Ured Vlade Kantona Sarajevo za podršku Srebrenici, odnosno Komisija za provođenje javnog poziva za podršku aktivnostima održivog razvoja na području Srebrenice, izdvaja 47 000 KM iz Budžeta Kantona Sarajevo Udruženju za razvoj kulture i turizma „Mozaik Srebrenica”, kako bi u saradnji s RTRS-om radili na produkciji filma „ Srpske majke Srebrenice”?

Da, dobro ste pročitali, istom onom RTRS-u koji pravi šovinističke priloge o zabrinutosti što Bošnjaci kupuju stanove u Lukavici. Istom onom RTRS-u koji svakodnevno truje javni prostor Bosne i Hercegovine šovinizmom i antidržavnim porukama.

I da odmah budem jasan, ovdje se ne radi o finansiranju “ kulturnog projekta”, već o finansiranju četničkog propagandnog uratka u kome će se agresor izjednačiti sa žrtvom, a istina o Srebrenici četničkom propagandom.

Ovo više nije nevjerovatno, već krajnje sramotno i degutantno.

Pri tome, ova vlada nije u stanju, tačnije nema volje, osigurati ni osnovnu zdravstvenu zaštitu povratnicima u manjem bh. entitetu. Za lijekove, liječenje i golo ljudsko dostojanstvo povratnika nema sredstava. Ali za projekte koji svjesno relativiziraju genocid i mijenjaju historijsku istinu, para ima. Ovakvi „projekti“ oslikavaju kakav je stvarni odnos Trojke prema Bošnjacima, od kojih žive, i u političkom i u ekonomskom smislu. Ovo je i pljuvanje u lice građanima Sarajeva, čijim novcem Trojka upravlja i usmjerava ga na ovakve „projekte“.

Svi bismo se morali zapitati šta je sljedeće? Umjetnički performans o tome kako smo sami sebe granatirali? Ili film u kojem će nam objasniti da smo Vijećnicu zapalili iznutra?

Ako neprijateljima našeg naroda i naše države ikada ponestane ideja, neka se ne brinu, tu je Vlada Kantona Sarajevo, uvijek spremna da “pogura stvari” kada zatreba.

Zato im Trojka valjda i služi, kao “izvršioci radova” na svim nivoima vlasti, da završe “posao” započet 1992. godine.