Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026

Dnevne vijesti koje ne trebate propustiti!
Zastupnik i predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekao je da je presuda predsjedniku bosankohercegovačkog entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku sramna, te da je cilj presude da se on eliminiše iz političkog života zbog njegovih jasnih stavova koju zagovara i većina srpskog naroda

Trebamo da nađemo mir i stabilnosti na svim područjima gdje živi srpski narod, rekao je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na konfereniciji za novinare u Banjoj Luci.
Mandić je istakao da su Srbi iz Crne Gore “zajedno sa Srbima iz RS-a i kada je teško”, prenosi RTRS.
– Ne sumnjam da će Dodik politikom koja zove na razgovore drugu stranu, politikom koja poštuje demokratiju, dovesti do cilja da sve strane budu zadovoljne, a nama je najvažnije da bude zadovoljna Republika Srpska. Važno je da smo podržali mir, suživot i zajedništvo – poručio je Mandić.
Zastupnik i predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekao je da je presuda predsjedniku bosankohercegovačkog entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku sramna, te da je cilj presude da se on eliminiše iz političkog života zbog njegovih jasnih stavova koju zagovara i većina srpskog naroda.
– To je pucanj u Dejtonski sporazum – poručio je Knežević.
Naglasio je da Srbima u Crnoj Gori nikako ne nože biti bliže Sarajevo nego Banja Luka.
Andrija Mandić u javnosti u regionu poznat je kao četnički vojvoda i odani kadar čelnika Srbije Aleksandra Vučića. U maju prošle godine nije mogao skriti bijes što je Crna Gora glasala za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici koja je usvojena u Ujedinjenim nacijama.
U junu 2021. bio je razočaran što je Skupština Crne Gore usvojila Rezoluciju, poručivši da su “usvojili bošnjačku, a ne srpsku istinu o Srebrenici.”
Mandić je te godine, sa još 12 osoba, oslobođen optužbi za državni udar u Crnoj Gori. Prvostepenom presudom bio je osuđen na pet godina zatvora.
– Može biti da vi ne znate Andriju. Ako ga pitate – Andrija, gdje si bio ‘91. – s ponosom će vam odgovoriti. Na Osojniku, eto ga na slici. S njegove tačke gledišta, Andrija je branitelj Jugoslavije koji je dao sve od sebe da oslobodi Dubrovnik. Od “ustaša”, frižidera, televizora u boji i druge bijele tehnike. Andrija Mandić je ubica, pljačkaš i palikuća, a od sinoć i predsjednik Skupštine Crne Gore. U demokratskim državama, šef parlamenta treća je najviša dužnost u državi.
I da zaključim, naš komšija Andrija Mandić je i službeno prvi četnički vojvoda na visokoj dužnosti u članici NATO saveza, napisao je u oktobru 2023. godine Jadran Kapor za Dubrovački vijesnik.

– Ne, ne pretjerujem, titulu četničkog vojvode dobio je oporukom od vojvode Mila Rakočevića, posljednjeg živućeg vojvode kojemu je ovu titulu lično dodijelio (u Srbiji rehabilitirani) notorni koljač i ratni zločinac Dragoljub Draža Mihailović. Doduše, Andrija Mandić nije mogao doći na svečanost dodjele titule u šumadijsko selo Ba jer, kako se opravdao, tog mu je dana bila krsna slava. Kad s njime razgovarate, na licu ćete primijetiti da se ponosi četničkom titulom, ali isto tako zna da mu je ona izvjestan teret u razgovoru sa zapadnim državnim dužnosnicima. Zato se radije u Beogradu sastane s Vladimirom Putinom, svojim mentorom Aleksandrom Vučićem ili dragim prijateljem našeg predsjednika, Miloradom Dodikom.
Mandić je i nositelj brojnih odlikovanja – patrijarh srpski Porfirije okačio mu je Bijelog anđela prvog stepena, Dodik Orden časti sa zlatnim zracima, a Vučić Orden srpske zastave prvog stepena. Ima toga još jer Andrija nije samo učestvovao u Domovinskom ratu ovdje u Dubrovniku (na strani okupatora, kao što rekoh), nego je svoju službu otadžbini nastavio u Vojsci Jugoslavije kao “komandir Lake samohodne artiljerijske baterije iz sastava 5. motorizovane brigade” s kojom se borio protiv mrskog mu NATO-a.
Mandić dugo vremena u parlamentu nije htio ustati na crnogorsku himnu. Njegova politika temeljila se na najavi da će ukinuti crnogorsko priznanje Kosova, da u Srebrenici nije bilo genocida, da se Crna Gora treba okrenuti Rusiji i istupiti iz NATO-a – navodi se u tekstu objavljenom u Dubrovačkom vijesniku.

Pri susretu sa Dodikom i Vučićem, u maju 2019. godine, kazao im je da srpski narod u Crnoj Gori želi da se rukovodstva Srbije i bh. entiteta Republika Srpska što snažnije distanciraju od “neprijatelja srpskog naroda – Mila Đukanovića”.
– Prosto, smatramo da neprijatelj srpskog naroda u Crnoj Gori ne može biti prijatelj nijednog srpskog političara, pa u tom kontekstu želimo da vas pozovemo da sa Đukanovićem i njegovim klikom prekinete svaku vrstu političke komunikacije – rekao je tada Mandić, dodajući kako je “neophodno da Srbija i RS zauzmu logičan i prirodan stav prema režimu čiji je cilj, kako je naveo, razaranje srpskog identiteta i u zatiranju”.
Ruski predsjednik Vladimir Putin sastao se 2019. u Beogradu Andrijom Mandićem i još jednim liderom DF, Milanom Kneževićem, koji su u to vrijeme bili opozicija.
– Mandić i Knežević su predsjedniku Rusije prenijeli pozdrave srpskog naroda iz Crne Gore i istakli da ga većinska Crna Gora doživljava i kao svog predsjednika, kao što su u vrijeme kraljevine Crne Gore ruskog cara doživljavali kao svog – naveli su iz DF.
Dodali su da im je Putin rekao da su “pravi heroji'”, uz poruku “da izdrže”, objavio je RSE.
“Mandić je istakao da su Srbi iz Crne Gore “zajedno sa Srbima iz RS-a i kada je teško”, prenosi RTRS.”
Zanimljiva “konstatacija” koja se totalno suprotstavlja vremenu i prostoru! Naime, kome je to “teško” u manjem entitetu nakon svih ovih godina!? Narodu, kojem je u novčaniku, iliti, šlajpeku, “pustinja Gobi”, ili Miloradu Dodiku, koji je “pun k'o brod”, i koji sa Vučićem po svaku cijenu nastoji da izazove i rat (ako treba), samo da se on sačuva od presude, ali ono što je krucijalno, jeste da proizvodnjom narativa i diskursa o ugroženosti i stvaranjem izolacionizma kao formulom za pravljenje onog scenarija koji neodoljivo podsjeća na onaj iz 90-te, i uz upotrebu “trudbenika OUR-a četništva” iz Crne Gore, Mandića i Kneževića, da pokuša podići temperaturu i odvrati pažnju “probuđenoj” mladosti u Srbiji na tamo neku ugroženost Srba u Bosni i Hercegovini, ako već to ne uspijeva, uzmimo u Minhenu, Beču, pa čak i na Kosovu! Zašto baš u Bosni i Hercegovini, a ne, primjera radi na Kosovu? Pa zato jer su u Bosni i Hercegovini integrisani u vlast svi oni elementi koji djeluju dezintegracijski na državu Bosnu i Hercegovinu, dok su na Kosovu, ti elementi koji bi radili dezintegracijski, maltene, elegantno eliminisani, ako već ne ide drugačije, i sasvim urazumljeni integrirani u sistem države Kosovo! Ovdje u Bosni i Hercegovini, ne može se govoriti o integraciji, jer kako može da se o tom priča jer je nemoguće naći sugovornika, ovdje se prvo mora govoriti o reintegraciji, da se moraju pronaći sugovornici, i tada bi država profunkcionirala! Ovako, Milorad sve ove godine baca u smeće (što vaš i neće moći da prođe, jer niko nije blesav da, ako ništa drugo, da sopstvene godine života baci u smeće za ljubav Miloradu), i nakon presude zakucava “posljednji ekser” u kovčeg sopstvene političke sudbine! A za ljubav Aleksandru Vučiću!
“Mandić je istakao da su Srbi iz Crne Gore “zajedno sa Srbima iz RS-a i kada je teško”, prenosi RTRS.”
Zanimljiva “konstatacija” koja se totalno suprotstavlja vremenu i prostoru! Naime, kome je to “teško” u manjem entitetu nakon svih ovih godina!? Narodu, kojem je u novčaniku, iliti, šlajpeku, “pustinja Gobi”, ili Miloradu Dodiku, koji je “pun k'o brod”, i koji sa Vučićem po svaku cijenu nastoji da izazove i rat (ako treba), samo da se on sačuva od presude, ali ono što je krucijalno, jeste da proizvodnjom narativa i diskursa o ugroženosti i stvaranjem izolacionizma kao formulom za pravljenje onog scenarija koji neodoljivo podsjeća na onaj iz 90-te, i uz upotrebu “trudbenika OUR-a četništva” iz Crne Gore, Mandića i Kneževića, da pokuša podići temperaturu i odvrati pažnju “probuđenoj” mladosti u Srbiji na tamo neku ugroženost Srba u Bosni i Hercegovini, ako već to ne uspijeva, uzmimo u Minhenu, Beču, pa čak i na Kosovu! Zašto baš u Bosni i Hercegovini, a ne, primjera radi na Kosovu? Pa zato jer su u Bosni i Hercegovini integrisani u vlast svi oni elementi koji djeluju dezintegracijski na državu Bosnu i Hercegovinu, dok su na Kosovu, ti elementi koji bi radili dezintegracijski, maltene, elegantno eliminisani, ako već ne ide drugačije, i sasvim urazumljeni integrirani u sistem države Kosovo! Ovdje u Bosni i Hercegovini, ne može se govoriti o integraciji, jer kako može da se o tom priča jer je nemoguće naći sugovornika, ovdje se prvo mora govoriti o reintegraciji, da se moraju pronaći sugovornici, i tada bi država profunkcionirala! Ovako, Milorad sve ove godine baca u smeće (što vaš i neće moći da prođe, jer niko nije blesav da, ako ništa drugo, da sopstvene godine života baci u smeće za ljubav Miloradu), i nakon presude zakucava “posljednji ekser” u kovčeg sopstvene političke sudbine! A za ljubav Aleksandru Vučiću!