Četvrtak, 10. Septembra 2026
Četvrtak, 10. Septembra 2026
ANATOMIJA LAŽNE HRVATSKE UGROŽENOSTI: Bošnjaka u Federaciji BiH pet puta više, a imaju manje vlasti
ŠTO SU BOŠNJACI POPUSTLJIVIJI, ONI TRAŽE SVE VIŠE: Tvrditi da su Hrvati u Bosni i Hercegovini neravnopravni, u situaciji kada drže ključne poluge države, finansije, premijerske i ministarske pozicije, te natprosječan broj radnih mjesta u javnom sektoru, predstavlja ozbiljno izvrtanje činjenica. Poziv na "ravnopravnost" u ovom kontekstu ne znači borbu za ljudska prava, već borbu za cementiranje političke nadmoći manjine nad većinom. Prijetnje da "BiH neće biti" stoga nisu izraz nemoći, već opasan pokušaj da se silom i ucjenama zadrže privilegije koje u bilo kojem demokratskom društvu na svijetu ne bi bile izvodive.
Izjava političkih predstavnika hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini koja ponovo koristi ultimativni narativ – „ili će Hrvati biti ravnopravni, ili BiH neće biti“ – predstavlja klasičan primjer političke ucjene koja se potpuno razilazi sa stvarnim stanjem na terenu. Dok se u javnosti konstantno forsira teza o sistemskom preglasavanju i ugroženosti, institucionalna i finansijska mapa Bosne i Hercegovine pokazuje sasvim drugačiju sliku.
Činjenice govore da su pozicije moći, resursi i ključne poluge upravljanja u zemlji disproporcionalno raspoređene u korist hrvatskog političkog faktora, a na štetu bošnjačke većine, naročito u Federaciji BiH gdje Bošnjaci čine preko 80% stanovništva.
Evo detaljnog pregleda oblasti u kojima su Hrvati, kroz mehanizme konstitutivnosti i političke dogovore, u znatno povoljnijem, pa čak i dominantnom položaju u odnosu na Bošnjake:
1. Izvršna vlast i ključne državne pozicije
Vijeće ministara BiH:** Na čelu državne vlade nalazi se predsjedavajuća iz reda hrvatskog naroda (Borjana Krišto). Uz samu poziciju predsjedavajuće, hrvatski kadrovi vode još 2 značajna ministarstva (pravda i civilni poslovi). Iako resor odbrane vodi Bošnjak (Zukan Helez), Hrvati na samom vrhu državne izvršne vlasti (predsjedavajuća + 2 ministra) drže trećinu ključnih pozicija odlučivanja, što je duplo više od njihovog udjela u ukupnom stanovništvu države (manje od 15%).
Vlada Federacije BiH:** U entitetu gdje Hrvati čine tek oko 15-16% stanovništva, Ustavom i političkim kvotama im je zagarantovano više od trećine ministarskih mjesta (6 od 16 ministarstava, uz poziciju premijera ili potpredsjednika). Kroz mehanizme odlučivanja i konsenzusa, u praksi posjeduju 50% efektivne vlasti i mogućnost blokade bilo kojeg procesa.
2. Apsolutna kontrola nad finansijskim tokovima
Jedan od najjačih argumenata protiv teze o ugroženosti jeste činjenica da hrvatski kadrovi godinama drže ključne finansijske institucije u zemlji:
*Ministarstvo finansija i trezora BiH (državni nivo) i Ministarstvo finansija FBiH (entitetski nivo) u dugogodišnjim političkim raspodjelama gotovo bez prekida pripadaju hrvatskim strankama.
* Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH: Institucija koja prikuplja sav novac od PDV-a, carina i akciza (glavni krvotok države) takođe je pod kontrolom hrvatskog direktora.
* Bankarski sektor i fondovi: Agencija za bankarstvo FBiH, kao i ključni razvojni fondovi, strateški su pozicionirani tako da hrvatski predstavnici imaju pravo veta ili direktnog upravljanja.
3. Nepravedna raspodjela javnog novca (Ponder 2)
Godinama je na snazi bio diskriminatoran sistem raspodjele prihoda od indirektnih poreza kroz famozni „ponder 2“ za Kanton Sarajevo, ali i kroz formulu koja je favorizovala kantone sa hrvatskom većinom. Kantoni sa većinskim hrvatskim stanovništvom (poput Zapadnohercegovačkog ili Livanjskog) godinama su povlačili znatno više novca po glavi stanovnika iz budžeta Federacije nego privredno i demografski dominantni bošnjački kantoni (poput Tuzlanskog ili Zeničko-dobojskog), koji zapravo uplaćuju najviše u zajedničku kasu.
4. Radna mjesta u državnoj službi i javnim preduzećima
Iako Zakon o državnoj službi nalaže da struktura državnih službenika odražava popis stanovništva iz 1991. (odnosno noviji iz 2013.), u praksi je situacija potpuno drugačija:
* U državnim agencijama, ministarstvima, graničnoj policiji i pravosudnim institucijama, Hrvati su zaposleni u procentu koji je duplo veći od njihovog stvarnog udjela u stanovništvu BiH. Principi pariteta (jednakog broja mjesta za sva tri naroda) primjenjuju se i tamo gdje bi se trebala primjenjivati demografska zastupljenost, čime se direktno zakidaju Bošnjaci koji čine apsolutnu većinu u državi (preko 50%).
* Monopoli nad profitabilnim javnim preduzećima (poput HT Eroneta i Elektroprivrede HZHB) tretiraju se kao isključivi stranački plijen jedne politike, dok istovremeno hrvatski kadrovi ravnopravno participiraju u upravljačkim strukturama svih javnih preduzeća u Sarajevu.
5. Diplomatsko-konzularna mreža i veto mehanizmi
U vanjskoj politici i diplomatiji primjenjuje se strogi paritet. To znači da Hrvati imaju jednak broj ambasadora i šefova misija kao i Bošnjaci, iako je Bošnjaka brojčano pet puta više. Na svakom koraku, kroz Dom naroda BiH i Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine, mehanizam “vitalnog nacionalnego interesa” omogućava da 16% stanovništva u potpunosti diktira tempo, blokira ili usmjerava zakone po svojoj volji.
Zaključak
Tvrditi da su Hrvati u Bosni i Hercegovini neravnopravni, u situaciji kada drže ključne poluge države, finansije, premijerske i ministarske pozicije, te natprosječan broj radnih mjesta u javnom sektoru, predstavlja ozbiljno izvrtanje činjenica. Poziv na “ravnopravnost” u ovom kontekstu ne znači borbu za ljudska prava, već borbu za cementiranje političke nadmoći manjine nad većinom. Prijetnje da “BiH neće biti” stoga nisu izraz nemoći, već opasan pokušaj da se silom i ucjenama zadrže privilegije koje u bilo kojem demokratskom društvu na svijetu ne bi bile izvodive.
Još iz ove rubrike
“ili će Hrvati biti ravnopravni, ili BiH neće biti“ – predstavlja klasičan primjer političke ucjene koja se potpuno razilazi sa”
Znači, ne samo da je ucjena, već i prijesna laž, o kojoj se ne može ćutati!